, sorry pinguica, ali da ja svom velim da se moli 40 dana mislim da bi zatražio rastavu!
 |
|||
|
|
|||
moćnije u čemu, samozavaravanju?
Ima ali svaki je recept poseban i može ga dobiti od Boga onaj koji ga zatraži.krumpiric prvotno napisa
nisi odgovorila krumpiriću, što s ovisnicima, nasilnicima, prijevarama, zatvorit oči, prst u uvo i kao super niš ne znaš a znaš sve i jadan si da ne možeš biti jadniji.
stvarno postaješ naporna sa svojom religioznošću, moji nisu vjernici pa imaju divan brak, znam mnoge vjernike koji imaju koma brakove a u njima ostaju samo jer eto kud ćeš se razvesti to vjernici ne rade, daj molim te i žive jadni u tom čemeru....
ne bih se dala kladit da si ti zadovoljna u svom braku, nego si sve kamufliraš i predstavljaš drugačijim al prije ili kasnije sve izađe na površinu samo je sučeljavanje s tim gadno...al ako ti "misliš" da ti je super onda nek ti bude,ja ti želim sreću.
mislim da je djetetu najveća moguća trauma živjet u braku koji nije ono što bi trebao biti.
i jako je ružno reći da oni koji ne žive vjeru na takav način, da ne mogu imat dobar i lijep brak prvo to nije lijepo a drugo to reći uopće nije "katolički".
pingulica, ne kuzim ko da napravi istrazivanje? ja? ateisti? agnostici? psiholozi? psihijatri? ..........
na bracnom tecaju koliko se ja sjecam, svecenici su cak dali i ovaj savjet, da sem da popricas s svecenikom da treba popricati i sa partnerom, a ne da se pomolis. evo na tecaju na kojem sam ja bila, cak su rekli da se svijeca koju dobijes pri sklapanju braka cuva i da u teskim trenutcima se zapali i porazgovara, da se ljudi sjete zasto su usli u zajednicu. a ne da se pomole uz nju.
i molim te da ne djelis ljude na forumu kao vjernike i nevjernike, kao ove i one, jer zbilja ne znas ko se nalazi s one strane monitora i kakve on stavove ima.
OT. iako sam sklopila brak u crkvi radi osobe koju volim, sam agnostik. cisto eto da znas s kim razgovaras, kad ga citiras.
Ne ostanu svi problemi. Uz Božju pomoć puno se toga riješi. Što misliš da je tim parovima kojih je bilo 9999 bilo dovoljno da skrenu misli sa problema?
pisale smo istovremeno vidim odgovor, kao da se radi kolač tu je recept od dragog Boga dan...daj molim te...
krumpirić, odličan izbor riječi samozavaravanje.
Slažem se. Tko je to rekao?
Osim toga gdje ima ljubavi ima i Boga.
To što ste vi nevjernici to ne znači da nema Boga u vašem životu. To samo znači da vi glumite da Ga nema.
ajde de da se mi slažemo, al ovo boldano si rekla ti zar ne, da brak ne štima kod onih ljudi gdje nema Božjeg svjetla.
osobno stvarno sam tolerantna na svavakve stavove al isključivost i krajnosti uh,....
Mislim da si sama odgovorila na pitanje, razgovor ili molitva? Imam jednu takvu kao sto si ti doma i znam sto vjera radi njenom braku. Bilo im je tesko, a sad je kao sve super od kad su se "preobratili", a zapravo ona zaglibila u fanatizam, a on je mora pratiti radi mira u kuci. Sve prsti od pasivne agresije koja nikako da eskalira i da se ko ljudi posteno posvadjaju i to rijese jer je to "krscanski". Sve je to mazanje ociju i potiskivanje problema. Kao, molitva mi daje snagu, a zapravo ti pomaze ignorirati probleme pod nekim obecanjem vjecnog zivota.
Da ne spominjem jadne zene koje muzevi maltretiraju, a nece se razvesti jer je to grijeh. Ili one koje se razvedu od muzeva raspikuca, pa cijeli zivot pate jer se ne mogu pricestiti, jer su se - bludnice, odlucile opet udat i potrazit svoju srecu s drugim.
prvo ja nisam rekla da sam nevjernik, MM je iz religiozne obitelji al mislim da bi i njima tvoji stavovi bili too much.
ja mislim da Boga ima itekako u mom životu,al da tako ne mislim bila bih jako ljuta da bi netko tvrdi da ja glumim da GA nema.
ui ja mislim da je ovo strašno veliki problem, pogotovo kad neko vrijeme prođe, djeca sve povežu i još si im dao pogrešan model ponašanja za čitav život. najviše mi žao djece u tom samozavaravanju.
i ja htjedoh napisati par riječi, ali vi i na ovoj temi opet i opet i opet uvlačite potpuno nevezane stvari...
Koja se god tema otvori, evo nekoga sa vjerstvom i krivovjerstvom...
I ja vjerujem i vjerovati ću, ali brate mili, kao da su neki članovi sekta...ne vrijeđam, ali postoje u svijetu i kod nas pojedine sekte čiji pripadnici tako stoje na ulicama i doslovce te napastuju sa svojim uvjerenjima...Guraju ti u nos svoje knjige, časopise i ino, a nedaju ti se maknuti ni sa kućnog praga...
Zašto se pojedinci ne prebace jednostavno na neki vjerski forum?
Sorry, ali mislim da je ovo već ipak pretjerivanje. Sve više tema se ključa upravo radi tih nevezanih prepucavanja.
još malo pa će i na pdf-u recepti ili poZeleni jedini odgovor biti vjera i ne-vjera...
Pa ekologija i je stvar vjere. Ako je Bog stvorio zemlju, tko si ti da je unistavas.
Mislim da se ovo spamanje tema treba kaznjavati. Ako postoji vrijedjanje vjerskih osjecaja, onda treba postojati i vrijedjanje ne vjerskih osjecaja.
x
a e,ko da jesi malo!
i nije bas pljuvanje ako spomenes da je netko imao 3 poziva na mob i sretan si jer ih ti nisi primio.....
i razlika je ako ides komentirati kad tako nesto cujes za susjednim stolom od nepoznatih ljudi pa vuces pretpostavke ili nekoga koga poznas pa i onda znas pravo stanje stvari - posesivnost i pretjerana ljubomora....
...ja nekako vjerujem da svak dobije sto je zasluzio!
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 30.07.2012. at 14:06
oje
pinquice, ja ti vjerujem, ovaj put za ozbać. Tu se radi o ljudima koji su, oboje, shvatili da imaju problem, da ga žele riješiti, oboje su prihvatili "recept" svećenika, imali volju za njega, oboje su očito vjernici jer inače ne bi ni htjeli ni znali šta će moliti.
A sama činjnica da su provodili ustrajno u nečemu zajedno 40 dana, s istim ciljem i željom, što valjda nisu radili tko zna otkad, osim što su se zajedno svađali, morala je nečim rezultirati.
Mogli su tako i razgovarati, (ali konstruktivno) ili meditirati, ili pjevati, ili nešto.
No, treba i do tog stupnja doći.
Tomu prethodi faza kad je problema svjestan samo jedan supružnik, želi nešto pokrenuti samo jedan, a drugi ne.
Kad je jedan totalni propuh, baš će on klečati u zajedničkoj molitvi.
Svako zajedničko nastojanje mora uroditi nekim plodom, ili željom da se ostane zajedno , ili da se bar ko ljudi rastanu.
Ja sam vjernik, vjerujem u snagu misli, riječi, energije, vibri (u to vjeruju i mnogi koj nisu vjernici), i molitve svakako, zato sam rekla odmah na početku da ti vjerujem, čak me ni ne zanima čije je istraživanje ni koliko je točno, osobno vjerujem u snagu molitve, samo ovakvim tvojim receptima nije mjesto na temama koje uopće nisu vjerske.
Ni MM, koji je isto, ajde, nekakav vjernik, ne bi nipošto htio zajedno klečati i moliti svaki dan, lijepo ako neki hoće pa i uspiju nešto, ali to je za opću populaciju presmiješan ritual.
Ovdje ljudi imaju različite probleme, neke sam prepoznala kao "unutarnje" neprijatelje - to su različite navike, temperament, karakter,
a drugi imaju uz to i "vanjske" neprijatelje, što je puno teže za boriti se s tim, tipa sklonost prečestim izlascima ili piću ili kocki ili nešto slično.
Nisam ni blizu sposobnosti da dajem savjete o braku, pojma nemam šta se radi kad vrlo zagusti.
Nije svatko sklon molitvi, netko će pročitati Louisu Hay i misliti pozitivno i meditirati i opet će reći da je bilo dobro, drugi će ići na psihoterapiju, osvijestiti neke pogreške kojih nisu bili svjesni, treći će ne znam šta, ljudi svašta rade.
Ponuditi svakome jedno te isto (koliko god vjernici znali da to kod njih prolazi), nuditi meso vegetarijancima, ne kužim kako ne shvaćaš koliko je to pucanje u šuplje.
Neozbiljnije nego kad mi izvlačimo anegdote iz bračnog života.
Na nekom vjerskom portalu tvoj recept sigurno ima prođu, ali ovdje ne.
U redu je ponuditi, kao prijedlog, ali ne baš tupiti u nedogled kad ne nailazi na dobar odaziv, da se previše ne začetava.
Znate što ja mislim? Da nam je hitno potrebna jedna prava teološka tema. Hitno. Nešto o propovjedanju preko foruma i koliko to učinka može imati. Koliko se forumaša preobratilo ako im se 40 dana uporno propovijedalo po par sati? Nadam se da postoji istraživanje, ako ne odmah otvorite anketu uz temu.
Ovdje je ipak riječ o brakovima i što u njima valja/ne valja, pa bi se ova bitna pitanja mogla previdjeti i olako odbaciti.
Ova tema je otišla u skroz drugom smjeru od onog što sam ja zamislila. Molim vas nemojte više o vjeri, Bogu, crkvi i molitvama. Ja sam htjela jednostavnu i životnu raspravu, iskrene odgovore običnih žena koje imaju normalne brakove i normalne muževe. Pinguica, nemoj se uvrijediti, možda da ti otvoriš novu temu di ćeš iznositi svoja uvjerenja, stvarno mi je tema otišla u krivu stranu
Trina, ponekad mi se čini da moj brak, tj. izvanbračna zajednica, nisu normalni i da sam luda što uopće o(p)stajem i dalje s njim, a ponekad mi se čini da smo u ovim ludim vremenima sasvim prosječni muškarac i žena sa svim svojim manama i vrlinama.
Da, ponekad bih ga strpala u top/otrovala mišomorom, ili u najmanju ruku zašamarala, a ponekad bih dala lijevi bubreg i desnu rožnicu za njega, ali u globalu - volim ga. I on mene. Pretpostavljam.
Trina a kad razgovaraš sa mužem jel ima nekih pomaka?
Mislim, naravno da neće naprasno postati romantičan, ali makar nešto.
Ili, još bolje pitanje, da li ti osećaš da te on voli, iako nikada to ne kaže?
MM nije neki na rečima, ali meni to ne smeta. Ja jednostavno znam da me voli i da je u našoj vezi svim srcem i svim svojim kapacitetima. I ne tražim više od toga. Znam da ću, kad zapne, imati full njegovu podršku.
A ove sitne, svakodnevne stvari, nekad me nervira strašno, ja njega verovatno još i češće, nekad sve teče kao pesma mesecima... To zavisi od puno faktora, da li smo finansijski rasterećeni ili nas pritiska najviše.
Mislim, meni romantika nije previše bitna. Isto tako nemam pojma da li bi se on zaista setio mog rođendana, ali kad ja svake godine mesec dana ranije počnem da kukam kako mi se bliži rođendan, onda je teško zaboraviti
Odlično! Boldam za slučaj da netko ne primijeti.
znam ja da on mene voli, to uopće nije upitno. Ali mislim da zaslužujem malo više. Život se satoji od detalja, meni fali detalja, finesa, sitnica..
Sto se tice romantike, moj dragi je bio dosta romantican na pocetku, tipa stalno je htio ic na neke vecere, imao izljeve njeznosti, pokloni i sl. To mi je tada strasno islo na zivce, jednostavno bi mi bilo neugodno jer mu nisam mogla uzvratiti, uvijek sam govorila da nisam romanticna i da prestane. I nedavno kad sam pomislila kako nam fali romantike sjetim se toga i mislim si kako sam bila glupa, trebala sam uzivat dok je trajalo.
Ima i sada on svojih trenutaka, ne mogu se pozaliti. Malo je smotan za izabrati pravi poklon, ali bitna je namjera, jelda.
Pamti tocnije kad nam je godisnjica nego ja, iako nemamo nekih posebnih cestitanja, valjda jer nismo ozakonili vezu, cesto mi govori da me voli...
Samo, kad radis nekoliko poslova uz malo dijete, veca ti je romantika kad opere sudje nego da te odvede na veceru.
ja u merodavnost tog tvog istrazivanja ne verujem. A i malo je podataka - kakvo je opredeljenje parova i kakve su probleme imali? Daj, kao da je tesko u tolikoj zemlji naci 10000 zaludjenika
Apsolutno se slažem s tobom.
I meni fali detalja, sitnih znakova pažnje (tu en računam šoping od 1000 kn kada nešto skrivi, nego iskreno "oprosti" kada nešto skrivi), kada mi ujutro pruža šalicu kave da kaže "izvoli ljube kavicu", kao što i ja njemu kažem. Da bez pitanja ode sa djecom u park kada vidi da sam na rubu snaga, umjesto da me zove da mu se pridružim na kauču pa onda to iskoristi za svoje "sebične" potrebe (čitaj: da me štipa i kakti zagrijava za večernji sex, što meni nimalo ne paše kad sam iscrpljena, jednostavno me odbija i on to zna ali mi ne vjeruje odnosno ne razumije... mislim ono
za sve te probleme oko tehnikalija po kući i s djecom, ali i oko emocionalnog ili kojeg drugog pitanja koje vas muči, sjednite s partnerima (kad ste hladne glave) za stol i lijepo u ja rečenicama - ja bih željela, ja u braku očekujem, ja sam spremna učiniti... -objasnite što vas muči. titikanje - ti si ovakav i onakav, ti si problem, zaboravite. razgovor lijepo najavite i svakako ga organizirajte u fazi kad nema trzavica i svađa. budite spremne na kompromis.
kad se zaboravi dogovoreno, ponovite.
tako Juul veli da treba napraviti.
meni ovo actually ima smisla. recimo mog ne-muza sam vjerojatno izabrala da se naucim izboriti za sebe i da otpustim neke stvari koje su me kocile iz vremena prije braka, ustvari iz djetinjstva i odnosa s ocem. ok, ne vjerujem u boga kao muskarca koji kolo vodi, ali vjerujem da postoji neki trik u tome kakve supruznike odabiremo (i djecu) i da se iz toga da izvuci neki smisao, ako uopce shvatis da je to tvoj put. tak da interesantno, pinguica i ja imamo slicno misljenje ali iz dva razlicita kuta
btw, trina moj je ko tvoj. taj ne bi reko volim te ni da mu zivotom zaprijetis. sta je holivud ucinio od coveka
ali ok, to sam znala i na pocetku. tako da ja nalazim sitnice i finese tamo di ih realno nema
za sve te probleme oko tehnikalija po kući i s djecom, ali i oko emocionalnog ili kojeg drugog pitanja koje vas muči, sjednite s partnerima (kad ste hladne glave) za stol i lijepo u ja rečenicama - ja bih željela, ja u braku očekujem, ja sam spremna učiniti... -objasnite što vas muči. titikanje - ti si ovakav i onakav, ti si problem, zaboravite. razgovor lijepo najavite i svakako ga organizirajte u fazi kad nema trzavica i svađa. budite spremne na kompromis.
kad se zaboravi dogovoreno, ponovite.
tako Juul veli da treba napraviti.
Ja ovo nikad nisam uspjela s mužem i uvijek mi bude žao svih onih jadnica koje će ovo uzeti za savjet i skoro umrijeti od tuge kad vide da to nigdje ne vodi. Sve on bi, a onda vidi vjevericu i zaboravi gdje je krenuo. Ili ako ima osjećaj da ga kontroliram i naređujem, baš neće, iako može gorjeti pod petama. Sam od sebe ubija zmije, napada divlje svinje i provalnike, ali za sve ostalo treba ženski šarm, koji mu je i nagrada i vodstvo, ono, kao oni vitezovi za damu. Zna bit naporno, al mi je život lijep kad mu dam da se osjeća kao da živi u bajci. Doduše, moj sin mi je rasvijetlio mehanizam. KOnačno sam naučila kako postupati s muškarcima, pa mi je sad sve ok. Ironično je da je puno sretniji i efektivniji kad je posve u vlasti i pod papučom, nego dok sam ga držala ravnopravnim partnerom. Mislim da ga je to najviše tištalo. Jako voli biti u službi hirovite princeze, i što je princeza luđa i više traži, to je on sretniji, a time i ja.
Misliš sa tvojim muškarcem?
Ja nema šanse da bih mogla tako nešto, a ni MM nije u fazonu da ga neko drži pod papučom.
Mada, ovo za razgovor se slažem, ni nas taj razgovor hladne glave nije nikad nikud odveo. Jednostavno nije imalo nikakvog efekta, iako sam pazila na ja rečenice i ostalo. Možda zato što jednostavno to nisam ja, niti moj način izražavanja.
Mi pišemo pisma jedno drugom, mailove ili papirnata pisma. Ja sam taj literarni tip, i inače tu i tamo pišem poeziju, i kad mi naiđe inspiracija i kad svoja osećanja najiskrenije napišem na papir onda naiđu na odziv. Valjda zato što sam tu prava je, bez maski, biranja rečenica i ostalog.
Ifigenija, meni je totalno stran taj tvoj način. no, svatko ima svoj put.
međutim, nikako ne razumijem zašto bi ljudi koji probleme pokušavaju riješiti razgovorom bili jadni.
Rivendell, kad čitam tvoj post, ko da opisuješ mog muža. Prije braka je bio romantičan, čak mi je pisao i pjesme. Sad ga zezam da je prestao čim sam mu "dala", jel,
A što se tiče poklona, nekako koliko se god trudio, uvijek izabere krivi. To je skužio sam pa me sad vodi u kupovinu da sama izaberem
Jadni su oni koji probavaju razgovarat, pa im to ne uspije... blago si ga onima koji mogu izrazgovarati. Ja sam taj prostodušni tip. Al mm nije.
E, i je li itko ubrao da se ja malo kao i zezam?
Zapravo, ne bi rado pisala konkretne mane svog muža na Internetu. Nezgodno mi je to, pa onda malo obilazim i zezam se.
HM pokloni moj je oko voćnog deserta za****, kupio jedini koji ne volim
Iza mene je loš brak i rastava je bila najpametnija stvar koju sam napravila za sebe. U 6 godina braka smo pokušali razgovarati (ustvari ja sam govorila, on je slušao, neko vrijeme su stvari bile drugačije, pa ponovo po starome), odlazili smo na bračno savjetovanje (završilo je tako da je on rekao kako su to gluposti, a ja sam nastavila odlaziti jer sam se pitala što nije u redu samnom), čak sam na kraju mislila promijeniti posao, da manje putujem i više budem doma. Ništa nije pomoglo. I onda sam saznala za pizdariju preko koje nisam mogla. Molila sam ga da se odseli (bili smo kod mene), nije htio, pa su krenule emocionalne ucjene. Na kraju sam, dok je bio na team buildingu s firmom, iznajmila stan, platila 3 mjeseca unaprijed, preselila ga taj vikend i samo mu dala ključeve kad je došao doma. Nismo imali djece, pa je bilo lakše, ali istodobno i grozno teško. Svatko se s rastavom različito nosi, a ja sam gotovo godinu i pol živjela na relaciji kuća-posao i (za)lizala rane.
U cijeloj sam priči ja ispala kučka (je, on je bezgrešan jer kad ništa ne radiš, ne možeš ni pogriješiti), odslušala litanije kako je on divan, krasan muž i kako bi ga svaka poželjela (nosite si ga onda!), kako ću požalit (nisam), i svi su bili pametniji od mene. Imala sam veliku sreću jer moji roditelji nikada nisu pitali što je otišlo krivo nego jedino kako mi mogu pomoći. Anivej, shvatila sam gdje sam sje* stvari, jer je dio krivice sigurno i na meni, ali moj najveći "zločin" je da sam, u pokušajima spašavanja braka, bila izgubila sebe. Da smo i uspjeli iskobeljati se iz svega zajedno, takvu sebe sigurno ne bi voljela, jer to ne bi bila ja.
Od hrpu mitologije koje sam sama za sebe razbijala u tom braku, ova mi je jedna od dražih:
MIT: U njemu je duboko još toliko toga dobroga koje samo čeka da izađe van (čitaj: da ja pomognem da izađe van).
ISTINA: What you see is what you get! Svi smo mi slojevita bića, ali slojevi naših dečkiju su većinom jako dvodimenzionalni. Ono najbolje u njemu vidiš u prvih godinu dana, ako imaš ljubavi/sreće/volje to ćeš ispolirati. Ako i postoji nešto duboko zakopano, obično je to takvo sranje da je bolje da nikada ne vidi svjetlost dana.
Posljednje uređivanje od BigBlue : 30.07.2012. at 19:05
očito sam preozbiljno shvatila tvoj post.
ubaci koji put kakvog smajlića, da te bolje razumijemo.
i ja sam svoj, kojeg si citirala, začinila tako, znajući da nisu svi ovdje ljubitelji savjeta gospodina Juula.
Ja sam svome napisala mail kad je mali imao dva tri mjeseca i kad sam bila rastrgana i premorena. A mail je imao deset stavaka, ja zelim... ja zelim podrsku u dojenje... ja zelim druzenje... I bas je bio iskren. I od tada su stvari nekako krenule na bolje.za sve te probleme oko tehnikalija po kući i s djecom, ali i oko emocionalnog ili kojeg drugog pitanja koje vas muči, sjednite s partnerima (kad ste hladne glave) za stol i lijepo u ja rečenicama - ja bih željela, ja u braku očekujem, ja sam spremna učiniti... -objasnite što vas muči. titikanje - ti si ovakav i onakav, ti si problem, zaboravite. razgovor lijepo najavite i svakako ga organizirajte u fazi kad nema trzavica i svađa. budite spremne na kompromis.
kad se zaboravi dogovoreno, ponovite.
tako Juul veli da treba napraviti.
Ifigenija, kužim što si htjela reći...Imamo istu taktiku
kod mene to ne drži vodu, jedini obrazac koji sam ponovila je horoskopski znak
A možda je netko i mislio da su mi dovoljni bili tata i brat i da vise od toga ne bi mogla podnijeti
naravno da MM treba u svemu sudjelovati a sto Trina kaze sve je savrseno ali volim te detalje i sitnice...nije dovoljno samo reci volim te treba to i njegovati
da se muski sjete bez da im sve nacrtaš i kazes ....ali isto tako i muslarci vole paznju, no ti detalji i sitnice ne znači ako je on primjerice kao muz moje prijateljice prisustvuje na porodu i drzi te za ruku da bas voli tebe, u to sam se uvjerila onda mozda je ponekad bolje i bez suvisnih detalja i paznje
Slažem se sa tvojim mitom/istinom.
I ja sam uvijek mislila i svima oko sebe govorila "ma on je zapravo duša od čovjeka, sve je to zapravo duboko negdje u njemu itd blablabla truć", i svi mi povlađivali "ma da dobar je on".
Je, dobar je, ali u sebi nosi još toliko s.ranja da ih pas sa maslom ne bi mogao pojesti. U početku je bilo sve divno i krasno, mada je on meni u startu ispričao masu stvari o sebi koje je želio da znam prije nego što se upustimo u zajednički život. U ovih 16 zajedničkih godina pro(e)žvijela sam masu svega i svačega i sad se žderem što ga nisam znala ispolirati. Veliki minus u svemu je to što sam u početnom razdoblju veze, kada se još može ponešto ispolirati, imala 19 godina, a on 23. Nit brige nit pameti. I propustila sam priliku za popravak i njega i sebe.
Sad ga ježi.
Ja sam trenutno jako ljuta na svog muža!
Ono o nedostatku emocija...totalno sam..ma vrištala bih od muke!
Dugo smo bili razdvojeni. Bio je stalno na tereni, malo doma, pa na terenu.
Nama to nije donjelo nikaj dobroga.
Meni je bilo baš teško dok ga nije bilo, znam da ni njemu nije bilo lako, rintati od jutra do mraka, svakih par dana na drugom kraju HR. Pa dođe doma, koliko god mi je falio, promjena rutine, taman nekako krene, pa on opet ode.
Ali sad se evo vratio i neće duže vrijeme ići i još je i na godišnjem. Doma je s Elom. I i J su kod bake.
I ja znam da se no mora odmoriti, ali baš toliki turn off od skoro svega meni je ipak malo too much!
Kaj je najgore ne znam uopće kaj da mu velim, jer će biti da ga napadam i kaj ja sad hoću, pa on se mora odmoriti, ovo i ono. Di sam ja u toj cijeloj priči?? Njemu se niti razgovara, niti bilo kaj drugo.
Ajde jučer smo otišli po špeceraj, neki dan prošetali na kavu! Ali kad bi ja malo nježnosti, on zapsi ko tuka, ono nema ga, krpena lukta! A ja ludim! Možda ja previše očekujem od čovjeka koji jedino o čemu trenutno razmišlja je krevet!
Ne znam...Ne znam kaj da mu radim, jer ustvari nikaj nije napravio, a problem i je u tome kaj nikaj i nije napravio.
I trenutno ga mrzim i volim...Baš sam
Posljednje uređivanje od ana.m : 31.07.2012. at 09:29
p.s. baš neki dan ujutro kad smo šetali vani, pričala sam mu o dogodovštinama dok ga nije bilo i o jednoj osobi koja mi komplicira život (neću sada o detaljima). Petlja se u neke naše stvari, uplela se u nešto što je se ne tiče. Ja sam o toj osobi na neki način (zbog njega) ovisna, a po njemu se ja uopće s njom ne bih trebala družiti.
I mene ta osoba strašno živcira ustvari, a njega boli briga kaj ona uopće priča.
I ja pizdim i ludim, a on ono, boli ga đon i kaže mi "Pa nije ni čudo kaj imaš tolike sjede"
Voljela bih biti bar malo kao on po tom pitanju, a isto bih tako voljela da on barem malo bude kao ja.
Ali takvi smo kakvi smo! I kaj sad da radim?
čITam ja tebe i mislim si kako imaš divnog muža, stalno vrištiš , nervozna SI pričala bi
nemoj to shvatiti kako uvredu, ili kao nerazumjevanje, nego jednostavno kao činjenicu da neke stvari radiš tako da mu olakšavaš život natovari mu obaveza kada je doma neka nosi smeće, klofa tefike, igra se s djecom a ti odmaraj i odmaraj,
a onda recimo ja pušim odem na terasu a ovaj moj vrišti kada mjenja pelena djete se pokakalo, a ja kažem a dobro čekaj dok popušim, znači opustit se i biti cool
pisala bih ja još ali moj najdraži stoji na vratima i viđe idemo van, trebamo platiti dva računa, neka se oni uzrujavaju malo, iako ja spremila i sebe i sve za djete, i bla bla ali glavno da je on spremao se sto godina i sada meni grinta,
moje dame mozak na pašu ponekad pa nek vide
žena majka i kraljica, je li ti to meni?
Nije ti kod nas problem sudjelovanje u kućanskim poslovima. Po tom pitnju imam muža za poželit. Ono, da ikaj tu kažem protiv ogriješila bih dušu.
Iznimka je spremanje djece za van, ali ajde, bolje da ti ni ne radi jer bi hodali kao mali klauni po cesti.
Posljednje uređivanje od ana.m : 31.07.2012. at 10:21
Dakle, kačiš se sa mužem oko osobe koja u biti uopće nije nužna u vašem životu?
Ne, krivo si me shvatila....ali sad nemam vremena objašnjavati, Tom pričmo sam samo htjela pokazati kak je on flegma a ja temperamentna! Nismo se uopće svađali. To je bilo više priča, jao dragi, ova me tlači...Jesi bedasta kaj te to tak živcira...i tak to..
Klaisian slučaj, viđam ih posvuda, pa i kod sebe doma, samo to je MM taj koji sve uzima k srcu a ja sam flegma i znam bolje razlučiti oko čega se ima smisla uzrujavati a oko čega ne.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom