 |
|||
Pa tko kaže da mora sjediti?? Neka stane sa strane dok ne popuši pa nek sjedne! Mislim, ja neke vas stvarno ne kužim. I onda se pitate kak sam nabrijana! Ako ja već sjedim na klupi i zamolim da ne pušiš pored mene i mog djeteta, ja sam grozna, a ova kaj puši je super baš i ja nju jadnicu maltretiram!?mamasch;2184210QUOTE prvotno napisa
OMG!
Mislim da bi bilo lijepo stišati ton i prihvatiti i druga mišljenja bez hrpe uskličnika i zgražavanja.
Pa tko kaže da mora sjediti?? Neka stane sa strane dok ne popuši pa nek sjedne! Mislim, ja neke vas stvarno ne kužim. I onda se pitate kak sam nabrijana! Ako ja već sjedim na klupi i zamolim da ne pušiš pored mene i mog djeteta, ja sam grozna, a ova kaj puši je super baš i ja nju jadnicu maltretiram!?
Koliko znam kod nas nije zabranjeno pušiti u parku (ako se varam molim ispravak), dakle nema zakona koji brani boravak pušača u parku.
Isto tako pušač/pušačica imaju slobodu govora reći drugoj osobi "ako vam smeta vi se pomaknite ili otiđite do vašeg djeteta podružiti se sa njime dok ja popušim". Ovo je samo ŠBBKBB situacija, možda je ne bih spomenula da tvoj ton nije svadljiv.
A možda je jučer mnogima od nas bio PMS-dan.
potpis
svaki dan dolazimo u situacije kad nam netko smeta, bilo zato što puši, zato što nam se ne sviđa tjelesni miris te osobe, parfem koji nosi, muzika koju sluša, način na koji govori.
Možda bi se lakše preživjelo takve trenutke kada bi pokušali kontrolirati svoje osjećaje, i zamislili kako bi bilo kad bi svi ti ljudi na isti način reagirali prema nama. Ili samo na takav način mislili, dok nam npr. dodaju kruh u pekari, donose kavu u kafiću, dok kraj nas sjede na poslu.
To ne znači da ćemo sjediti pasivno i trpjeti dim ili ostalo nabrojano. Ali bi svatko trebao i sebe gledati objektivnije.
Meni bi bilo beskrajno ružno nekom tko sjedne kraj mene i djeteta na klupicu i pripali cigaretu reći "maknite se, smeta mi dim".
Prije bih se sama maknula, ili zamolila pušača da pripazi da dim ne ide na dijete. Ljubazno i s uvažavanjem.
Nakon toga bi se, vjerujem, svi osjećali bolje. A djetetu bih i primjerom pokazala kako se na miran način rješavaju takve situacije.
vidim da smo i ovdje dovukli jedan kaučMožda bi se lakše preživjelo takve trenutke kada bi pokušali kontrolirati svoje osjećaje, i zamislili kako bi bilo kad bi svi ti ljudi na isti način reagirali prema nama. Ili samo na takav način mislili, dok nam npr. dodaju kruh u pekari, donose kavu u kafiću, dok kraj nas sjede na poslu.
to može biti mantra za nekoga tko samo što nije popyzdio u 6 am, a do večeri tko zna što može bit, ono, lud 100%
očito postalo normalno moliti za malo elementarne kulture i uvažavati izostanak bez da se brecneš.
Jako lijepo i odmjereno, u pomikaki stilu.potpis
svaki dan dolazimo u situacije kad nam netko smeta, bilo zato što puši, zato što nam se ne sviđa tjelesni miris te osobe, parfem koji nosi, muzika koju sluša, način na koji govori.
Možda bi se lakše preživjelo takve trenutke kada bi pokušali kontrolirati svoje osjećaje, i zamislili kako bi bilo kad bi svi ti ljudi na isti način reagirali prema nama. Ili samo na takav način mislili, dok nam npr. dodaju kruh u pekari, donose kavu u kafiću, dok kraj nas sjede na poslu.
To ne znači da ćemo sjediti pasivno i trpjeti dim ili ostalo nabrojano. Ali bi svatko trebao i sebe gledati objektivnije.
Meni bi bilo beskrajno ružno nekom tko sjedne kraj mene i djeteta na klupicu i pripali cigaretu reći "maknite se, smeta mi dim".
Prije bih se sama maknula, ili zamolila pušača da pripazi da dim ne ide na dijete. Ljubazno i s uvažavanjem.
Nakon toga bi se, vjerujem, svi osjećali bolje. A djetetu bih i primjerom pokazala kako se na miran način rješavaju takve situacije.
Svimbam, u svom stilu.
Slažem se, vrlo slično sam pisala na nekoj prošloj temi o pušenju.potpis
svaki dan dolazimo u situacije kad nam netko smeta, bilo zato što puši, zato što nam se ne sviđa tjelesni miris te osobe, parfem koji nosi, muzika koju sluša, način na koji govori.
Možda bi se lakše preživjelo takve trenutke kada bi pokušali kontrolirati svoje osjećaje, i zamislili kako bi bilo kad bi svi ti ljudi na isti način reagirali prema nama. Ili samo na takav način mislili, dok nam npr. dodaju kruh u pekari, donose kavu u kafiću, dok kraj nas sjede na poslu.
To ne znači da ćemo sjediti pasivno i trpjeti dim ili ostalo nabrojano. Ali bi svatko trebao i sebe gledati objektivnije.
Meni bi bilo beskrajno ružno nekom tko sjedne kraj mene i djeteta na klupicu i pripali cigaretu reći "maknite se, smeta mi dim".
Prije bih se sama maknula, ili zamolila pušača da pripazi da dim ne ide na dijete. Ljubazno i s uvažavanjem.
Nakon toga bi se, vjerujem, svi osjećali bolje. A djetetu bih i primjerom pokazala kako se na miran način rješavaju takve situacije.
Tko je uopće spomenuo bilo što osim pristojne molbe? Možda površno čitam topic, ali fakat mi nije upalo u oči da je itko spomenuo bilo kakvu svađu ili agresiju.
Ja se osobno čak ni ne mogu sjetiti kad sam posljednji put ikome (poznatom ili nepoznatom) prigovorila zbog pušenja, zamolila da ugasi cigaretu, pomakne se ili što već. Čak i da se odlučim na to, naravno da bih bila pristojna, pa to se podrazumijeva.
Ako je situacija realna, onda ti ljudi nisu ni kulturni niti vole/paze svoju djecu. Ako su kulturni i vole/paze svoju djecu, onda nema šanse da puše u parkiću dok si čuvaju tu istu djecu koju vole i paze. I još k tome kulturni i dragi ljudi ne puštaju da tuđe dijete plače dok ga mama skida sa sprave zbog toga što djetetu smeta njihov dim. Referiram se na tvoj post:
I ja sam se makla nakon rasprave s djetetom (uz suze i protest) i micat cu se dok god budem morala, na zalost.
Iju, Sanja.Ako je situacija realna, onda ti ljudi nisu ni kulturni niti vole/paze svoju djecu. Ako su kulturni i vole/paze svoju djecu, onda nema šanse da puše u parkiću dok si čuvaju tu istu djecu koju vole i paze.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
