SikaPika prvotno napisa
joj Nela, vjerujem da ti je jako teško u takvim situacijama, ali, mislim da su to jednostanvo takvi dani
M. ima dane kada se doslovno probudi na lijevu nogu, kao da se probudila na dvije lijeve noge
kenjka, kuka, ništa joj nije po volji, šta god da kažeš, napraviš, ne valja
neki dan, prošlu nedjelju smo trebale ići na misu i prvo je napravila kaos kod oblačenja (što nikada do sada nije) i kad sam skužila da se natežem s djetetom koje je tri puta manje od mene, odustala sam i zagrlila ju, rekla da ne mora i onda smo mic po mic se obukli... u crkvi mi je napravila kaos (što inače ne radi) da smo morali izaći
e sad, upravo to što TM radi, radim nekada i ja, kod takvih blesavih ponašanja (nisam navikla na njih, a u posljednje vrijeme ju je valjda uhvatila ta "tantrumska" faza) se ljutim, i ne mogu se smiriti
ne ljutim se u smislu da se durim, nego joj drobim, drobim, drobim... i dijete kaže oprosti mama, bit ću dobra (moš mislit), a ja kažem - dobro, mama ti oprašta i onda još drobim
baš budem ljuta na sebe
M. isto ima faze kad se ljuti na tatu, neće se igrati s njim.... baš je večeras bila takva... ona hoće crtić, a on joj kaže - ajdemo se bolje igrati... i ona nešto krene kmečati, neće se ona igrati (inače se voli igrati s njim, on joj više povlađuje nego ja, više voli te igre skrivača i ponavljanja jednog te istog unedogled za što ja baš nemam živaca) i kažem ja njemu - Pusti je, nemoj ju ni gledati, ona ne postoji.
Poslije ona izvali njemu, nemoj me gledati (nudio ju je kolačima), ti ne postojiš.
Nama to bude smiješno.
I da, ne znam kako druga djeca u toj dobi, ali moja M. strašno voli dramu. Ona će sto puta baciti bebu na pod. Kao, ona baci bebu i onda kao beba plače (ja plačem) i opet i opet i opet. Ne dao Bog joj pjevati Zeku i potočića, onu pjesmu Majka... njoj je tužan i pjesma Moj Osijek, a kad joj je neki dan moja teta pjevala neku sevdalinku o majci koja je išla ubrati cvijeđe u đulum bašču, ova je skoro umrla od plača.
Ali me zato redovito šalje u šumu i kad joj ja mrtva hladna kažem da idem (jer to očekuje), onda plače za mnom i kuka da što će ona bez mene.
Ja se jedva suzdržavam da ne pucam od smijeha, ali tako je svako malo.
Da, ako se sjećaš onih slikovnica o Bučnoj družbi, e pa Luk Suzan joj je najdraži lik i samo bi o njemu pričala. Inače nije osjetljivo dijete, na udarce, padove i to. Padne, ustane se idemo dalje. I kad zaplače od boli brzo prestane. Ali drama, drama uvijek mora biti prisutna.
A tata i po guzi. I ta ljutnja...
Neka stvore neke svoje igre. Nešto dok si ti kod kuće pa neka se onda toga igraju i to rade kao i kada nisi.
Iako nije kriv za cijeli obrazac njezinog ponašanja, on je morao skužiti kada će sve otići u kupus pa se skulirati, ako već ne nju, onda sebe. On je odrastao i razuman i treba znati kontrlolirati svoj eosjećaje. Ona u ovoj dobi to ne zna. Objasni mu to. Ja često to sebi moram objašnjavati, spuštati se na taj nivo, kulirati...
A vrtić. Mi već dugo pričamo o vrtiću. Sva je utome, kako će ići, kako će se igrati (ali neće spavati i nosit će svoju hranu - to smo pročitali u onoj maloj slikovnici Piksi - Kika ide u vrtić), ajoš nemamo nikakav plan. Niti ja radim niti smo planirali s tri godine, ali mislim da ćemo je ipak od jeseni dati, pa kako bude. I živo me zanima kako će se snaći, toliko me zanima da bih ju sutra najradije odvela pa da vidim.
Odgovori s citatom