SikaPika prvotno napisa
Slažem se.
Iako, drugačije je kada si s djetetom u nekom društvu pa se dijete tada drugačije osjeća - zaštićenije, ako mu netko i ne da igračku, može doći do roditelja, požaliti se. Roditelj će mu blago objasniti u čemu je riječ ili će nekako animirati klince da se zajedno igraju.
U vrtiću je drugačije. Tete imaju njih 20-ak i naravno da ne mogu paziti na sve, svima stalno objašnjavati i onda oni zadržavaju tu frustraciju i sve skupa im ide na živce. Zato je po mom vrtić pomalo neprirodan za to doba.
Lili, slažem se u vezi hrane s tobom. No, M. je takva, poput MM. On je skroz lijen za hranu. Ona neće reći da je gladna skoro nikada. Ujutro zna ispitivati kada će taj griz, ili ako je u podne gladna pa joj miriši ručak - ispituje kada će biti gotovo, ali rijetko.
Evo, večeras smo ju sto puta pitali je li gladna, hoće jesti... neće, pila je jogurt i onda u jednom trenutku pošizi jer je - gladna.
Ali je danas zato jela kupus na paradajzu u vrtiću i još kod kuće juhu, ribu i prilog.
I svaki dan je sve bolje s vrtićem.
Ma kada sam ja njoj govorila da ju razumijem da joj je grozno, naravno da sam dodala da će se naviknuti i da kada upozna ostalu djecu i tete da će joj biti lijepo jer će ovo i ono... Nisam ja njoj rekla, da u vrtiću je grozno i tako će biti zauvijek. Razumijem da je to sada tako, ali će se promijeniti i bit će ti dobro.
I sada svaki puta kada prepričava nešto lijepo iz vrtića ja joj spomenem kako smo joj rekli da će joj biti dobro...