Evo Ivana, probat ću objasniti, ali ću (jer mislim da je bilo previše neuvažavanja stavova kad počinje život) ostaviti tebi da sama doneseš stav kad je embrij živ.
Stanice se dijelile tih nekoliko dana, do petog dana, faze blastociste. Do te će se faze gotovo 70% embrija, baš kao pri spolnom začeću, zbog niza genetskih grešaka prestati razvijati. Nakon vraćanja u maternicu embrij se hoće ili neće implantirati. Cijeli je niz razloga zašto se neki "prime", a neki ne - ugrubo, ili je problem genetike, ili endometrija maternice, uz cijeli niz finesa između to dvoje. Ali bez žene-maternice-endometrija sigurno nema života. Usprkos implantiranju, ponekad se embrij ne razvija i nema trudnoće (u "prirodnom" ciklusu žena dobije menzes i najčešće ni ne zna da je bila trudna, a mi koji smo u ivf-u i hodočastimo prvom prilikom u laboratorij vaditi krv da čujemo rezultat, ovo zovemo biokemijskom trudnoćom).
Zbog svega ovog što sam napisala, za mene život embrija počinje kad mu zakuca srce, jer je to jedini dokaz da su se sve one žive stanice (možda malo grubo rečeno) "posložile" kako treba. Onda znamo da je velika šansa kako ćemo uspijeti iznijeti trudnoću. Iako, neovisno je li dijete začeto IVF-om ili spolnim putem, nažalost i na ovome forumu imamo puno tužnih priča, pa znamo da niti to nije garancija.
Što se tiče donacije embrija, nije UK jedina država u Europi. Uz neke varijacije, samo pet država zabranjuje donaciju: Austrija, Njemačka, Italija, Švicarska i Latvija (bar mislim da se Lithuania kod nas prevodi kao Latvija).
Nadam se da sam barem malo (sebe) objasnila
 |
|||
BigBlue prvotno napisa
