Biti majka danas

[mayato]

Ne znam stručno, a sigurno se može i izguglat, ali, primijenjeno na tvoju situaciju, onda bi ti otišla u drugu krajnost (uvjetno rečeno i na brzinu, meni krajnost, ne znam je li to svima krajnost, nemam kad sad smišljat turbopametne primjere) -tipa da se do škole nijednom ne rastaviš od svog djeteta, da nijednom ne prespava do škole kod nekog drugog, da nijednom ne odeš vani jer "opasnosti vrebaju + što ako se po noći probudi pa se rastuži", da visiš nad njim u parku, u svakom sukobu (da ne doživi traumu kao ti) - to znači helikopter - lebdiš stalno tu negdje u blizini... kao neka topovnjača, just in case, spremna odmah na intervenciju i, juulovski rečeno (valjda), oduzimaš mu kompetencije da se malo-po-malo počne samo nosit sa onim malim životnim izazovićima s kojima se, po dobi, može nositi.

a ne, brijem da nisam u toj definiciji..MM možda, a on je pak, za razliku od mene, stabilna emocionalna ličnost...
Puštam ja svoje dijete da se razvija, da padne, da kad je u interakciji s drugom djecom gurne i biva odgurnuta bez gungule, suza i neznamčega...
Dovoljno sam radila na sebi, na oprostu, na pročišćenju i osvještenju.
Danas priznajem, puno sam toga popravila u sebi, ljudima oprostila i zamolila ih da i oni oproste meni.
Volim svoju majku, svjesna sam da sve što je učinjeno nije bilo namjerno, ne zamjeram, više ne, jesam prije i to je žderalo mene i naš odnos.
Ali kad se zagledam u sebe vidim da sam uspjela oprostiti. Svašta.
Ne bojim se da ću "gušiti" svoje dijete iz neke svoje bolesne posesivnosti i nadasve, dokazivanja da sam bolja majka nego što je bila moja.
Ja se bojim nekih drugih stvari...da će danas -sutra moje dijete otići krivim putem iz nekog razloga na koji danas možda ja mogu utjecati, a ne znam kako. Ono,da će postati narkoman, alkoholičar, bla, bla, a da će to biti moja greška.

[mayato]

Mayato, mislim da nitko ne želi opravdavati to što je tvoja mama napravila. A mogu samo pretpostaviti da joj to nije bila jedina greška.
To su te esencijalne stvari, ima li dijete globalno osjećaj da se može pouzdati u tebe kao roditelja, da nije sam na svijetu nego da je siguran da ga dočekaš. To je ono što je bitno, a ne one stvari koje se nabrajaju na prvih nekoliko stranica.

E da, sigurnost, to je to, da se u svako doba može vratiti meni i obratiti mi se za pomoć

[ina33]

Dovoljno sam radila na sebi, na oprostu, na pročišćenju i osvještenju.
Danas priznajem, puno sam toga popravila u sebi, ljudima oprostila i zamolila ih da i oni oproste meni.

Ovo je, po meni, jako, jako važno. Ogorčen roditelj, bojim se, čini više štete sebi i drugima samo zato jer je takav, od sveg nedojenja, hodalica, smokija, korabice prije blitve, nespavanja u sobi, nenošenja itd. - po meni. Po cijenu da budem laički psiholog, bojim se da je tu još puno ljutnje, probaj to otpustiti (lakše reći, nego napravit, znam to) - tipa "lokanje", tipa "komocija". Čim se izmakneš iz toga, iz razmišljanja u tim terminima, sebe radi, bit će bolje.

[mayato]

Ovo je, po meni, jako, jako važno. Ogorčen roditelj, bojim se, čini više štete sebi i drugima samo zato jer je takav, od sveg nedojenja, hodalica, smokija, korabice prije blitve, nespavanja u sobi, nenošenja itd. - po meni. Po cijenu da budem laički psiholog, bojim se da je tu još puno ljutnje, probaj to otpustiti (lakše reći, nego napravit, znam to) - tipa "lokanje", tipa "komocija". Čim se izmakneš iz toga, iz razmišljanja u tim terminima, sebe radi, bit će bolje.

Je da, zato sam napisala puno toga, a ne sve.
Ima tu još malih crvića, ali trudim se

[ina33]

Samo dalje tako - po meni, na pravom si putu!

[mamasch]

Evo točno ovako.
I dalje smatram da su bili i ostali odlični roditelji, ali bez obzira na to radili su greške, koje ne želim ponoviti.
Isto tako smatram da je karakter djeteta jako važan. Da sam nekog drugog karaktera, vjerujem da večina grešaka koje su radili uopće ne bi bile problem.

Potpis.
Veliki.
Vraćam se na svoj post gdje spominjem da smo sestra i ja identično odgajane a otišle u totalno kontra smjerovima u životu.

[Trina]

Otvorila sam novu temu na račun ove.

[Svimbalo]

Nisam mislila na te potkošulje, hodanje bos i slično, mislila sam baš na temeljne odgojne vrijednosti.
Logično mi je ako netko vidi da su mu roditelji radili poprilično krivo, kao što opisuju Mayato i koksy, da traži i promišlja način kako da uradi bolje sa svojom djecom.
Ali ja kad sam čitala Juula (a samo sam to čitala od ovoga što nabrajate), većina tih stvari vrijedila je za moje djetinjstvo.
A nekad mi se ovdje na forumu čini da su roditelji počeli "odgajati kako treba" tek u zadnjih 10 godina.

da ne zaboravim, iako ima još nepročitanog, ovo vrijedi i za mene.
Samo što sam ja to pisala na početku svog forumskog staža. A u ta vremena, čini mi se, najgore što si mogao reći bilo je"tako je i moja mama radila, pa sam super ispala".
Blaža inačica onogo "i što mi fali?". Tako je jednom netko bio napisao da baš ovi koji kažu "a što mi fali" nisu ni svjesni koliko im toga fali.
Pa sam se pokrivala škartocom i šutjela.

[ina33]

Potpis.
Veliki.
Vraćam se na svoj post gdje spominjem da smo sestra i ja identično odgajane a otišle u totalno kontra smjerovima u životu.

Slažem se - nit je sve u genima, nit je sve u odgoju, sve je to neki miks.

[Marna]

Biti majka danas - zvuči mi kao naslov zadaćnice.
Za mene - veliki izazov, zadatak kojem se ne vidi krajnji rezultat, misterij.
Ipak, najljepša i najzahtjevnija uloga.
Nisam savršena, ali želim u srcu sačuvati ljubav i radost da ih moja djeca mogu osjetiti.
To su moje prve smjernice u odgoju.

[Jurana]

Da se vratim na Ifigenijino koncentrirano roditeljstvo, a oni koje iritira spominjanje knjiga, neka ne čitaju.
U knjizi Zajeb... su vas (nisam ja kriva, tako se zove), Oliver James tvrdi da se roditelji ne mogu dovoljno posvetiti djeci ako imaju više od četvero djece. Piše o Miji Farrow koja je u nekom intervjuu, kad je imala 18 godina, izjavila kako nikako nije mogla dobiti dovoljno pažnje od svojih roditelja jer je bilo osmero djece u obitelji. A znamo koliko djece ona danas ima, pa joj kaže James: Pobogu, Mia, na što si mislila?

[Lucija Ellen]

Toliko toga imam napisati na ovu temu ali nema šanse da to stignem natipkati s bebom u naručju, a kad spava bavim se kućanskim poslovima. Ali čitam vas, čitam, upijam, prilagođavam, preispitujem, mijenjam, ne dam... Samo dalje pišite

[Jadranka]

To su te esencijalne stvari, ima li dijete globalno osjećaj da se može pouzdati u tebe kao roditelja, da nije sam na svijetu nego da je siguran da ga dočekaš. To je ono što je bitno, a ne one stvari koje se nabrajaju na prvih nekoliko stranica.

To je ono sto je meni nedostajalo u djetinjstvu, taj osjecaj sigurnosti, osjecaj da se mogu u nekoga pouzdati. I bas mislim da je ta sigurnost najvaznije sto mogu pruziti svojoj djeci.

[mayato]

Da se vratim na Ifigenijino koncentrirano roditeljstvo, a oni koje iritira spominjanje knjiga, neka ne čitaju.
U knjizi Zajeb... su vas (nisam ja kriva, tako se zove), Oliver James tvrdi da se roditelji ne mogu dovoljno posvetiti djeci ako imaju više od četvero djece. Piše o Miji Farrow koja je u nekom intervjuu, kad je imala 18 godina, izjavila kako nikako nije mogla dobiti dovoljno pažnje od svojih roditelja jer je bilo osmero djece u obitelji. A znamo koliko djece ona danas ima, pa joj kaže James: Pobogu, Mia, na što si mislila?

e to sam pročitala...ima tu dosta dobrih stvari, ali i onih s kojima se ne bih složila...Pisac je isuviše radikalan, barem za moj pojam.

[tangerina]

Blaža inačica onogo "i što mi fali?". Tako je jednom netko bio napisao da baš ovi koji kažu "a što mi fali" nisu ni svjesni koliko im toga fali.
Pa sam se pokrivala škartocom i šutjela.

I ja to znam reći, obično u kontekstu fizičkog kažnjavanja

Al nikad ne bih rekla da mi ništa ne fali. Najdalje što idem je da sam si okej

[cvijeta73]

I bas mislim da je ta sigurnost najvaznije sto mogu pruziti svojoj djeci.

x

to je ono zašto je moje djetinjstvo bilo lijepo. bez obzira na biciklu

[ina33]

I moj je primarni osjećaj - sigurnost i pouzdanje u starce, do na razumnu mjeru. Epizode fizičkog kažnjavanja nisu mi ostale bitne. Sad kad gledam unazad, u stvari me najviše živciralo što nismo nikad, ali baš nikad, ali baš nikad, niti u odraslijoj dobi, bili sami doma (uvijek je tu bila makar baka), tako da sam prodisala kad sam se odselila. A možda zato i imam pozitivan odnos prema smještanju baka i djedova u dom - smajlić koji se smije.

[krumpiric]

x

to je ono zašto je moje djetinjstvo bilo lijepo. bez obzira na biciklu

xx

[SikaPika]

Pa da. U ovo malo vremena što ga imamo s djecom - dal' ovo, dal' ono, guglaj, iščitavaj tomove roditeljstvo po ovome, roditeljstvo po onome. Na kraju svodi se na neki tvoj osjećaj, instinkt, i ništa od tih roditeljstava ne treba shvatiti kao a-b-c recepte. Of kors da je negledanje TV-a dobro (opet, mjera). Ako će pripadnost nekom od roditeljstava značit, demit, ono.. mea culpa, gledalo mi dijete TV pa na n-tu, onda je to roditeljstvo, po meni, u cost-benefitu, štetnije za tu kombinaciju mama-dijete nego buljenje u TV.

slažem se s ovim...
i što se tiče tv-a
zapravo sam na početku bila protiv crtića, što ima buljiti, ne razvija maštu, bla bla...
onda pomislim, pa MM i ja smo totalni filmofili, baš volim gledati filmove, serije, neke emisije (ne brijem sad nešto po dokumentarcima i to, više na neke "kontakt" emisije), zašto bih ja to uskratila svom djetetu
evo, ima već više od pola godine kako je odgledala cijelu Pepeljugu i Snjeguljicu, sjedili smo svi troje i gledali, objašnjavali joj...
i ona sad živi taj svijet i van toga, nije da bulji u to
kad gleda - gleda, kad joj dosadi - kaže sama da ugasim
danima joj bio fora Hlapić i svi smo igrali neke uloge van tog crtića
pa kud ćeš veće razvijanje mašte...

tako da, i ja sam oladila s hrpom stvari kako zajedno rastemo

ako mi puna nade i iščekivanja pokaže bananka na polici u trgovini i još otpjeva Bananko banana, naša je hrana..., ja joj kupim tog bananka (ok, smoki ne kupujem - ipak je 10 puta veći od bananka)

i tak...

[SikaPika]

e pa u ovome ti je keč.
precjenjuje se pojam kvalitetnog vremena na uštrb zajedničkog vremena koje provodimo skupa. zato je kvalitetno vrijeme dobilo " ".
i, s time se, ja slažem.
ja sam za onu ininu idealnu satnicu.
8-4 radiš, poslije si - doma. (ono prije radno vrijeme od 6-2 ili od 7-3, mi je fakat prerano).
doma s obitelji.
što god da radiš, ako si ti kvalitetan, biti će i vrijeme provedeno s obitelji - kvalitetno. dok kuhaš, usisavaš, nisi kreten pa ćeš u tom vremenu i prozborit koju s čeljadi...a i ta čeljad će se tu i tamo sama zaigrati pa ćeš imati vremena i za sebe. i tako.

ja sam se jako dugo grizla dok sam nešto radila (kuhala, spremala, što god...), a nisam jedan na jedan s djetetom
istina, dok je manje, to je važno
onda sam skužila da je jednako kvalitetno i nju ili uključiti u to što radiš (npr. u kuhanje, bašču, spremanje...) ili joj reći da se igra malo sama
ok, ona i sada kaže da joj je dosadno samoj (dok sam jutros obavljala neke mailove i razgovore, nakon što se pola sata i više sama zabavljala, rekla je da joj je dosadno, ali se nastavila igrati), ali Bože moj, nađi si neku zanimaciju
zapravo mi i MM ide na živce kad se dogodi da nas dvoje pričamo, a ona ljubomorno radi pi....ije u susjednoj prostoriji, a onda on kaže da ju zanemarujemo
pa šta trebam, cijeli dan buljiti samo u nju i čekati zadatke koju priču joj u tom trenutku izmisliti
sad joj jednostavno kažem da mi se ne da, da sam umorna, da će priču dobiti kasnije...
i kad traži igrati se, kažem joj što sve moram napraviti i da sada ne mogu
bez grižnje savjesti...
ali eto, valjda mora proći neko vrijeme da roditelj koji inače previše brije - skuži
ali i spoznaja da se dijete zna igrati samo, da je usvojilo neke obrasce u igri u dvoje, troje pa zna to prenijeti na svoje lutke i sl.

a vrijeme u parku
moja ne ide u vrtić i redovito idemo na igralište baš da bude s drugom djecom
da bude vani, da trči...
i to je kvalitetno provedeno vrijeme
i tu dijete upija odgoj roditelja
MM idu na živce igrališta, odnosno drugi roditelji, ne da mu se komunicirati, no njih dvoje imaju svoje rituale u šetnji i to poštujem
ona voli i jedno i drugo
zapravo najviše voli kad smo svi troje zajedno i glupiramo se

[krumpiric]

miješate kruške i jabuke
pod kvalitetno vrijeme misli se na vrijeme koje roditelj kvalitetno provodi s djetetom, tj. u kojem se posveti samo djetetu
ne misli se na kvalitetno djetetovo vrijeme
vrijeme koje moje dijete provodi sa svojim tetama u vrtiću je sigurno kvalitetno

[Anemona]

miješate kruške i jabuke
pod kvalitetno vrijeme misli se na vrijeme koje roditelj kvalitetno provodi s djetetom, tj. u kojem se posveti samo djetetu
ne misli se na kvalitetno djetetovo vrijeme
vrijeme koje moje dijete provodi sa svojim tetama u vrtiću je sigurno kvalitetno

X

[SikaPika]

miješate kruške i jabuke
pod kvalitetno vrijeme misli se na vrijeme koje roditelj kvalitetno provodi s djetetom, tj. u kojem se posveti samo djetetu
ne misli se na kvalitetno djetetovo vrijeme
vrijeme koje moje dijete provodi sa svojim tetama u vrtiću je sigurno kvalitetno

zašto mom djetetu ne bi bilo kvalitetno tovariti travu koju ja počupam u tačke i nositi na hrpu predviđenu za to?
zašto ne bi bilo kvalitetno provedeno vrijeme u valjanju papalina u brašno?
zašto ne bi bilo kvalitetno naučiti se zabaviti se sam?
mislim da su danas klinci navikli da ih non stop netko stalno zabavlja
pa u nekom se trenutku pored svih sadržaja koje imaju trebaju znati i sami zabaviti!
mislimda je jako kvalitetno za njih da to što prije nauče

[krumpiric]

ajojjoj, lakše malo, ja sam gore napisala da ne vjerujem u kvalitetno vrijeme
samo sam navela DEFINICIJU kvalitetnog vremena u ovom postu. I to je sve

[Anemona]

ajojjoj, lakše malo, ja sam gore napisala da ne vjerujem u kvalitetno vrijeme
samo sam navela DEFINICIJU kvalitetnog vremena u ovom postu. I to je sve

Moram opet potpisati.

[SikaPika]

ajojjoj, lakše malo, ja sam gore napisala da ne vjerujem u kvalitetno vrijeme
samo sam navela DEFINICIJU kvalitetnog vremena u ovom postu. I to je sve

he he, a ja nabrzinu pisala pa ispalo nabrijano
naime, žurila sam se provesti kvalitetan obilazak kojekavih trgovina s djetetom gdje ona kvalitetno razbuca sve igračke i kvalitetno me naživcira

[pikula]

moram se složiti s nekim ovdje tko je rekao da odgajamo onako kakvi smo ljudi i zato mislim da je dobrog odgoja uvijek bilo i bit će. Mislim da ako si u principu i načelu (LOL) oko važnih stvari točan, a oko ostalog gajiš dobar osjećaj za mjeru i kajanje odgoj ispasti barem solidan. Što će reći da ako ne kradeš, ne varaš, ne lažeš, ne ločeš i ne tučeš barem manje od sebe, pa ako si još dobar drug, pošten kolega i ljubazan susjed male su šanse da ćeš nosao ne nosao, dojio ne doji odgojiti neko teško oštećeno i disfunkcionalno stvorenje.

[krumpiric]

moram se složiti s nekim ovdje tko je rekao da odgajamo onako kakvi smo ljudi i zato mislim da je dobrog odgoja uvijek bilo i bit će. Mislim da ako si u principu i načelu (LOL) oko važnih stvari točan, a oko ostalog gajiš dobar osjećaj za mjeru i kajanje odgoj ispasti barem solidan. Što će reći da ako ne kradeš, ne varaš, ne lažeš, ne ločeš i ne tučeš barem manje od sebe, pa ako si još dobar drug, pošten kolega i ljubazan susjed male su šanse da ćeš nosao ne nosao, dojio ne doji odgojiti neko teško oštećeno i disfunkcionalno stvorenje.

potpis.

[ina33]

I od mene potpis.

[pikula]

Da se vratim na Ifigenijino koncentrirano roditeljstvo, a oni koje iritira spominjanje knjiga, neka ne čitaju.
U knjizi Zajeb... su vas (nisam ja kriva, tako se zove), Oliver James tvrdi da se roditelji ne mogu dovoljno posvetiti djeci ako imaju više od četvero djece. Piše o Miji Farrow koja je u nekom intervjuu, kad je imala 18 godina, izjavila kako nikako nije mogla dobiti dovoljno pažnje od svojih roditelja jer je bilo osmero djece u obitelji. A znamo koliko djece ona danas ima, pa joj kaže James: Pobogu, Mia, na što si mislila?

Pa, ja ne znam što je on mislio? Kakva je to umobolna ideja da ljudima izmjerimo koliko mogu imat djece? Uostalom vraćam se na ono da treba selo da se odgoji djecu. Naravno ne na način da jedni rađaju, a drugi financiraju, nego prirodno kad određeno društvo ima više djece kontinuirano u obiteljima onda zajednica nisu bake, dede, roditelji, dijete, nego bake, dede, njihova braća i sestre, mame, tate, tete, ujaci, strine i stričevi, njihova odrasla djeca i tvoja djeca. Znači u najužem krugu šire obitelji ima ljudi od 7 do 77 u svim fazama pa je specijalizacija brige za odgoj djece sasvim drugačija. Recimo mama i tata rade, hrane, oblače, idu na informacije, održavaju kuću brinu za zdravlje, ali jednom stricu je usput do škole pa poveze, bratić trenira nogač pa igra s malim, neudana teta bez djece jes da djeli savjete o odgoju, ali uvijek može pričuvati... Nabacujem bezveze, alli ako je cijela obitelj emotivno zdrava i odgojena u istom duhu broj djece koji će dobiti svu potrebnu pažnju je jako velik. E sad imati više od 4 djece u nuklearnoj obitelji u neprijateljskom okruženju, eeee tako je teško imati i jedno.

[Lili75]

Slažem se sa apsolutno svime što si napisala.
I tvoja pitanja su i moja pitanja.
Meni osobno da nije bilo Rode možda isto ne bih dojila - razlog je prevelika neupućenost budućih majki.
Mene su spasile i dojim 17mjeseci i isto se budim po noći i isto ne dam voziti dijete bez sjedalice i isto odgovaram na svako njezino kme...
Imam situaciju gdje je zdrava, prava žena rodila i prekrasno počela dojiti bez ikakvih nuspojava tipa ragada, mastitisa i sl. i onda je odlučila prestati jer je njoj važnija njena komocija.
I ok, volim tu ženu, poštujem njen izbor, nije manje vrijedna u mojim očima...ali sigurna sam da je njena odluka pogrešna.
Zašto su uvijek glasniji oni koji rade krivo?
Moje je mišljenje da mi, koji pokušavamo raditi dobro nismo napasnici, savjetujemo se prijateljski, nudimo pomoć, razgovor, razumijevanje...nasilnici se nameću nasilnoi glasno...medijima, reklamama itd.
A u principu čovjek uvijek bira ono što njemu više paše...dojenje znači odricanje...a ne poznajem puno žena koje su voljne odreći se vlastite slobode, španciranja, sna po noći...ja zaista ne poznajem takve žene osim ovdje na forumu.
Čak i moja majka viče na mene jer još dojim i da je to sad previše, da od mene nije ostalo ništa, da to moram prestati bla,bla,bla.
Kao da moje dijete mene uništava...takva je njihova slika.
Dojenje - maltretiranje majke.
Odgovaranje na djetetov plač - razmaženo dijete ( nije mi još uvijek jasno gdje je granica do koje "smijemo" maziti dijete da ne bi bilo "razmaženo").
Vožnja u autosjedalici - moderna "glupa izmišljotina" - kao, a učemusu se djeca prije vozila? - i odmahnu rukom, kao ja sam glupa....

Svakome svoje...

ovo stvarno moram potpisati.

[Lili75]

dragi Bože ja krenula čitat uopće nisam skužial kolik o iam stranica već ispisanih na ovu temu ha ha sorry...neg o potpisala bih tangerinu ja nastojim prenijeti odgoj mojih roditelja na svoju djecu s malim modifikacijama prilagođenim sadašnjem vremenu i tempu života

mislim da su moji odradili odličan posao za mene i moju sestru....

jedino nije potkošulja obvezna ha,ha,...

[Lili75]

poznajem jednu obitelj koja ima 10-ro djece, da 10 nebi vjerovali, oni su dobrostojeća obitelj, mama se bavi djecom tata stalno radi, i moram priznati onak....da mi je to onak...
ono što m ije ostalo upečatljivo je da stariaj djeca na svojim plećima nose prevelik teret za svoje godine brinu oko mlađih kuhaju naveliko za cijelu obitelj npr kad mame nema i tako mi je ta curica od 16 godina rekla kad sam je pitaal koliko bi ona djece voljela imati jednogdana rekla je 3 ne više, mislim da su djeca ipak uskraćena u tako mnogobrojnoj obitelji, budimo realni to vrijeme koje imamo nije isto podijeliti npr na 2, 3 ili 7, šta ne?

tako da bih se ja djelomično složila s autorom koliko god to zvučalo nepopularno.sorry that's my opinion.

[Lili75]

sorry na tipfelerima i gram.greškama pišem brzo ne provjeravam moram ić spat jer će uskoro krenut buđenja

[Lili75]

moram se složiti s nekim ovdje tko je rekao da odgajamo onako kakvi smo ljudi i zato mislim da je dobrog odgoja uvijek bilo i bit će. Mislim da ako si u principu i načelu (LOL) oko važnih stvari točan, a oko ostalog gajiš dobar osjećaj za mjeru i kajanje odgoj ispasti barem solidan. Što će reći da ako ne kradeš, ne varaš, ne lažeš, ne ločeš i ne tučeš barem manje od sebe, pa ako si još dobar drug, pošten kolega i ljubazan susjed male su šanse da ćeš nosao ne nosao, dojio ne doji odgojiti neko teško oštećeno i disfunkcionalno stvorenje.

x

[zasad skulirana]

Jao, tako sam ja svojoj mami zabranila da mu daje koricu kruha da gricka jer tko zna kakvih sve s***a ima u tom kupovnom kruhu. I kaže ona meni nedavno da mu je ipak dala dok ja nisam gledala i pobjedonosno se smije: Da znaš kako je slatko jeo?
Nisam rekla da neće, nego da mu ne dam!

Podizem....sjetila sam se ovog posta jer sam maloprije dozivjela isto ali od sveki....
Ostavila sam joj N. na cuvanje i uletila nakon po ure donjet joj presvlaku i zateknem malu da nesto zvace...i vidim ja ovoj neugodno...i pitam: a sto to N. jede?
A ona meni:kruh! A lijepo sam joj rekla kad joj ga je isla dat neki dan da ne zelim da jos jede kruh...

I sad sam uspjela ostat smirena i ne ispalit nego sam ju pitala:a daj mi reci,sto to ima dobrog i hranjivog u njemu? Ona:ma ja sam to samo malo joj dala jer sam ga ja jela....

I sad sam se pocela mislit sto li jos ona tako radi sto sam ja rekla da ne zelim? Ufffff......
Mislim da cu muzu reci da poprica s njom...jer je ovo poruka meni:pricaj ti pricaj,ja radim kako ja zelim.....

Ne zelim sad radit dramu radi komada kruha ali isto tako ne zelim da sutra bude u pitanju nesto bitnije!
Pa jeli onda nacin napravit sad dramu radi bezazlene stvari ?

[enchi]

Ja sam svojoj mami dala popis što dajem a što neka ne kupuje i ne daje malom dok ga čuva. Uglavnom se drži toga i skužila je bit. Ne živciram se više, nema ona jednostavno inspiraciju jer je mene sasvim drugačije hranila. Ali evo, usvojila je sve bitno tako da mali uglavnom s njom jede čušpajze, voće i povrće gricka za užinu.

[Svimbalo]

Podizem....sjetila sam se ovog posta jer sam maloprije dozivjela isto ali od sveki....
Ostavila sam joj N. na cuvanje i uletila nakon po ure donjet joj presvlaku i zateknem malu da nesto zvace...i vidim ja ovoj neugodno...i pitam: a sto to N. jede?
A ona meni:kruh! A lijepo sam joj rekla kad joj ga je isla dat neki dan da ne zelim da jos jede kruh...

I sad sam uspjela ostat smirena i ne ispalit nego sam ju pitala:a daj mi reci,sto to ima dobrog i hranjivog u njemu? Ona:ma ja sam to samo malo joj dala jer sam ga ja jela....

I sad sam se pocela mislit sto li jos ona tako radi sto sam ja rekla da ne zelim? Ufffff......
Mislim da cu muzu reci da poprica s njom...jer je ovo poruka meni:pricaj ti pricaj,ja radim kako ja zelim.....

Ne zelim sad radit dramu radi komada kruha ali isto tako ne zelim da sutra bude u pitanju nesto bitnije!
Pa jeli onda nacin napravit sad dramu radi bezazlene stvari ?

Ostani dosljedna svom nicku.
Pa to je samo korica kruha, stvarno nema potrebe za dramom. I sigurna sam da to nije poruka "pričaj ti pričaj", jer je to (ponavljam) SAMO KRUH! Ne, to ne znači da će joj sutra dati hrenovku u smokiju.

Ja što sam starija manje shvaćam takvu isključivost, majkemi.

[n.grace]

Ja što sam starija manje shvaćam takvu isključivost, majkemi.

Također.

[Svimbalo]

Da se nadopunim:ženi je bilo neugodno, dakle nije da to radi iz zlobe.
Koliko je vrednije moći ostaviti dijete na čuvanje baki od svađanja zbog sitnice?
A stvarno je sitnica.
Treba staviti stvari u perspektivu i odrediti prioritete.

[Bodulica]

Ma daj skulirana, skuliraj se...

Ta nije mu otrova dala, riječ je o korici kruha.

Vidim da danas nije ni baka lako biti. I njima bi trebao neki forum da izventiliraju sve ovo što dožive čuvajući vlastitu unučad .

[mama courage]

Ostani dosljedna svom nicku.
Pa to je samo korica kruha, stvarno nema potrebe za dramom. I sigurna sam da to nije poruka "pričaj ti pričaj", jer je to (ponavljam) SAMO KRUH! Ne, to ne znači da će joj sutra dati hrenovku u smokiju.

Ja što sam starija manje shvaćam takvu isključivost, majkemi.

mudro zboriš.

[flopica]

potpisujem ove pametne žene!

[zasad skulirana]

sad ste me posramile.... ....znam da ce mi za X godina kad se prisjetim ovo vjerojatno bit smijesno.....
ali isto,gdje mi je Rivendell,bas me zanima njen komentar....

nisam vam napisala sto me potaklo na razmisljanje sto ce li se jos mozda dogadjat...susjeda,baba curice od skoro 2god nam se malo prije ˝kruh incidenta˝ pozalila preko ograde kako je svoju unuku stavila na tutu,cekala po ure da se ova popiski,mala nije htjela i onda se poslje u gace....i onda je rekla:al sam je (i gestom ruke pokazuje kako ju je po guzici)....
i zgrozila sam se na pomisao da ce i moja mozda tako! jer su sve te generacije stava da je batina iz raja izasla....

p.s. vidim ja,to sve s godinama mudrost dolazi a ipak sam ja jos uvijek samo mlada mama,he he

[krumpiric]

treba znati napraviti razliku između bake koja je imala najbolje namjere i možda nije vidjela problem
i onog ko prkosi svim željama roditelja i/ili ugrožava dijete
treba čovjek uvijek biti spreman na kompromis, lupanje djeteta nije podložno kompromisu, korica kruha jest

[tangerina]

Zasad skulirana, ja kužim tvoju reakciju.
Je to samo kruh, ali ti jesi rekla da to ne želiš, a ona je krišom napravila po svom. Meni bi isto smetalo, ne bi mi se cijeli svijet srušio, ali bi mi smetalo. Tako da bi sveki neko vrijeme kad joj dam neke upute ili izrazim preferencije, morala trpit dodatak "ali to ozbiljno mislim, ne da tako bude samo dok ja gledam".

[Trina]

i meni bi smetalo. Ne zbog kruha nego zato što si joj rekla da joj ne daje a ona dala. Znači zaboli je što ti misliš i kažeš, ona radi po svom. Ali mi nije jasno zbog čega ti ne voliš toliko kruh

[Iris]

i meni bi smetalo, ali ne zbog kruha,već toga što nije poštivala tvoju zamolbu.ne znam koliko ste si otvorene ili da joj muž kaže, ali objasniti da nije bit u kruhu,već u povjerenju...barem bih ja tako. kruh stvarno volim ali kršenje dogovora ne
možda ispada drama oko gluposti, ali bolje sad biti jasniji nego kasnije zamjeranje ili još veći gafovi

[Bubilo Bubich]

Ali mi nije jasno zbog čega ti ne voliš toliko kruh

Kruh = brašno, pšenica, gluten, u Rodinoj tablici dohrane (Biblija za početnike i dosljedne ) piše tek od 10. mj., a prave štreberice, ko ja npr., će pričekati i 11 ili 12mj. Koja baka bi to mogla podnijeti ili razumijeti?

I ja te kužim ZS. Meni to moja mama radi, baš zato što ne ferma moje ideje, odluke, želje... Ono "valjda ja znam bolje, odgojila sam dvoje djece, što im fali"... Ali, puno se svađamo , pa ide na bolje. S vremenom je prihvatila, i naučila, pa poštuje, ali neke stvari joj još uvijek ne idu u glavu pa nehotice pogriješi ("zašto ne bi pio taj fini sok, piše da je za djecu?"). Baš sam grozna.

Prva scena nam je bila s bananom kad je imao cca 6 mjeseci, taman je počeo nešto brljavit s jabukom, a ona napokon dočekala da prođe "tih mojih 6 mjeseci" pa navalila "daj mu bananu, ja sam vama kad ste imali 3 mj". A ja neću. I jedan dan, meni iza leđa da mu bananu i smije mi se - gle kako jede. Ja duboko uzdahnem i ne počnem se derati na nju, ali malac se nešto kasnije pokakao i ta banana je izašla iz njega kao što je i ušla, nije ju probavio ni mrvicu. Onda sam joj to pokazala, pa joj je bio bad, pa se strpila par mjeseci i danas je sretna jer mu smije dati bananu kad god hoće.

Ponekad mi se ruga sa svojim frendicama jer dijete jede zob ili nešto slično, ali se i "hvali" po parku kad im druge mame nude smoki, ona kaže, "ne mi to ne jedemo, inače se njegova mama ljuti".

Objasni sveki što bi i kako htjela da daje ili ne daje, kako da radi... ako te ne bude fermala, onda kreni u akciju. Ako prihvati tvoje želje, možda joj neće biti uvijek jasno zašto nešto hoćeš baš tako, ali ti ponavaljaj svoje, na kraju prihvate (bar u većoj mjeri), nema im druge. I moja mama kaže: "Dobro, istina, danas se radi drugačije, ni ja tebi nisam vezala noge, a meni moja mama je da ne budu grbave".

[Mojca]

Zasad skulirana, ja kužim tvoju reakciju.
Je to samo kruh, ali ti jesi rekla da to ne želiš, a ona je krišom napravila po svom. Meni bi isto smetalo, ne bi mi se cijeli svijet srušio, ali bi mi smetalo. Tako da bi sveki neko vrijeme kad joj dam neke upute ili izrazim preferencije, morala trpit dodatak "ali to ozbiljno mislim, ne da tako bude samo dok ja gledam".

X!

Ali kužim i baku...

Nadam se da ću se sjetit ovog posta kad moji nešto zaribaju. Zasad su poslušni.