Citiraj manal prvotno napisa Vidi poruku
Ni ja. Ja bi reagirala kao ti. A on bi reagirao kao tvoj sin. A onda bi ja morala popustiti da ne drami. Pa se pitam, što je ispravno. Ako mu popuštam, podilazim mu. Kako se to u konačnici odražava na njega? Npr. kaže: Moraš doći po mene (u vrtić) sa špangicama da te ne moram grditi. Da sad ja napravim frizuru po njegovoj želji da ne drami - a sjetit će se, počet se ljutiti, na što ću ja uskuhati... Ili da stavim te freaking špangice dok njega ne prođe faza i tako uštedim sebi živaca? ...
manal, nisam shvatila jel ova fora sa špangicama hipotetska ili sin doista od tebe zahtjeva da dođeš s njima u vrtić?
ja jednostavno ne dam da me itko dresira takvim fantazijama

pa ni rođeno dijete
to gdje ću ja hodati, kad ću govoriti, kojom stranom ulice ići što veli mikka, ma odheb...
po meni se radi o čistom ispitivanju granica i ničemu više
a ja svoje granice opako branim
kod sličnih tema kad je bila mala sam znala kratko objasniti da ja tako ne želim
i da ja imama pravo odlučiti da tako ne želim
i te su faze nestale ko rukom odnešene
sad smo u nekim drugim