 |
|||
http://www.silabus.hr/video.htm
video hrt-a i nove tv imaju nekoliko slika koja mogu dati ideju.
Poredate li brojeve od 1-10 u niz vodoravno i okomito i umnoške u križaljku, otkrivaju se zakonitosti koje djeca uočavaju
Shvatila sam što kroz upute Silabusa, što kroz moju djecu da se počne sa umoškom 1*1, 1*2, 2*2, 2*3, 3*3
I dalje ne
Složit na početku malu tablicu od jedan do 3
Može je se nacrtat, izrezat od kartona
i još zadnji link od 8 minute objašnjenje upotrebe bojaOriginally Posted by makita
ovo s mujom je fakat fora.
Zgodne su te fore kao "zabavna matematika" i za opuštanje od mentalnog napora.
Za učenje tablice množenja - prekomplicirana tehnika. Jednostavnije je zapamtiti trojke brojeva x puta y jednako z.
Ne rezumijem,
hoćeš li reći da je lakše učit napamet, ono, u kombinacij 5*3=15
Ako da...možda je nekom lakše
mislim da svakom odgovara produbljivanje znanja, upotreba te tablice u praksi
neklo dijete će je nabubetat u drugom, a primjenjivat u praksi malo u drugom razredu, a mnogo će primjenjivat tek s vremenom
Neka djeca vide matematičku logiku, spoznanju njene zakonitosti i prije drugog razreda, i prije nego se množenje uči
njima je zlata vrijedno pristupit s razumijevanjem i odobravanjem te blagonaklono gledati na njihov put usvajanja množenja kroz druge metode
Last edited by makita; 14.09.2012 at 11:22.
Ja bih se složila da tablicu množenja ipak u konačnici treba naučiti napamet.
Ovo što ti opisuješ odlično je za razumijevanje materije i svakako je korak koji treba odraditi na putu prema automatizaciji množenja. ALI kad dijete jednom shvati kako to ide, nema nikakvog razloga da mu se dozvoli da računa. Jednostavno nema druge nego guliti i vježbati dok ne nauči napamet. Sve druge metode su bespotrebno gubljenje vremena. To se naročito dobro vidi kad krene dijeljenje, pa još dijeljenje dvoznamenkastim brojem...
Ima djece koja se tome opiru (imam jednog takvog doma) i to je uvijek muka ježova ali nismo popuštali sve dok nije došlo na zadovoljavajuću razinu. Bolje da ne opisujem ovdje svoje metode jer bih lako mogla ispasti prava nadžak baba i gorja od učiteljice iz uvodnog posta.
Last edited by Peterlin; 14.09.2012 at 11:39.
Imaju oni u 2. r. puuno zadataka riječima (a možete im i vi zadavati) gdje primijene u praksi množenje,
dakle nije baš da ostaje na "nabubanom".
Nekako si mi dočarala situacijuJa bih se složila da tablicu množenja ipak u konačnici treba naučiti napamet.
Ovo što ti opisuješ odlično je za razumijevanje materije i svakako je korak koji treba odraditi na putu prema automatizaciji množenja. ALI kad dijete jednom shvati kako to ide, nema nikakvog razloga da mu se dozvoli da računa. Jednostavno nema druge nego guliti i vježbati dok ne nauči napamet. Sve druge metode su bespotrebno gubljenje vremena. To se naročito dobro vidi kad krene dijeljenje, pa još dijeljenje dvoznamenkastim brojem...
Ima djece koja se tome opiru (imam jednog takvog doma) i to je uvijek muka ježova ali nismo popuštali sve dok nije došlo na zadovoljavajuću razinu. Bolje da ne opisujem ovdje svoje metode jer bih lako mogla ispasti prava nadžak baba i gorja od učiteljice iz uvodnog posta.i potpisujem te
Ja sam isto misljenja da tablicu mnozenja treba nauciti napamet ali samo ako je pri tome jasno da je to u stvari skraceno zbrajanje i da postoje kontrolni mehanizmi kako provjeriti odgovor ili kako se dosjetiti odgovora ako je zakazla "pjesmica" tj. automatizirani odgovor. Jer ako nisi siguran uvijek treba moci smisliti nacin na koji ces se prekontrolirati.a
Mene je baka naucila hrpu trikova, sad sam ih na zalost dosta pozaboravljala, ali naravno vecina je bila:
- ako se radi o a*2 - rezultat mora biti parni broj
- ako se radi o a*3 - rezultat mora biti djeljiv sa 3 a sto znaci da zbroj pribrojnika je djeljiv s 3 (npr. 3*7=21, 2+1=3 sto je djeljivo s 3)
- ako se radi o a*5 - rezultat je uvijek na 0 ili na 5, ako je a parni - onda 0, ako neparni onda 5. Ili jos jednostavnije - pomnozi s 10 pa prepolovi
- itd... (da vam sad ne pisem tu u detalje)
Meni se na zalost cini da vecina nauci tablicu mnozenja napamet ali nikad ne shvati da je mnozenje skraceno zbrajanje, pa onda kasnije ima problema s redosljedom operacija, razlaganjem na faktore i jos puno puno toga. A da netko to nauci kvalitetno treba uciti bez straha - tako da metodu davanja jedinice za jedan netocni odgovor smatram groznom.
(PS - ja dan danas sve te a*9 racunam kao a*10-a. Isto i ove s a*4 ili a*6 - to mi je onda uvijek a*10/2 pa + ili -a. Kad racunam napamet nemam osjecaj kontrole da sam ispravno izabrala broj dok ovako vise vjerujem svom odgovoru)
Znam za to. Ali, opet mora naučiti napamet množiti s brojem devet, jer neće imati vremena sve zapisivati.
Ocjenjivanje ostavljam profesorima. Oni to znaju sigurno bolje od mene. A gospoda djeca-neka nauče.
uf, još je cijela strana. Ovo ide poslije Muje...
Last edited by Beti3; 14.09.2012 at 12:40.
U školi ih uče sva ta pravila i o parnom broju i o 5 ili 0 na kraju i o puta 10-broj...Pa nije škola bubetaona napamet, to je ustanova gdje se uči učiti, između ostalog.
Ja samo govorim ono sto sam primjetila kad sam davala instrukcije iz matematike. Nitko od mojih "ucenika" nije kuzio ni znao ove fore, nitko nije imao obicaj provjere tocnosti rezultata na kraju zadatka (npr uvrstavanjem rezultata u polazne jednadzbe da provjere je li tocno), nitko nije imao osjecaj za red velicine itd. I svi su mislili da je matetmatika grozan dosadan tezak predmet koji moras uciti napamet i ne treba ti u zivotu.
Jer kako objasniti da netko u drugom srednje ne zna preokrenuti formulu v=s/t da dobije koliko je s a koliko t nego na salabahter prije ispita pise sve tri varijante... da ne nabrajam dalje.
O, da, bas s ovom pojavom sam se sretala i to cak i kod srednjoskolaca... I onda sam znala reci klincima da si tu formulu v=s/t okrenu u 3=6/2 i onda izvode kombinacije... S vremenom su shvatili, ali da, tu ih dovede neznanje tablice mnozenja i dijeljenja. Uostalom, kako razumjeti razlomke ako ne znas dijeliti? A to je opet primjena tablice mnozenja.
makita jel mozes malo vise detalja o Silabusu za mnozenje, please
ja sam to namjeravala kupiti svojoj curi za tablicu mnozenja pa me bas zanima na kojem principu se temelji razumijevanje mnozenja i dijeljenja i jeste li bili zadovoljni time,
ako nije vezano za temu mozes i na pp, jako me zanima
hvala
Ja imam tu tablicu, a mnogo koristi i knjiga sa uputama koja ide uz nju.
Mislim da se može i bez kupovanja toga, al ono, uzet da je to neka vrsta igre, odredit jednu kutiju u koju ćete napravit rešetku 10x10 od kartona i od drugog kartona to izrezat i slagat u prvu rešetku. I onda razgovarat o tome.
U praznu rešetku se slažu kockice kao po onim linkovima što se slaže na onu pploču koja je velika i drvena.
Ako se kupi gotov proizvod, onda imaju i odgovarajuće boje, što isto ima svoju funkciju. I mislim da je ovo dobar proizvod i da ga kupovinom treba i podržat.
Ima prostora za kreativne i marljive da se i izradi. Čak i sa bojama.
Svakako, za početak, treba reći da se počinje djetetu objašnjavat koji brojevi idu u rešetku sasvim lijevo gore, od 1-3 (tj. do 3x3)
Ili im pokazat dijagonalu koja se stvara od lijevo gore i ide prema desno dolje.
Oni često se oduševe jer odmah znaju smjestit broj sto. Mlađi znaju na pitanje koji je br. najveći: Sto! A on ide na 10x10.
Ugl. moj mlađi od svoje 4. godine uz minimalnu uputu već prvi put je složio umnoške sa 1 vodoravni i okomito, umnoške sa 3, neke i sa 4 i dijagonalu. Već nakon malo igre umnoške sa 5 (jer idu ko kukala: 5,10,15,20...)
Oni se oduševe jer im je to logično, a uči se tek u drugom razredu, a već je pola znaju sami od sebe složit
Naravno da to znanje nije znanje ko školaraca, al mislim da je bitno za pripomoć. A stručnjaci iz toga izvuku još više. Nisam ni ja ušla dublje u tajne Silabusa, al hoću uskoro, stariji mi je drugaš
Mene opcenito uzasava ta osnovnoškolska matematika gdje ih sve bez obzira na sposobnosti i predznanje sabiju batom u kutijicu u kojoj u prvom razredu uce projeve do 20...
I mene.Samo do 20.
Mogu oni vise.
svako dijete je u stanju savladati osnovne računske operacije , tablicu množenja itd, ali ne u istom razredu.
jučer sam imala 7 razred - na fizici , i ponovno sam išla objašnjavati nešto što su radili u 5 razredu na matematici, u 7 su shvatili, u 5 ,-om im je bilo prerano.
Neki znaju i više nego što ja tražim.
Ako se s njima radi uglavnom svi mogu savladati osnove do 18 godine . Ali netko će razlomke shvatit sa 12 ,a a netko sa 15 . U tome je problem .
Nema individuanog praćenja tempa djeteta i zato je naša škola zastarjela .
maria71, to je to ukalupljivanje koje mene smeta - kako je marta rekla sve ih sabiti u jednu kockicu i nema mrdanja van
moj nastariji je kao predškolac u krevetu za uspavljivanje izgovarao abecedu unatrag i množio bez papira dvoznamenkaste brojeve
naučio slova s 2 godine ali ga je sabilo s obrazloženjem da, nažalost, u njihovoj školi nemaju program rada s nadarenim učenicima (u razredu ih je bilo 16)
sad je skoro prosječan, dobro su ga sabili ... srećom ima volje i planova i sad mu je najveća želja otići studirati izvan ove kalup zemlje i u tome ga podržavam, engleski već zna izvanredno a u srednjoj je plan krenuti sa švedskim
malo sam OT, ali vezano je uz naš sistem i ne/stimulaciju
Last edited by pituljica; 15.09.2012 at 15:42.
Ipak moram reći da ima pomaka na bolje... bar mi se tako čini na početku petog razreda. Kod nas na početku škg nastavnici djeci predlože dodatnu (neobavezno) ili dopunsku (obavezno) za one koji odskaču od male kutijice.
Samo da se osvrnem na uvodni post - ne, nigdje nije propisano kako se KONKRETNO nešto ocjenjuje i to me jaaaako, jako ljuti.
Recimo, meni učenik nauči sa sigurnošću tablicu množenja i to je meni ocjena 5 jer je svladao predviđeno gradivo. Druga učiteljica će to znanje ocijeniti s 2 (ovo nije hipotetski!!!) jer smatra da je to minimum znanja, dok za 5 učenik mora rješavati kompliciranije zadatke riječima. Tko je sada u pravu? Jesam li ja previše blaga ili ona previše stroga?
Inače, čula sam i ja za sustav učenja tablice 5-1 i meni je to jednostavno okrutno. Ja zadajem 10 zadataka - 10 točnih je za 5, 9 za 4... nakon toga u bilježnicu im upišem koje točno zadatke nisu znali i na početku sljedećeg sata ih prvo ispitam te zadatke (da se ne dogodi da netko nikada ne nauči npr. koliko je 7x9 i najčešće se tako osvijesti na kojim primjerima netko najviše griješi - lani sam jednog do kraja godine driblala 8x4 i 9x3 ali je ipak naučio
Naravno da se mora učiti s razumijevanjem ali u matematici postoje osnove koje se jednostavno moraju automatizirati inače se kasnije u rješavanju zadataka previše vremena gubi na to.
Sjećam se svog učenja tablice: proljeće, mama radi u vrtu, a ja se pokraj nje igram i odgovaram tablicu množenja
Ja inzistiram da se paralelno s tablicom napamet nauče i višekratnici brojeva i to ih isto često ispitujem. Tu se osvijesti to uzastopno zbrajanje, a kasnije dobro dođe kada se pismeno dijeli u 3. razredu.
I još nešto, kada se ispituje tablica množenja uvijek treba maksimalno povezati gradivo, dakle zadatke postavljati u skupini, npr. 6x3, 3X6, 18:3, 18:6.
A za povezivanje - odredi s kojim sve brojevima možeš podijeliti broj 24 (ili - na koje sve načine možeš množenjem dobiti broj 24)
[QUOTE=LIMA;2223917
Sjećam se svog učenja tablice: proljeće, mama radi u vrtu, a ja se pokraj nje igram i odgovaram tablicu množenja
[/QUOTE]
i moja su sjećanja na tom tragu...a prva ocjena iz tablice množenja bila mi je 1! odlikašica, pionirka, predsjednica razreda, al' nisam je naučila dok mama nije sjela uz mene i zaprijetila.
ja imam sličnih problema s nepravilnim glagolima u engleskom (kojeg predajem)..."Pa to je puuuuuuuno, pa kako ćemo mi toooo?" Pa, sjedni i nauči. A tko neće...pa, bože moj, ocjene su od 1 do 5, svakome po zaslugama.
i samo kratki osvrt na dopunsku nastavu...da, ispada da je obavezna (ja lijepo kažem: "Moraš dolaziti na dopunsku zbog tog i tog razloga", a onda se on/a ne pojavi i ja to ne smijem upisati u izostanke u dnevnik... na kraju priče saznam da ide na instrukcije (da bi naučio/la nepravilne glagole)
Nama je tablica množenja hit u automobilu, naročito ako muž vozi
Sjećam se, nažalost samo djelomično, jedne pričice koju mi je pričala baka. Bilo je nešto o jednom pastiru, i ovce je izgubio (???) i pitaju ga koliko, on odgovara: tirputsedam dvadesetijedan,
triput osam, eto koliko sam.
način ocjenjivanja mi nije baš ok.
ovo kako LIMA piše mi je puno bolje
osim toga, na takav način su već i navikli u 1. razredu - diktati od 10 pitanja samo s odgovorima
(i super mi je što si im pisala koji je krivo, jer naša učiteljica to ne radi)
a što se tablice tiče, ja uvijek, ali baš uvijek množim manji x veći, odnosno nikad ne znam ispaliti u trenu koliko je 8x6, nego okrenem na 6x8, a to ispalim kao iz topa
makina hvala na objasnjenju, znaci isplati ga se kupiti
To je zapravo individualno.
Mojoj djeci se demo Silabusa nije svidio pa nismo kupili. Kao i većina drugih stvari, ni ovo ne odgovara nužno svakom djetetu.
Imali smo Virtualnu školu matematike - cd izdanje Mozaik knjige, ali ne znam je li i dalje dostupna i može li se nabaviti. Odličan softver, nama je dobro došao baš za množenje i dijeljenje. AKo se dobro sjećam, autor je Marek Frankovski.
Last edited by Peterlin; 17.09.2012 at 12:07.
pokušaj sa demom
dobro Peterlin kaže
i Silabus podrazumijeva praćenje djeteta step by step u početku
meni je to s mlađim pisovkejk, al sa starijim i nije baš neki gušt
ja sam gore i pojasnila kako se Silabusov tj. matematički princip može upotrijebiti i bez Silabusa, sa bilježnicom na kvadratiće
Zašto se svi učitelji ne potrude da matematiku naprave zanimljivu za djecu - ovako je postala već u početku školovanja bauk...
zašto udžbenici nisu napravljeni na način - da matematika bude zanimljiva?
Pa baš tako vježbaš matematiku doma s klincima da oni ni ne znaju da ih učiš matematiku... Recimo za prvašiće igranje "Čovječe ne ljuti se" sa dvije kocke, pa treba zbrajati. Ima i drugih takvih igara s kockama - štajaznam, ima dosta toga. Od pojma broja (za koji su ti recimo idealne lego kocke - kažeš djetetu "dodaj mi jednu kocku s 2 stupića ili sa 6 stupića, sa 2x3 stupića...) pa do kompliciranijih stvari.
Djeca često ne mogu savladati matematiku jer ne vide svrhu tih znanja. Mi smo se godinama zafrkavali da naši klinci riješe i najteži zadatak ako na kraju nadopišemo "kn". Na novce su znali računati, he he he...
Ima učitelja koji su gradivo u stanju približiti djeci, ali i onih drugih. U istom razredu često pristup učitelja odgovara većini djece, a nekima je nedovoljan ili neodgovarajući. AKo dijete ima problema sa savladavanjem pojma broja i ako se to otkrije u ranoj fazi, može se puno učiniti. Moj mlađi ima matematičku logiku odličnu, zbraja napamet brže od starijeg brata, ali nije u stanju prepisati 5 zadataka s ploče ni iz knjige u bilježnicu, a da ne napravi barem 3 greške u zamjeni redoslijeda brojeva (vizualna disleksija). Profesorica ima uputu da ga potakne nek provjerava kako je prepisao. Kad napokon uspije prepisati kako treba, dalje ide ukoliko opet negdje ne okrene cifre... Kako smo ga uvježbavali tablicu množenja bolje da se ne prisjećam, isključivo na uho kao pjesmicu, jer je nije mogao savladati s papira. Kod učiteljice potrebe mog djeteta nisu baš visoko kotirale (imala je i drugu djecu sa smetnjama) i to vjerojatno zato jer je znala da ćemo se mi doma potruditi oko djeteta. Uostalom, razredne nastave smo se falabogu riješili. Nadzirem dijete i učim ga doma jer će mu trebati znanje i vještine, a ne ocjene. Ocjene dođu kao posljedica rada. Ove škg dijete je pozvano u grupu naprednih matematičara. Ako od toga i ne bude ništa, njemu to puno znači - priznanje da može i zna. I nama roditeljima također. ALi da smo morali sami iznalaziti načine kako da matematiku učinimo zanimljivom - morali smo. Kartali žandara, tablića, igrali sve moguće igre s kockama (pa je brojeve trebalo množiti ili zbrajati), vizualno prikazivali dijeljenje, množenje na kvadratiće... ni ne sjećam se više.
Većina učitelja baš tako radi sa svojim učenicima. Evo ti dokaza - ovdje u zbirci zadataka iz razredne nastave ima hrpa lijepih uradaka koji su i korisni i zabavni:
http://www.razredna-nastava.net/
Doduše, dogodi se da nekom djetetu to nije dovoljno. Ako matematika ne ide unatoč trudu učitelja i roditelja, treba se obratiti logopedu koji ima iskustva za rad s učenicima s određenim poteškoćama. Ali kako do toga doći, ne znam, jer smo se uvijek snalazili sami i uz literaturu.
Ovdje (Italija) tablicu mnozenja uce u drugom razredu. Napamet. Nastavnica ih je redovito ispitivala, ali ne za ocjenu.
Medjutim, svaki tjedan bi im dala pismeni ispit u kojemu bi bili zadaci (problemi, ne samo pr. 2x3=?) s brojevima koje su naucili napamet mnoziti, i to se ocjenjivalo.
Znaci, ne ono napamet, nego primjena naucenog na konkretni problem.
Takodjer su vjezbali u skoli igrajuci se lutrije, npr. nastavnica kaze 2x3, a oni trebaju pokriti broj 6, i tako dalje. Tko prvi zavrsi popuniti sve, dobije zvjezdicu. 4 zvjezice = 10 u dnevnik.
Zgodno.
kao i uvijek - super savjeti
a koja je najniža ocjena 5 ili 1
Negativne ocjene su 1, 2, 3, 4 i 5.
Sorry - ali ne kužimkoja poanta je sustava s 5 negativnih ocjena?
Sorry - ali ne kuzim ni ja.
Iskreno, niti me ne zanima, curka je odlikasica.
Moram komentirati - na puno mjesta sam vidjela linkanje Zbirke, no izgleda da je tako popularna pa dijete ispit za vježbu riješi kod kuće i iznenadi se kada i u školi od učiteljice dobije isti.
Ne da ti vjerujem, nego sam se u ovo i sama uvjerila - doduše, ne iz matematike (bar nisam primijetila), ali bilo je toga iz drugih predmeta - hj i priroda, drugog se ne sjećam. To je samo znak da je zbirka odlična! Moj mlađi se par puta okoristio uz moju nehotičnu pomoć, a onda je prijavio je da su zadaci isti i u školi, pa sam prestala skidati i pustila ga da se sam snalazi (i snašao se).Moram komentirati - na puno mjesta sam vidjela linkanje Zbirke, no izgleda da je tako popularna pa dijete ispit za vježbu riješi kod kuće i iznenadi se kada i u školi od učiteljice dobije isti.
Ja ih i dalje printam. I smatram najkompetetnijim od svih materijala na netu.
Ako učiteljici ne smeta - ne smeta ni meni.
Posting Permissions
Reply With Quote