Mislim da je poznavati sebe, svoje potrebe, i isto tako djecu, i njihove potrebe jako važno u cijelom procesu. I ako na stolu imaš juhu (laganu), meso (lagano), salatu (laganu

), UH (lagane, tj. bez puno masnoće) svatko bi se trebao moći najesti i kalibrirati čega više, čega manje, bez da je itko bez izričite medicinske indikacije u startu lišen ovoga ili onoga posve. Kod klinaca to obično ide spontano, dok ih mi ne ulovimo dresirati (koliko "moraju" pojesti i popiti).
Kad gledam svoju idealnu prehranu, ne vjerujem da unos ugljikohidrata (ako nisu glavni obrok, kao npr. pašta ili složenac od krumpira) prelazi nekih 150 g maksimalno. U PMS-u prelazi i 500 g, ali to je elementarna nepogoda.