Privatnost u rađaonici

[Beti3]

Da li vaš liječnik opće prakse ima zatvorena vrat kad ste kod njega na pregledu?
...vaš stomatolog kad vam popravlja zube?
...vaš ginekolog iz doma zdravlja kad vam uzima briseve?

Pitam da li mislite da je pravo na privatnost vaše osnovno pravo kao pacijenta ili je to nekakvo pretjerivanje osoba kojima puno toga smeta? Da li je žena u porodu toliko različita od ostalih trenutaka kad se susrećemo sa zdravstvenim sustavom (i koristimo njegove usluge) da nije toliko važno osigurati joj privatnost? Da li je privatnost nevažna jer žena nije u mogućnosti zatražiti drugačiji tretman jer je u bolovima i sama, npr. ?

Kod doktora u područnoj ambulanti, kod zubara, kod ginekologa koji uzima briseve- nikad nismo u životnoj opasnosti, a pogotovo nismo dvoje(troje ili više) u životnoj opasnosti.

Na porodu jesmo. Iako to nekako svi ovdje negiraju, samo završen porod je siguran porod. Tako da mislim da je privatnost na porodu ono što ti pišeš: pretjerivanje osoba kojima puno toga smeta.
Bolje da oni mene vide u svakom času i skoče u roku sekunde ako zatreba, nego da su zatvorena vrata. Moje mišljenje. Meni nije bila bitna privatnost.

[sirius]

Kod doktora u područnoj ambulanti, kod zubara, kod ginekologa koji uzima briseve- nikad nismo u životnoj opasnosti, a pogotovo nismo dvoje(troje ili više) u životnoj opasnosti.

Na porodu jesmo. Iako to nekako svi ovdje negiraju, samo završen porod je siguran porod. Tako da mislim da je privatnost na porodu ono što ti pišeš: pretjerivanje osoba kojima puno toga smeta.
Bolje da oni mene vide u svakom času i skoče u roku sekunde ako zatreba, nego da su zatvorena vrata. Moje mišljenje. Meni nije bila bitna privatnost.

Osim što se ne mogu složiti da smo na porodu uvijek , stalno i sve rodilje/djeca u životnoj opasnosti pa ništa drugo pa niti privatnost nije bitna...htjela bih skrenuti pažnju na jednu stvar. Mislim na pravo na privatnost žene kao građaninina države, mislim na privatnost koja je zagarantiran zakonima.

Naravno da nekad kod neke žene postoji trenutak hitnoće kada se zbog spašavanja života mora zanemariti to pravo, ali to su vrlo rijetke iznimke- nikako pravilo kao što se čini. Porod je fiziologija , a ne patologija (pogotvo ne hitna patologija) . Isto tako u slučajevima npr. planiranih operacija koje nemaju veze sa gineklogijom, kod pacijenata koji se pripremaju na zahvate većinom se poštuju pravila privatnosti pa ne dobivaju klistir , katetere i sl. pred drugim pacijentima u sobi. Čini se da je porodništvo jedna velika iznimka kad je pravo na privatnost u pitanju.

[mikka]

Čini se da je porodništvo jedna velika iznimka kad je pravo na privatnost u pitanju.

x, nazalost

[Nena-Jabuka]

Čini se da je porodništvo jedna velika iznimka kad je pravo na privatnost u pitanju.

Nigdje drugdje tako nešto ljudi neće smatrati normalnim. Zamislite muškarce kod urologa,
pa da bi oni dozvolili da im netko ulazi, a kamoli prolaznici da virkaju. Ili kod pregleda rektuma i sl.
Sve se to nama događa tijekom poroda, i to ne mislim na onu fazu kad je žena toliko u bolovima i u transu da stvarno ne brine tko hoda, prolazi, dolazi jer nije moguće da to radi i prati i da ju je tada briga.

No, prije toga, i kad dođe "k svijesti" vidi da tu nešto nije normalno.
Načelno nije normalno.

Ne situacija strke-zbrke kad se spašava život, nego taj generalni stav da to ama baš nikome nije bitno, da to što je osoblje naviklo svakodnevno gledati te prizore,
ne znači da je ženama ikad, al' ikad, generalno, bilo prirodno i normalno,
društveno i kulturološki prihvatljivo,
toliko izlaganje intime neznancima.
U samom startu ne staviti vrata, ili staviti staklena, ili nikad ne koristiti paravan, ni pokrivalo,
ili šetati, piti kavu, ćaskati, ispunjavati papire dok žena leži na stolu za preglede (osobno sam to doživljavala svakodnevno na Sv. Duhu na Odjelu za patologiju).

To meni nešto neugodno vuče na omalovažavanje i ponižavanje žena (svjesno ili prije nesvjesno), nešto mi naprosto neugodno smrducka u cijelom tom indiskretnom pristupu.