Koliko vam je roditeljstvo "komplicirano"?

[krvavica]

uopće ne znam kako da ovo sročim pa ću samo ovako na brzaka: ovo mi je prvo dijete i mislila sam da će biti teže nego što zaista je. dok dok je bio neki problem (npr. kad je imao grčeve), to je bila katastrofa i nervoza na sve strane jer mali ima grčeve i jao jao drž nedaj. kad su grčevi prestali, sad ne kaka svaki dan pa je panika oko toga: jel mu trbuščić napet, da li kenjka jer mu se kaka itd.
ono što želim reći: da me se pusti da popratim sve te male stvari (koje prođu, znamo svi da prođu) bez panike i skakanja po glavi od strane mm i njegovih, ja bih ovdje mogla napisati da mi je podizanje ovih 4 mjeseca bilo bez nekih većih poteškoća. jer sam si tako posložila. ali ne, ne može biti jednostavno da ga na glavu postaviš jer će se mm postaviti tako da mi napravi paniku i nervozu i onda je i meni teže to sve hendlati jer moram i njega smiriti i njegove i postavljati se svaki put za svaku sitnicu da sam ja autoritet (što ne prolazi očito ako svaki put mora biti opet Jova iznova)... kad bih barem mogla ignorirati i praviti se da ne čujem...
tako da mi je ovih 4 mjeseca bilo bespotrebno naporno. žalosno. a voljela bih imati još djece. kad se zaliječim u nekoj ustanovi ili se odselim daleko daleko.

ovo sve što pišete sa puno duha čini mi se sjajno. jer nekako mislim da su vam barem podrške osigurane. one psihičke.

[laumi]

Trina i Tash, o tome i ja govorim
meni je u roditeljstvu najkompliciranije to stalno posredovanje između njih troje
i hendlanje triju različitih svjetova, a da svi budu manje-više zadovoljni

ustvari je još i najlakše bilo kad su bili bebe. znalo je biti iscrpljujuće, ali ja najviše volim tu fazu do godine dana.

[Kosjenka]

Mene ubija što se lomim na malim stvarima, na neočekivanim stvarima.
Nekidan sam sva sloma pretrpila dok smo pertle naučili vezat, dok recimo nije mi problem već tri da na raspravljat sa starijim o gledanju survivora.
Valjda sam nekako se pripremila na to da će s vremenom počet dolazit doma s kojekakvim neprihvatljivim idejama, al stvarno nisam očekivala da ćemo prolit krv, znoj i suze da bi pertlu naučili vezat.

[Anemona]

laumi, onda može dogovor. Ti odgajaj meni do godinu dana, ja ću dalje i obrnuto po potrebi.

[marta]

meni su boleštine najveći izazov u roditeljstvu. Onda sam najnesposobnija, najživčanija, naemotivnija...mrzim boleštine.

Inače, ne mogu podnijeti ni njihove svađe, rasprave, uvijek netko mudruje, filozofira, pametuje, vrišti..to me izludi.

A mrzim i kad netko ovdje napiše da mu dijete ima stodvasedetri mjeseca pa po ure računam, dijelim, zbrajam..koliko je to godina. Ja jedva zapamtim koliko su moji stari-ono, jedan ima oko 11, drugi oko 9 itd.. (ovo je na ono cvijetino o detaljiziranu nebitnih stvari)

Pootpisala bih kolegicu, samo da dodam, da sam zadnjih dana i bolestine klasificirala na one koje su gospodske, tipa gripa i prehlada i one koje nisu za ljude uopce a to je nekontrolirani proljev i povracanje.

[marta]

Laumi, da posredovanje, koji eufemizam, ja se svaki dan osjecam ko da rješavam talačku krizu na Bliskom istoku.

[Ifigenija]

uopće ne znam kako da ovo sročim pa ću samo ovako na brzaka: ovo mi je prvo dijete i mislila sam da će biti teže nego što zaista je. dok dok je bio neki problem (npr. kad je imao grčeve), to je bila katastrofa i nervoza na sve strane jer mali ima grčeve i jao jao drž nedaj. kad su grčevi prestali, sad ne kaka svaki dan pa je panika oko toga: jel mu trbuščić napet, da li kenjka jer mu se kaka itd.
ono što želim reći: da me se pusti da popratim sve te male stvari (koje prođu, znamo svi da prođu) bez panike i skakanja po glavi od strane mm i njegovih, ja bih ovdje mogla napisati da mi je podizanje ovih 4 mjeseca bilo bez nekih većih poteškoća. jer sam si tako posložila. ali ne, ne može biti jednostavno da ga na glavu postaviš jer će se mm postaviti tako da mi napravi paniku i nervozu i onda je i meni teže to sve hendlati jer moram i njega smiriti i njegove i postavljati se svaki put za svaku sitnicu da sam ja autoritet (što ne prolazi očito ako svaki put mora biti opet Jova iznova)... kad bih barem mogla ignorirati i praviti se da ne čujem...
tako da mi je ovih 4 mjeseca bilo bespotrebno naporno. žalosno. a voljela bih imati još djece. kad se zaliječim u nekoj ustanovi ili se odselim daleko daleko.

ovo sve što pišete sa puno duha čini mi se sjajno. jer nekako mislim da su vam barem podrške osigurane. one psihičke.

Kažu ljudi: da je rodbina dobra i Bog bi je imao Možda ima istine u tome. Ja stalno kukam za više te rodbine oko sebe, jer smo više-manje sami (dida i baka su tu samo dio godine, i uzimaju klince povremeno, na dulje, ne sudjeluju onako kako bi nas spasilo - kontinuirano po malo...) jer ti i to da te puste na miru ima svoju mračnu stranu. Tak da ne zna čovjek što je bolje... svatko ima svoj dio za podnijet.

Uzmi si ono dobro u svojoj situaciji, barem ti se neće dogoditi situacija da kad ćeš imat dvoje juriš na hitnu s jednim djetetom koje se koči i koluta očima i trese se i gubi preko jednog ramena (25 kg) i drugim koje veselo pjeva i ne bi išlo nikamo (12 kg) preko drugog ramena. Meni se ta situacija malo ko zamerila. Jednostavno je mm bio na sastanku nedostupan, malom pozlilo, dida-baka nikoga, prijatelji predaleko, na poslu, sa svojim bebama, i moš se slikat. Ako tad nisam crkla . neću nikad.

[laumi]

Laumi, da posredovanje, koji eufemizam, ja se svaki dan osjecam ko da rješavam talačku krizu na Bliskom istoku.

sad mi je lakše
kod nas bude vrištanja (i mojeg i njihovog), suza (i mojih i njihovih), svega bude
ne-da-mi-se-to-sva-ki-he-be-ni-dan

[laumi]

laumi, onda može dogovor. Ti odgajaj meni do godinu dana, ja ću dalje i obrnuto po potrebi.

dogovoreno. mogu i biti trudna i roditi i dojiti i trpit nasisavanja, al ne mogu svađe i natezanja.

[laumi]

jedino se ne mogu požaliti što se tiče boleština, tu imamo sreće
a, kad su bolesni, opet mi je najgore nespavanje (moje)

[Ifigenija]

Za svađanje i ja pukla od toga. Pa sam postala fakat drastična. Kažem im da se kraj mene moraju držati za ruku i gledati u oči dok se ne pomire, fakat psiho-metoda. Ili im kažem da se tuku dok netko ne pobijedi. Obično prestanu odmah. Ili im kažem da nema ručka ni za koga ako se svađaju, to najbolje radi.

[laumi]

ma, prestanu i moji kad dreknem, ali začas opet počnu
i tako u krug

[flopica]

da

meni je sve to na topicu nabrojano razlog tolike pauze. da, uzivam u roditeljstvu, ali uzivam i biti ja. ja kao leonisa, a ne necija majka, supruga.
kako je narasla uspjela sam vratiti dio sebe nazad i bas mi ga se bilo tesko opet odreci na par godina. i jos je. i jos ne vjerujem da cu za mj. dana opet. na ko zna koliko dugo.
i ako zelim san u komadu, i danas nakon 6g. ona mora spavat pokraj mene. ili kod bake i dide. u suprotnom, baj baj san.

vako i ja, ma imam tu potrebu da dio mene bude samo moj i ničiji i priznajem da mi se toga na duže vrijeme mukotrpno odreći
nema to veze s ljubavlju ovi i onim
jednostavno to nisam ja, ta koja je stalno i uvijek i u svako doba tu da zadovolji druge
meni ništa nije teško, ali moram, moram imati vrijeme u kojem sam sama sa sobom

[flopica]

sad kad čitam vas mame s više djece osjećam se blesavo što kukam
jas jedno od 8, a drugo na putu
al svejedno, meni je to divno
i komplicirano...

[laumi]

jednostavno to nisam ja, ta koja je stalno i uvijek i u svako doba tu da zadovolji druge
meni ništa nije teško, ali moram, moram imati vrijeme u kojem sam sama sa sobom

X

[Ifigenija]

S odmakom mislim da je to kompliciranije što čovjek više pažnje posvećuje. Jedna moja susjeda je ostala trudna s drugom bebom kad je prva imala par mjeseci. Dok sam ja mahnitala, ona je pustila svoju malo na stand-by - jer kao - doći će druga, neću moć. To je strategija... ja se spremam na treće, pa već mentalno gledam na sve laganini s odmakom, kao boli me ćošak dok nije potres, poplava, požar i dok nikom ne ide krv...

[laumi]

u pravi si, ifi, tim je kompliciranije čim više promišljamo o našem roditeljstvu
ali ja drugačije ne bih ni htjela
jer bi to značilo da sam se prestala truditi

[Storma]

i meni je naporna prva godina dok napokon ne sidu s mene i pocnu sami hodati. starija me iscrpila skroz, zahtjevno dijete, tantrumasica, tezak karakter. manja je bila blagoslov za napacene zivce, mirno, strpljivo dijete.
sad su bolesti gadne, obicno kad one i MM :D ozdrave, mene uhvati pa umirem dok dvije hiperaktivne zvijeri divljaju oko mene )) i slazem se s martom, zamisli, starija je bila zdravo dijete, nos joj je mrvicu procurio jednom u sezoni al zato je svaka crijevna viroza u krugu sto kilometara bila nasa. cak sam ih zvala "bozicna gadost" jer su nam dolazile prije bozica i trajale do tri kralja :D
a proslu ili pretproslu zimu, od pocetka desetog mjeseca do kraja sestog nismo skupili tjedan dana njihovog zdravlja, streptokok pa viroza pa viroza pa streptokok i tako u krug. sezonu je zavrsila anita pokupivsi sarlah ne znam gdje jer ga nitko ziv nije imao :D
nisu odspavale noc do trece godine. taman je anita pocela spavati rodila se kata. pa dojenje u tandemu.pa katu do 2,5 g.

tek se sad pocinjem oporavljati

[Ifigenija]

u pravi si, ifi, tim je kompliciranije čim više promišljamo o našem roditeljstvu
ali ja drugačije ne bih ni htjela
jer bi to značilo da sam se prestala truditi

Ma da, slažem se ja da to treba s puno srca i ozbiljno, al ja sam baš bila ko na iglama oko svake gluposti. Trebalo mi je da malo sjašem...

[laumi]

kužim, ifi. ponekad treba malo smanjit doživljaj i ne titrati previše.

Storma, koji horor!

[laumi]

ifi, kad kažeš da treba ozbiljno, tu se i ne slažem baš
treba s puno strpljenja i ljubavi, definitivno
ali ne treba ni sve uzimati za ozbiljno

ja nekad silno patim zajedno sa svojima, npr. kad ih neki prijatelj ili prijateljica povrijedi
a, klinci ko klinci, začas se pomire
a ja ostanem ono, wtf

zato mi je drugarica marta uzor
hoću i ja biti tako skulirana!

[Storma]

ma nije horor, prezivjela sam :D

[laumi]

meni je to bilo horor samo kad sam čitala. moji nisu boležljivi i teško mi je i samo zamisliti nešto takvo.

[MarijaP]

Za svađanje i ja pukla od toga. Pa sam postala fakat drastična. Kažem im da se kraj mene moraju držati za ruku i gledati u oči dok se ne pomire, fakat psiho-metoda. Ili im kažem da se tuku dok netko ne pobijedi. Obično prestanu odmah. Ili im kažem da nema ručka ni za koga ako se svađaju, to najbolje radi.

i ja imam slicne metode. Lol
Smirite se ili cete zajedno sjediti u kazni jedno do drugog drzec se za ruke.

[Storma]

meni je to bilo horor samo kad sam čitala. moji nisu boležljivi i teško mi je i samo zamisliti nešto takvo.

vjerujem. meni cak ni ovo nije strasno, tjesila sam se da su to prolazne bolesti od kojih im (valjda) nista nece biti. meni cak i nije problem hendlati bolesnu djecu. teze se nosim sa beskonacnim cendranjem i cviljenjem :D

[laumi]

nisam mislila na to da je problem hendlati bolesnu djecu, više sam mislila da to konstantno nespavanje kad su djeca bolesna. pa kad se zaredaju bolesti nekoliko mjeseci, umor uzima svoje.

[flopica]

u pravi si, ifi, tim je kompliciranije čim više promišljamo o našem roditeljstvu
ali ja drugačije ne bih ni htjela
jer bi to značilo da sam se prestala truditi

a ja na ovom x

[pikula]

Meni je i dalje komplicirano što za svaku virozu samo ja mogu i moram ostati odbolovati i kad se zareda mjesec, dva ja sam luda. Maka su djeca veća i nije ništa strašno, ali i ja sam starija i zamor materijala valjda, nešto me i zdravlje čačka, pa jedan, pa drugi, pa ja i tako u krug evo već od nove godine, MM mora radit, ostane samo ako je fakat nešto izvanredno i onda radi po noći od doma da nadoknadi, tako da mi ga je fakat žao tlačit, bake i dede su nam za slikanje na rođendanima i tu itamo uskočit kad su zdravi pod njihovim (šašavim) uvjetima, dakle već treći mjesec ja otkazujem i otkazujem i prebacujem se preko glave čak i za otić u dućan i nije mi komplicirano moje roditeljstvo nego manjak normalne najnormalnije podrške! A i ta škola, ko da sam dijete u jaslice u Africi upisala... Ja bih uvela pregled prije nego uđu u školu ujutro, ma daj, ja držim svoje danima doma da ozdrave i ne zaraze druge i dva dana uškoli i evo opet bolesni, razredi su prepolovljeni, a od toga ih je pola bolesno tamo...

[pikula]

storma držim fige, da se odmorite i naspavate i oporavite

[mlukacin]

a šta ja znam, to stvarno ovisi o osobi.
npr čitam ove prepiske oko upisa u školu. i osjećam se totalno nemajkasto kad čitam prepiske oko vrste torbe i vrste pernice sedam mjeseci prije početka škole, a nemam pojma o pojmu, osim da mora imati pernicu i mora imati neki ruksak.

moj je došao prvi dan u školu - bez ičega pod milim bogom, ko turist. do zadnjeg dana se kupao u dalmaciji.

ono, računala sam, neš ti prvi razred, prvi tjedan, ionako će samo bojat nešto :D

ili, ništa osobno, npr pitanje - iz čega vaši klinci piju u vrtiću. neobično mi je da nekome uopće padne na pamet takvo pitanje. pojma nemam, valjda piju iz nečega kad su žedni. iz špine na zahodu.

danas mi je valjda takav dan, i uz najbolju volju, samo u parama vidim problem.

Morala sam http://forum.roda.hr/threads/72075-I...-u-vrti%C4%87u

[mlukacin]

Uf sada čitajući ste me sjetile da moju situaciju prije dvije godine... pisala sam ovdje na forumu... dvoje malih od 3 god i 2 god povraćaju po cijeloj kući i pokušavajući naći wc školjku urede sve od kuhinje, dnevnog boravka... hodnika... pa sve do wca... a ja na jednom otoku, čistom.. s bebom od 2 mjeseca u ruci... ajme kad se sjetim.... Mislim da mi je to bio najgori trenutak roditeljstva, ponovili se nije nikad...
Meni zapravo ništa nije problem... kućanski posao, privatan posao, 3 klinaca, muž.... Sredim se svaki dan, idem van s mužem, idem na kavu s curama.... Zapravo, ispunjena sam... a i umorna....

[Trina]

Morala sam http://forum.roda.hr/threads/72075-I...inci-u-vrtiću

a drugi odgovor je baš ono o čemu san ja pisala

[mlukacin]

Ali dobro to kužiš da je 6 i pol ali ono s stodvadestitri mjeseca još nisam vidjela jer da jesam.....

[Trina]

ne, ovo je 21 mjesec, to je malo manje od 2 godine. A gle, ja ti imam djecu od 132 mj, 112 mj, 67 mj i 4 mjeseca. Pa ti računaj

[ana.m]

ne, ovo je 21 mjesec, to je malo manje od 2 godine. A gle, ja ti imam djecu od 132 mj, 112 mj, 67 mj i 4 mjeseca. Pa ti računaj

[ana.m]

Ja imam 402 mjeseca.

[cvijeta73]

đizs, već sam mislila da ste iskopale neki post iz 2007 gdje se pitam iz čega vam piju djeca

[Trina]

A ja 392 mj. Baš je ovo super, odsad ću i ja tako sve u mjesecima

[Trina]

đizs, već sam mislila da ste iskopale neki post iz 2007 gdje se pitam iz čega vam piju djeca

[NetkoMiOteoNick]

Kolega s posla kaže da su mu najdraža ženska djeca od 300mj.

Što se kompliciranog roditeljstva tiče, meni je najgori dio što se muž i ja teško možemo dogovoriti oko odgoja.

[ana.m]

Eto vidiš, sad znam da nisam godinu starija od tebe nego samo 10 mj.

[Peterlin]

He he he, baš su dobri ovi komentari o dobi u mjesecima... Da izračunam koliko ja imam? Trebao bi mi kalkulator.

A sad da se vratim na temu - ono što mi je bilo komplicirano i teško obično se odnosilo na stvari nad kojima nisam imala nikakvu kontrolu (već su cure spomenule): bolesti doma još kako tako, ali čekaonice kod pedijatra, neurologa, logopeda, oftalmologa, alergologa, pulmologa, pa vježbe vrsta raznih... katastrofa, sve me to izluđivalo dok nisam u jednom trenutku posložila kockice u glavi i prihvatila to kao nepromjenjivo. Tada mi više nije bilo komplicirano, ali je ostalo naporno. Odahnula sam tek pred koju godinu (a sad me muče druge stvari, morala bih isto tako posložiti kockice u glavi i prestat se uzrujavati ako djeca bulje u tv dok me nema doma i ne napišu zadaću... )

[Trina]

Što se kompliciranog roditeljstva tiče, meni je najgori dio što se muž i ja teško možemo dogovoriti oko odgoja.

E i meni je to. Na kraju će ispasti da nam je sve komplicirano osim onog dijela kad spavamo. Čvrsto.

[ana.m]

He he he, baš su dobri ovi komentari o dobi u mjesecima... Da izračunam koliko ja imam? Trebao bi mi kalkulator.

Je, a kaj misliš kak smo mi to izračunale?

[Peterlin]

Je, a kaj misliš kak smo mi to izračunale?

Na prste, he he he....

[kiara79]

nije mi komplicirano i nije mi teško..prelijepo mi je i neprocjenjivo..
žao mi je jedino što se nije desilo prije!

[Tashunica]

šta je ovo, uljepšajmo trini dan

ja imam 452 mj.

[Jurana]

[QUOTE=Storma;2094537]sad su bolesti gadne, obicno kad one i MM :D ozdrave, mene uhvati pa umirem dok dvije hiperaktivne zvijeri divljaju oko mene ))QUOTE]

Meni je ovaj dio najgori - što, kad se razboliš, ne možeš ni bolovati kao čovjek.
Jednom ja gnojna angina, 40 temperatura. Ajd taj jedan dan odležala, kad sutra se i mali razbolio. Zaludu mi 38,5; dijete je na bolovanju, ja više nisam

[Vrijeska]

bolest, bolest i bolest ...
namjerno ponavljam tri puta - da se uskladim s potpisom - jer kad ih je troje bolesno istovremeno, to se organizacijski pokazalo najzahtjevnijim

nadalje:
- lova - e to mi je komplicirano - tu sam kao cvijeta
- kuhanje - bezidejna domaćica ...


(što se tiče razvažanja, tu smo si sami krivi; kod mene je trenutno idila jer nitko ne ide na ništa
kada ih je pola bolesno, onda idu samo u kvartu što mogu sami
tako smo i mi funkcionirali dok smo bili djeca - išli smo i na tečajeve jezika, sport, glazbenu - ali sve u svom ili susjednom naselju; ako nema - nema, ne izvađaju se bijesne gliste oko odlaženja djeteta od 3 godine na gimnastiku na drugi kraj grada...
imaš park, livadu, oko kuće/zgrade nešto prostora pa gimnasticiraj kolko te volja ...

e da, komplicirano mi je to što se moji ne znaju penjati po drveću, zabaviti se s otpalim grančicama ili samo kopati zemlju - za sve im moraš biti na usluzi i sve te igračke, tehnika nisu dovoljni da se zabave)

[ana.m]

Meni se od kad imam djecu nije desila teža boleština, ono da me prikova za krevet, neka gripa ili temperatura 40. Sve neke prehlade, zna me uhvatiti promjena tlaka što mi teže pada ali ne traje dugo.
A i nije mi se desilo da su bolesni u isto vrijeme. NIKAD! I nadam se da i neće. Doduše moji su i inače rijetko bolesni, evo Janko bio nakon dvije godine bolestan. Elicu hvataju tu i tam one vrtičke viroze, za Ivu se isto ne sjećam kad je bila zadnji put bolesna.