U tome je po meni čarolija života, ima toliko različitih načina na koje možeš "uspjeti", i ma što napraviš netko može smatrati da je to bezveze jer bi za njega bilo bezveze.
Na temu, ja isto spadam u prilično blage roditelje, iako nekad imam fantaziju o tome kako guram svoje dijete do njegovih maksimuma, ili barem malo dalje nego što su moji mene. A kad su moji mene pokušavali gurat, držala sam se tako čvrsto za fotelju ispred TV sapunica ponekad, da bi stvarno bile potrebne ekstremne kineske vještine da me pokrenu.
I nemojmo zaboraviti da i kad su roditelji jako zahtjevni i forsaju djecu, samo jedan dio te djece ostvari neke velike rezultate, a neke cijeli taj pritisak slomi. Ne ispadnu svi gimnastičari na olimpijskima ili matematički geniji.





Odgovori s citatom