Citiraj ivanas prvotno napisa Vidi poruku
I mrzim mentalitet stada, a škole taj mentalitet njeguju i ne poštuje se uopće djetetova individualnost. Faks mi je bio puno draži od srednje škole jer sam mogla bolje birati vrijeme učenja , mrzila sam one iznenadne prozivke, pa tko može uvijek biti spreman odgovarati i znati, možda sam dan prije imala utakmicu ili neku obavezu pa nisam stigla učiti ali da mi se dala prilika da se ogovorim kad bi odgovarala, sigurno bi bolje učila i bilo bi mi nekad i bed prekršiti dogovor. Ili nejajavljeni testovi, pa čemu to, da živimo u konstantnom stresu i s mukom idemo na sat?

Iako sam bila odličan đak još i dan danas ka sam pod stresom sanjam da sam u školi a nisam bila dugo u toku s gradivom i sl. Tada u tim godinama nisam bila potpuno svjesna tog stresa koji je ostao negdje u podsvjesti i ispliva u snovima i dan dan poslu as.
Ajde, baš mi je drago da nisam jedina. Barem nisam ni s kim pričala o tome, možda nas ima još.
I ja sam fakultet doživjela kao olakšanje jer dobiješ literaturu i izlaziš na ispit kad naučiš, nema onih okretanja dnevnika bez najave.
Koliko su mi ostali stresovi od tog iznenadnog prozivanja za ocjenu, isto mi se očituje u snovima, uvijek snovi na isti kalup, da su svi nešto naučili, a ja nisam, napisali lektiru, a ja nisam ni knjigu pročitala...
Zadnji takav je bio još gori, "modificiran suvremeno",
sanjam da su na poslu u kadrovskoj odjednom utvrdili da ja uopće nemam diplomu...ja u šoku, odem na faks, a oni meni kažu: "Da, da, kolegice, vi imate još pet ispita po Bologni", a meni znoj niz čelo...budim se sva potresena, uf, dolazim svijesti... sretna što je samo san...
Eto ti školovanje.