Felix, točno razumijem o čemu pričaš. Kod mene nije stvar u dojenju jer ja sam rezove radila oko godinu, godinu ipo, kad više nisam mogla nespavati (i prošlo je jako, jako jednostavno, bez ikakvih trauma za ikoga) nego u nekim drugim idejama tipa poštivanja dječje osobnosti, motiviranja da budu svoji, da ih ne sputavam u osobnosti, da ih ne tučem itd..Puno puta mi se obilo o glavu sve to a onda se okrenem i vidim da mame koje su tukle djecu, koje su bile jako stroge i koje su imale vojnička pravila i red, rad i disciplinu (prije bi rekla da je to okrutno, sad više ne) danas imaju odlikaše u školi, djecu koja izvršavaju svoje obaveze bez problema, dapače, ne djeluju mi nimalo isfrustrirano ili tužno. Koji put se osjećam ko kreten i svjesna sam da sam gadno pogriješila u nekim svojim uvjerenjima.