Citiraj abcdefgh prvotno napisa Vidi poruku
, ali definitivno je prevladavajući osjećaj taj neki ćušpajz tjeskobe, bijesa, prijezira (u koji se onaj početni bijes pretvorio u malo starijoj dobi), osjećaja zatvora (u jednom trenutku sam raščistila sa sobom da se jednostavno moram prestati nadati i da moram riješiti u glavi da idem u neku vrstu poludnevnog zatvora), pa samookrivljavanja da ja očito imam neki "defekt" kad ne mogu podnijeti ono što je drugima lako, pa onda sitnih samodestruktivnih tendencija zbog te neke "krivnje", pa onda faza apatije u srednjoj školi, itd.
nisam psiholog po struci, al ovako opisano...nije li u pubertetskoj dobi ne tako rijedak slučaj da djeca imaju neki od depresivnih poremećaja? s okidačem koji može biti različit, bilo koja poteškoća s kojom se dijete suočava?