Kod moje je bol više jedne noge (pokazuje na stopalo, potkoljenicu, natkoljenicu), radili smo reuma obradu na Srebrenjaku (ja sam reumatičar), ništa zasad ne iskače iz nekih omjera, zasad se vodi kao bolovi rasta, problem je prisutan već nekih godinu dana, najčešće se javlja navečer ili onako rano ujutro tipa 5 ujutro. Reumatologica je rekla da slobodno damo ibuprofen ako se već budi i plače oko toga. Jako sam se oko toga prepala (ono... understatement, isplakala suza i suza i svaki njen "boli me" bio mi je grč trbuha... zbog moje pretpriče), ali su me frendice isto "centrirale", i otkad pokušavam otkantat s time "prestat će", "boli zbog rasta" lakše je... ako ništa jer ja puno manje paničarim. Jedino me sad sve češće žica za lijek i tu isto moram odradit neku mjeru. To se kod nas javlja tipa svaih 15-tak dana.
Ja sam, majkemi, shvatila da je "materin instikt" (barem kod mene) nešto što što manje treba slušat i pretpostavit odmah da je krivo, i dat više prostora racionalnom muškom tatinom instinktu. A, ovo... što bude biće, dijete je u obradi, u praćenju, ako što iskrsne - iskrsnut će... ili neće... it'd beyond my control... .puno više ne mogu učinit.
Isto mi se čini da ti bolovi koji put prate virozice (kod nje je bio isključen sinovitis, radili UZV).
I mene kao dijete bolile noge (obje), ali sam onda razvila reuma-like problem.... zato mi šteka "materinski instinkt" i nemam od njega puno koristi, tj. mi svi skupa.