Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
Djeca uče na različite načine. Nekome je dovoljno da čuje brojeve i odmah si može zamisliti, a drugome je potrebno da VIDI (I DODIRNE) stvari i da im onda pridruži količinu. Probaj brojiti za početak do pet NEČEGA, npr. jabuka, da dijete može vidjeti koliko je četiri, a koliko je pet.

i.
ja mislim da je ovo odlican primjer, i takvih ima jako puno u zivotu, kad djeca i roditelji (ili tko god je s njima) provode dovoljno vremena zajedno u nekim smislenim aktivnostima. to sam mislila kad sam rekla spontano, iz konkretnog zivota. to konkretno iskustvo brojeva je kljucno! tek tada se moze prijeci na apstraktnu razinu, i taj prelazak ce se dogoditi bez nekih vecih problema.

ali ako fali tih konkretnih islustava, apstraktno ucenje moze unijeti veliku zbrku. i sto mene muci u svemu tome, sto je to dijete koje nema konkretnih iskustava radilo 7 godina, ako kad pode u skolu ima problem s brojevima, oduzimanjem, zbrajanjem i svim drugim?!? koliko kvalitetnog vremena je provelo s nekim odraslim?

ja sam ko i oka, ako nesto ne ide, ne zamaram se previse, cekam da vidim kako ce se razvijati situacija. ne analiziram jel zna ovo ili ono, vidim da se cjelovito i uravnotezeno razvija, da ima neki prosjek na svim podrucjima, nicega ni previse ni premalo. i fizicki, i psihicki, i emocionalno i socijalno i intelektualno. smatram da je jedna velika vrlina roditelja i odgajatelja ta da ne opterecuje dijete svojim ocekivanjima i da mu pruzi dovoljno prostora.

printemps, ako imas ikakvih sumnji, porazgovaraj s nekim tko moze vidjeti tvoje dijete, ovako na forumu mi vise vidimo tebe nego dijete.