Kromosomske promjene-prekid trudnoće

[nuhi]

drage buduće i sadašnje mame...

mali uvod u moju tužnu priču:
u 17 tjednu trudnoće sam i nosim curicu,to je moja prva trudnoća i sve je bilo super do 12 tjedna gdje mi je uoćen povećani nuhalni nabor i krenuli smo na analizu,pnkcijom korionskih resica napravljena je genska karta i uoćene su promjene na 13 kromosomu,fali nam ga više od pola što znaći da moja curica ima teški oblik mentalne retardacije, retinoblastom, malformacije lica i vrlo veliku mogučnost da se razvie shizofrenija (uopće neznam kako to tijelo uopće može stvoriti)...sad trenutačno doktori vječaju o mom slučaju jel je jako rijedak s ovako lošom kliničkom slikom i treban ići na prekid trudnoće, naravno nemam mogučnost kiretaže nego moram ići na inducirani porod, medicinske sam struke i jako dobro znam da je to jako bolno iskustvo...
moja psiha lagano popušta,plačem non stop i što je najgore jučer smo se pomakli i bubamo kao velika...iskreno neznam kako iz svega ovoga izaći normalan i krenut dalje,kako se danas sutra odlućiti na novu trudnoću i proći je psihićki stabilna

[eris]

Zaista imati riječi utjehe u ovakvoj situaciji bilo bi teško. Znam ženu koja je krajem 6. mjeseca otkrila nešto slično, i zajedno sa mužem se odlučila na inducirani. nakon toga, a već joj je bilo 38. godina, rodila je sasvim zdravu djecu, u neke 3 godine. I sjećam se njene kume kako je plakala, kada je taj inducirani porod prošao. Misli na to da će sve to proći, da se neke stvri ne mogu izbjeći, stisni zube i pokušaj biti jaka. Čekaju te neka dobra iskustva, ja čvrsto vjerujem. Držim ti palčeve da sve to prođeš što normalnija.

[mandy]

draga nuhi prije 3 godine prošla sam isto što i ti : http://forum.roda.hr/threads/6480-Pr...)-da-ne/page12 ,bilo je grozno i trebalo je vremena da se duša zaliječi; izgubiti dijete na bilo koji način je preteško,ponekad mi se činilo da mi netko čupa srce iz grudi.....sad jednom rukom tipkam a drugom guram kolica . drži se, ako ti bilo što treba javi se

[nuhi]

imam pitanje...s obzirom da se trenutno vještači o mom slučaju jel sam u 4 mj trudnoče idem na inducirani porod, medicinska sestra sam po struci i znam da je to jako bolno,moj ginekolog je reko da sve to može potrajati i do 2 dana i da je to u jednu ruku strašno...kako izdraži cijeli taj proces a ostati zdrave pameti

[mandy]

meni je sve to fizički išlo brzo,možda zato što sam već rađala, ne znam. psiha...trebalo je vremena, možda i godinu dana da se pomirim sa svim i prestanem pitati "zašto baš moja beba" i shvatim da ne mogu utjecati na sve i da je tako moralo biti. sjećanja će uvijek ostati, termin poroda i datum pobačaja zauvijek zapisani u memoriji, pomisao da je moje dijete sad moglo imati 2,5 godine, isto tako. samo vrijeme pomaže.

[Beti3]

Neki dan je slično doživjela jedna forumašica, pa evo tema:

http://forum.roda.hr/threads/74025-%...dinima-u-13-tt

Što ti napisati, nego .

[Sanja79]

Eto, ja sam to doživjela i to prije 3 dana. Induciran mi je porod, bilo je 12 sati trudova, i na kraju sam rodila svoju curicu... Boli, da te ne lažem, trudovi su odmah bili na 5 minuta i trajali 10-ak sekundi. Poslije je bilo gore, trudovi na minut i traju minut. Pred kraj sam povratila od bolova.
Sad je to iza mene, bolove sam već zaboravila, ali mi je duši teško. Sjetim se nje (jer sam je vidjela kao i malenu pupčanu vrpcu) i plačem jer je to tako nepravedno. Tako malo biće, a toliko bolesno i na kraju odbačeno i od mene. Nije fer. Meni je to svježe i svaki dan oplačem kad pomislim da nisam više trudna. Nakon što su me otpustili iz bolnice, MM i ja smo otišli u crkvu i zapalili svijeću za našu curicu, za njenu dušu.
Izvini, nisam ti neka utjeha, ali bolje da znaš šta te čeka. Meni su više cure na forumu rekle, nego doktori. Na kraju sam se pitala zašto sam im vjerovala i zašto nisam odbila prekid, ali preliminarni nalaz patologa je pokazao i mnoge druge deformacije koje moja curica ne bi preživjela. Sad se pitam zašto? I hoće li se ponoviti?

[zmaj]

žao mi je što se događaju ovakve situacije
što pate najneviniji...
mislim da je na ovom forumu bilo i par iskustava.. gdje su majke rodile teško bolesnu djecu koja su ubrzo potom doživjela prirodnu smrt, u krugu obitelji, jer su imali teške maloformacije..
ne želim nikog optuživat il neš sl.., samo želim reći da se nadam da doktori roditelje informiraju i o takvoj mogućnosti...

[sirius]

Sanja79, žao mi je zbog vašeg gubitka.

[Danci_Krmed]

Nuhi, Sanja, majke hrabrice :hug:

[yellowkitty]

nuhi, pomaže isplakati se
pomaže ako možeš imati uz sebe nekog svoga, kažeš da si medicinska sestra, bi li mogla to postić? najgore od svega je biti sama
pomaže ako uzmeš bebu u ruke i oprostiš se od nje (meni to nisu dali, možda sada dozvoljavaju)
i, naravno, pomaže vrijeme... potrebno je vremena za oporaviti se...

[Shania]

Nuhi,Sanja..

Sve me u grudima steže kad čitam vaše postove.
nuhi, šaljem ti veliki

Da pronadješ snage za sve što moraš proći, nemam riječi utjehe, osim što mi se suze skupljaju.
Nijedna majka, žena ne bi trebala prolaziti ovakvu prije svega duševnu bol. Uvijek mi je pomagalo u nekim brigama dobro se isplakati


Jako mi je žao

[Sanja79]

Hvala svima na riječima podrške...

[Jadranka]

Nuhi, Sanja

[darva]

Stvarno je teško i čitati o tome
Držite se, želim vam svu sreću da što lakše prebrodite teške trenutke

[Ifigenija]

drage buduće i sadašnje mame...

mali uvod u moju tužnu priču:
u 17 tjednu trudnoće sam i nosim curicu,to je moja prva trudnoća i sve je bilo super do 12 tjedna gdje mi je uoćen povećani nuhalni nabor i krenuli smo na analizu,pnkcijom korionskih resica napravljena je genska karta i uoćene su promjene na 13 kromosomu,fali nam ga više od pola što znaći da moja curica ima teški oblik mentalne retardacije, retinoblastom, malformacije lica i vrlo veliku mogučnost da se razvie shizofrenija (uopće neznam kako to tijelo uopće može stvoriti)...sad trenutačno doktori vječaju o mom slučaju jel je jako rijedak s ovako lošom kliničkom slikom i treban ići na prekid trudnoće, naravno nemam mogučnost kiretaže nego moram ići na inducirani porod, medicinske sam struke i jako dobro znam da je to jako bolno iskustvo...
moja psiha lagano popušta,plačem non stop i što je najgore jučer smo se pomakli i bubamo kao velika...iskreno neznam kako iz svega ovoga izaći normalan i krenut dalje,kako se danas sutra odlućiti na novu trudnoću i proći je psihićki stabilna

Suosjećam! Ne znam što reći... ima žena koje su odlučile dati šansu djetetu - kakvo je da je da živi, koliko može, moja poznanica mi je svojedobno proslijedila priču o bebi kojoj nisu dali šansu da uopće živi, rodila se živa, obitelj ju je oprala, obukla u robicu, mazila je... i beba je umrla... toliko dirljivo i lijepo... to je njezin život, njezina obitelj. Za svakoga tko vjeruje da je život možda malo više od ovoga ovdje, to je sigurno put ljubavi i adut na vratima Raja...

I možda je ženi lakše roditi, i ispratiti dijete, nego živjeti s time da mu je priuštila pobačaj. Ne znam. Uopće neću suditi, ali ja osobno nisam znala za ovu mogućnost, da se tako živi i pristupi stvari, pa mi je u mojim trudnoćama bilo lakše, zato to dijelim. Nikome ne sudim. Bol je bol, a ovo je užasna bol, i sve razumijem.

Molit ću za tebe i tvoju bebicu od srca, da ipak nekako sve bude dobro, kako može biti, najbolje za sve vas!

[Argente]

Ovo, kao ni tema Sanje79, nije teoretiziranje na Filozofskom kutku, nego su žene koje su već donijele odluku zatražile savjet onih koje su slično proživjele.

Ne mogu vjerovati da se ženama pod krinkom informiranog izbora predlaže da produže agoniju, sebe, svog djeteta i cijele obitelji.
Inducirani pobačaj/porod teško bolesnog djeteta je užasna trauma, ali maziti i oblačiti bebu koja sigurno neće preživjeti, pa nakon toga nema šanse da sačuvaš razum.

nuhi, Sanja79

[mandy]

sanja79 potpuno razumijem tvoje dvojbe, takva pitanja uvijek proganjaju. ja sam imala loš uzv nalaz , nalaz biopsije korionskih resica za trisomiju 18 sa defektima još nekih kromosoma i stalno sam mislila da možda nisu pogriješili. i kad sam dobila nalaz nakon pobačaja koji je potvrdio trisomiju još uvijek me kopalo. nekako se uvijek nadaš da je tu netko pogriješio i da će nekako sve završiti dobro. uvijek je dobro zatražiti 2.i 3 . mišljenje i uvjerena sam da svi to u ovakvim situacijama i čine.
što se tiče ponavljanja, ja sam nakon ove trudnoće imala jedan spontani-plod se prestao razvijati u 8.-om tt a otkrili smo da nema otkucaja u 10.-om tt. nakon toga sam rodila živu i zdravu bebicu iz potpuno uredne, školske trudnoće. ginekolozi kažu da postoji puno slučajeva spontanih pobačaja zbog kromosomskih grešaka koji nisu dokazani jer tko bi činio krom. analizu nakon svakog spontanog pobačaja?
većina takvih grešaka se, ako su roditelji zdravi, događaju sasvim slučajno prilikom diobe stanica na samom početku oplodnje i na njih se ne može utjecati.
drži se i zaliječi dušu

[mandy]

Ovo, kao ni tema Sanje79, nije teoretiziranje na Filozofskom kutku, nego su žene koje su već donijele odluku zatražile savjet onih koje su slično proživjele.

Ne mogu vjerovati da se ženama pod krinkom informiranog izbora predlaže da produže agoniju, sebe, svog djeteta i cijele obitelji.
Inducirani pobačaj/porod teško bolesnog djeteta je užasna trauma, ali maziti i oblačiti bebu koja sigurno neće preživjeti, pa nakon toga nema šanse da sačuvaš razum.

nuhi, Sanja79

potpisujem od riječi do riječi-onaj tko nije bio prisiljen donijeti ovu odluku ne zna što to znači

[Maxime]

prije 6 godina smo prosli prekid poroda u 21. tjednu trudnoce - danas se jos uvijek teska srca sjetim tog prestrasnog perioda i ako smo sada roditelji jedne prejkrasne i zdrave petogodisnjakinje
dan nakon sto sam pobacila sam nazvala maribor da zakazem FET smrzlica - meni je trebao plan da se izvucem normalnog psihickog stanja i pregrmim fizicke i psihicke traume gubitke nase bebe.
ako ti mogu pomoci - slobodno mi sa javi na PP ...

[Sanja79]

Hvala svima na riječima utjehe... Divne ste.
(@Maxime: poslala sam ti pp, ali ga sad nema nigdje, pa ne znam jesi ga primila?)

[Bodulica]

suosjećam Sanja i nuhi s vašom boli

i potpisujem argentu... jako su me osupnuli neki komementari kojima stvarno ovdje nije mjesto...

[nuhi]

14 sati trudova,rodila sam sama u sobi na krevetu,nakon silnog vrištanja sestra je ušla o odvela zauvijek moje malo svorenje...nitko ne zaslužuje ovakvu agoniju niti životinja...i nakon ovog nemožeš ostati zdravog razuma

[adal]

nuhi zao mi je zaista,i potpuno te razumijem jer sam isto prosla prije godinu i po,iskustvo je uzasno.........ovako sam ga ja tad opisala:Evo me ziva sam...a bilo je uzasno,u pon.su me primili u bolnicu,tek utorak su me pregledali izvadili krv i urin uzeli za analizu i cekaj...u srijedu sam isla na uz gdje su mi konacno rekli da se radi prekid i da se vise ne ceka.u 11:15 h su mi stavili gel i poceli su bolovi ali se nisam otvarala,bolove sam uzasne imala do ujutru do 5h ali nista od otvaranja....bilo je uzasno u 2 ujutru pocele su mi se kocit ruke od agonije ali dok.nije ni to bilo nista strasno pa su me vratili u sobu bez ikakve terapije barem za smirenje nesta.ujutru su me pregledali i odlucili da krenemo sa inekcijama koje je morao m kupiti,dali su mi inekciju u 11 i spustili na drugi odjel.bolovi su poceli u 11:10 h uzas zivi,sestrica me obisla dva puta i to da bi mi rekla da ne stvaram toliku paniku i da prodisem bolove da kako da ne...imala sam bolove 30min.i onda su mi prestali a pocela sam povracati,osjetila sam da je nesta iscurilo pukao je vodenjak a zatim je jos u dva navrata i u grcu izaslo jos nesta tada jos nisam znala sta...dosli su i odveli me na sto skinula sam se i vidjela svoje malo zlato...ocistili su ostatak posteljice i sastrugali matericu,vratili u sobu,nakon dva sata sam se tek mogla oprati,prespavala sam jos jednu noc u bolnici i onda su me pustili kuci...

i prezivjela sam draga,jako dugo sam bila lose ali ti iz iskustva mogu reci da ce biti bolje,da ce s vremenom biti malo lakse i da ce bol promjeniti svoj oblik,potrazi psihijatra jer sama tesko da ces se moci izboriti,kazes da si med.sestra pa ces lase naci nekog strucnog i voljnog pomoci ali zaista pomoci,drzi se draga

[Blekonja]

14 sati trudova,rodila sam sama u sobi na krevetu,nakon silnog vrištanja sestra je ušla o odvela zauvijek moje malo svorenje...nitko ne zaslužuje ovakvu agoniju niti životinja...i nakon ovog nemožeš ostati zdravog razuma

ajoj draga moja što da ti kažem osim da ti se divim i , a sad probaj preživljavati.....silno te

[Marsupilami]

Suosjećam! Ne znam što reći... ima žena koje su odlučile dati šansu djetetu - kakvo je da je da živi, koliko može, moja poznanica mi je svojedobno proslijedila priču o bebi kojoj nisu dali šansu da uopće živi, rodila se živa, obitelj ju je oprala, obukla u robicu, mazila je... i beba je umrla... toliko dirljivo i lijepo... to je njezin život, njezina obitelj. Za svakoga tko vjeruje da je život možda malo više od ovoga ovdje, to je sigurno put ljubavi i adut na vratima Raja...

Joj Ifi iz koje drzave ti je ta prica?
S obzirom da zivimo tu gdje zivimo ovakav scenario nije moguc

Ja sam rodila curicu s trisomijom 18, bila je s nama 19 dana i ne bi ih mjenjala za nista na ovom svijetu ali mogu razmjeti one koji odluce prekinuti trudnocu iako ja to nikada ne bih mogla.
Prekid trudnoce je teska odluka koju nitko ne donosi laka srca, nemojmo zenama koje su donjele tu odluku otezavati ili ne daj Boze nabijati osjecaj krivnje.

Sanja i nuhi, suosjecam s vasom boli, drzite se

[Sanja79]

Nuhi, draga, šta da ti kažem? Žao mi je što je još neko morao proći kroz takvu agoniju.
Draga moja, javi se na pp da se izjadamo jedna drugoj, biće ti lakše...

[Danci_Krmed]

Nuhi :zagrljaj do neba:

U kojoj si bolnici? Imaju psihološku podršku? Znam da KBC Rijeka ima, nisam sigurna za druge bolnice...

Cure koje ste to prošle, možete se molim vas javiti Nuhi na pp? Vaše rame za podršku će joj sigurno puno, puno značiti.

I žene, pogotovo vi koje ste prošle kroz gubitak, moramo nešto pokrenuti da se poboljšaju uvjeti za žene koje prolaze kroz gubitak, da se u našim bolnicama može ponuditi dostojanstven i pošten oproštaj od voljenog djeteta Javite mi se ako imate ideje i želje za radom.

[Beti3]

Nuhi,.

Teško je ostati normalan. A ti to još bolje znaš radi svoga posla.
Polako, uz pomoć obitelji i stručnjaka, većina nas se izvukla. Promijenjena. Ali, živimo dalje, alternativa nije opcija.

[koksy]

I žene, pogotovo vi koje ste prošle kroz gubitak, moramo nešto pokrenuti da se poboljšaju uvjeti za žene koje prolaze kroz gubitak, da se u našim bolnicama može ponuditi dostojanstven i pošten oproštaj od voljenog djeteta Javite mi se ako imate ideje i želje za radom.

Nakon one emisije Hrvatska danas u kojoj smo je i još jedna mama anđela ispričale svoje priče navodno je bilo poziva od strane novinara a i liječnika. Nadala sam se, stvarno jesam, da če se nešto pokrenut ali nažalost ništa od toga. Nije meni žao što sam javno sve ispričala (iako su najbitnije djelove izrezali) žao mi je samo što je bilo uzalud...

Nuhi, Sanja... šta da vam kažem osim da mi se slobodno javite ako trebate nekog za razgovor. Prošla sam inducirani u 24 tj. prije 6 godina i smatram da imam dovoljan vremenski odmak da vam mogu pomoči proć kroz sve faze žalovanja.

A tu je, naravno, i naš pdf roditelja anđela a postoji i FB grupa podrške na kojoj je večina cura s ovog foruma. Ne morate to prolazit same...

[Optimisticna]

Jako je tesko dobiti adekvatnu pomoc. Ja sam kao luda marta hodala uokolo i kad sam dosla do psihologa (kao lose sam, primit ce me odmah) rekla mi je da se narucim, dobila sam termin za dva mjeseca. Hvala

Pomogle mi zene s pdf-a roditelji andjela, sama sebi, obitelj i vrijeme...

[nuhi]

sanja79 hvala,dal mi je lakše spoznajom da je još neko to prošo neznam...ja sam nova u ovome pa neznam što je pp,rado bi se javila

[adal]

pp-je privatna poruka koju ti jos ne mozes primati i slati jer nemas dovoljan broj postova zato napisi jos koji i imat ces i tu mogucnost

[blackberry]

sanja79 hvala,dal mi je lakše spoznajom da je još neko to prošo neznam...ja sam nova u ovome pa neznam što je pp,rado bi se javila

pp ti je privatna poruka kojom se javiš određenoj korisnici.

[nuhi]

sanja79 kako je? nadam se da uspjevaš lagano doći k sebi

[Sanja79]

Nuhi, svaki dan bude drugačiji. Jedan dan sam depresivna, drugi manje. Odbrojavam dane... Pričam s MM i mamom i to mi pomaže.
Kako si ti?

[Sanja79]

Nuhi, jesi tu? Kako si?

[mamaineven]

Nuhi i Sanja, jako mi je žao! Nadam se da pomalo dolazite u normalu.

[Anemona]

Cure

[nuhi]

draga sanja

cijeli život mi svi govore da sam borac pa oćito je i s ovom situacijom tako,da boli boli,da je teško je,imam pokraj sebe prekrasnog muškarca koji po cijele dane radi budalu od sebe da bi meni izmamio osmjeh i uspjeva,uskoro se ženim svoju energiju sam usmjerila u tom pravcu i to mi pomaže isto tako ima i jedna knjiga koju su mi preporučile mame koje su prošle slične situacije i da im je pomogla i istina je diže te iz temelja,knjiga ti se zove andjeli u mojoj kosi ako je možeš nabaviti nabavi je vjeruj mi....samo ja znam kako je teško svi su puni suosječanja i rade sve nešto iz ljubavi prema meni al jednostavno za dobrobit sebe,budućeg muza i svih koji me volim iz ovog trebam izači normalna a i za sljedeču bebu kad dođe jednog dana,tako da je moj moto trenutno kad mi je teško isplačem se,ali glavu gore
šaljem ti veliki zagrljaj i nadam se da će ti knjiga pomoći

[Sanja79]

Nuhi, slažem se s tobom. Danas sam bila na kontroli i užasno sam se osjećala. Nakon pregleda sam zagrlila i poljubila svoju doktoricu i obje smo se rasplakale. Ta žena je bila divna prema meni i vidim da joj je istinski žao što se sve tako završilo. Kod mene su suze katarzične, tako da se poslije osjećam bolje. Sad sam dobro.
Ali život ide dalje, i ja, kao i ti, planiram šta ću dalje raditi (more, joga, itd.) samo da ne razmišljam previše. Mislim da ću zauvijek pamtiti datum svog 'malog porođaja'. Ali dugujem svom sinu i mužu da se oporavim i da se brinem o njima najbolje što mogu.