Ako niste zadovoljne svojim poslom....

[Rivendell]

Cvijeta, ja imam u svojoj okolini barem 4 poduzetnika početnika koji su tako dobili novce i krenuli u posao. Nije ti potreban ni ured, ni zaposlenici, ni plaćanje komunalija. ne zarađuju silne novce, ali žive od toga i razvijaju se. Najčešće ti jedan investitor da vjetar u leđa, a treba ti ih više da se baš razviješ. U zadnje vrijeme su najpopularniji internetski i mobilni startupovi. Bitna je ideja, a najvažnije je da je znaš prodati investitorima. Evo dva primjera mladih dečkih koji mi sada padaju na pamet, a za koje su valjda svi čuli: Netokracija i Farmeron.

I naravno, nije poduzetništvo za svakoga.

[ivy]

Cvijeta, ja imam u svojoj okolini barem 4 poduzetnika početnika koji su tako dobili novce i krenuli u posao. Nije ti potreban ni ured, ni zaposlenici, ni plaćanje komunalija. ne zarađuju silne novce, ali žive od toga i razvijaju se. Najčešće ti jedan investitor da vjetar u leđa, a treba ti ih više da se baš razviješ.
... Bitna je ideja, a najvažnije je da je znaš prodati investitorima. ....
I naravno, nije poduzetništvo za svakoga.

slažem se sa svime ovdje, dapače, smatram da je nepoželjno dizati kredite na početku osnivanja posla. treba početi od malih stvari i osluškivati kako se što razvija. i silne analize sigurno više vrijede u sustavu velikih poslova nego ovih malih, početničkih (neke su naravno potrebne)

i vjerujem u dobre poslodavce i dobre firme, samo što je do njih teško doći. no, ako se čovjek stvarno potrudi...treba postaviti cilj i polako ići prema njemu

[ivanas]

Isto tako nikad ne bi u početku dizala neke kredite, mrzim dugove, nego radije sporije napredovala i širila poslovanje. Osim da su sredstva nepovratna ili je kredit povoljan i subvencionirane kamate.

Da li je netko kada realizirao neku ideju, tj. pretvorio ju u profitabilan projekt? Zanima me kako se to radi, to je ključno. Puno ljudi ima dobre, profitabilne ideje koje nikad niti n pokušaju realizirati.Meni ideje dolaze kao lude, možda bi ih mogla prodavati? Kome bi se sve mogla obratiti za pomoć.

Skužila sam da mi fali jedna ključna vještina na kojoj moram raditi, ne znam prodavati. Mogu sve osmisliti, odraditi, što god treba ali ne znam to nuditi i nagovarati na pravi način. Zato sad čitam knjige o prodaji i učim. Odlučila sam za vježbu umjesto u sandučiće dijeliti letke osobno i pričati o svom poslu. Pa sve odgađam dan kad ću stvarno početi, srećom je kasnilo štampanje letaka.

[cvijeta73]

ja imam iskustva s vulgaris start-upovima, ne ovim modernima
ovim mojima je svima na početku trebao neki novac.

u obitelji imam primjer otvaranja projektnog ureda, dakle dva arhitekta otvorili sami svoj ured. ključ je bio da su imali jednog klijenta, od kojeg su krenuli, prostor gdje su smjestili biro (u stanu), dva kompjutera i potrebne softvere, iskustvo i znanje u toj djelatnosti, stručni ispit da mogu potpisati projekt. nikakav kredit, nikakav investitor.

kad sam navela one analize, možda sam se krivo izrazila, ne treba to biti nešto visokoumno.
evo, npr betin primjer.
analiza lokacije - gdje će smjestiti to čuvanje, jel može il ne može u svoju kuću.
dalje, tehnološka analiza - što joj je sve potrebno da bi pružila tu uslugu. koji profil djelatnika (nje same il joj je potreban još netko, koje uvjete treba zadovoljiti...), koji namještaj, materijal, igračke...
analiza tržišta - nabavno tržište - od koga će nabavljati nemam pojma, namirnice za ručak, papire za crtanje...
prodajno tržište - koja je konkurencija, jel ima koji vrtić u blizini koji ima slobodnih mjesta ili nema, jel se još netko tim poslom bavi, koliko u blizini ima obitelji s malom djecom, kojih su financijskih mogućnosti, na koliko njih može računati itd - dakle, svako promišljanje je bolje od onog - ma ići će to meni, napuniti ću 24/7/365 kapacitete, ima ljudi koji će platiti da s njima idem gledati aute. možda i ima, al koji su to? koliko ih je? kolika je u zagrebu ukupna prodaja polovnih auti?...
i onda staviti sve u brojke, ok, sat vremena ili dan čuvanja naplaćivati ću toliko. s toliko djece - mjesečno će mi prihodi biti - toliki.
troškovi - moja plaća (doprinosi), režije, materijal za djecu, hrana, osiguranje, we...
investicija - prilagodba prostora (troškovnik - tu apri može uskočiti ), materijal, namještaj.
i onda vidiš di si kratak. dakle, plan do onog trena kad ja mogu doći i ostaviti djecu u betin privatni vrtić/igraonicu.

naravno, ima onih koji imaju nos za poduzetništvo i koji će uspjeti kako god okreneš. ali i ako nisi taj, isto možeš uspjeti.

evo, za testiranje svoje ideje, možeš se prijaviti na sajtove poslovnih anđela, tih investitora koji financiraju nove poduzetnike, imate www.crane.hr.
prvi uvjet je upravo ono što sam napisala, kvalitetan poslovni plan, na temelju kojega oni procjenjuju vašu ideju.
i, još nešto, njihovo financiranje je u načelu skuplje od kredita. ulaze u vlasništvo tvrtke, dakle sudjeluju u dobiti. no, dobra strana je da i preuzimaju rizik gubitka, a još bolja strana je da, uz financije, dobijaš i savjetodavnu pomoć.
no, poslovni anđeli ulažu uglavnom u specifične, visokoprofitabilne projekte.

[Peterlin]

ja imam iskustva s vulgaris start-upovima, ne ovim modernima
ovim mojima je svima na početku trebao neki novac.

u obitelji imam primjer otvaranja projektnog ureda, dakle dva arhitekta otvorili sami svoj ured. ključ je bio da su imali jednog klijenta, od kojeg su krenuli, prostor gdje su smjestili biro (u stanu), dva kompjutera i potrebne softvere, iskustvo i znanje u toj djelatnosti, stručni ispit da mogu potpisati projekt. nikakav kredit, nikakav investitor.

kad sam navela one analize, možda sam se krivo izrazila, ne treba to biti nešto visokoumno.
evo, npr betin primjer.
analiza lokacije - gdje će smjestiti to čuvanje, jel može il ne može u svoju kuću.
dalje, tehnološka analiza - što joj je sve potrebno da bi pružila tu uslugu. koji profil djelatnika (nje same il joj je potreban još netko, koje uvjete treba zadovoljiti...), koji namještaj, materijal, igračke...
analiza tržišta - nabavno tržište - od koga će nabavljati nemam pojma, namirnice za ručak, papire za crtanje...
prodajno tržište - koja je konkurencija, jel ima koji vrtić u blizini koji ima slobodnih mjesta ili nema, jel se još netko tim poslom bavi, koliko u blizini ima obitelji s malom djecom, kojih su financijskih mogućnosti, na koliko njih može računati itd - dakle, svako promišljanje je bolje od onog - ma ići će to meni, napuniti ću 24/7/365 kapacitete, ima ljudi koji će platiti da s njima idem gledati aute. možda i ima, al koji su to? koliko ih je? kolika je u zagrebu ukupna prodaja polovnih auti?...
i onda staviti sve u brojke, ok, sat vremena ili dan čuvanja naplaćivati ću toliko. s toliko djece - mjesečno će mi prihodi biti - toliki.
troškovi - moja plaća (doprinosi), režije, materijal za djecu, hrana, osiguranje, we...
investicija - prilagodba prostora (troškovnik - tu apri može uskočiti ), materijal, namještaj.
i onda vidiš di si kratak. dakle, plan do onog trena kad ja mogu doći i ostaviti djecu u betin privatni vrtić/igraonicu.

naravno, ima onih koji imaju nos za poduzetništvo i koji će uspjeti kako god okreneš. ali i ako nisi taj, isto možeš uspjeti.

evo, za testiranje svoje ideje, možeš se prijaviti na sajtove poslovnih anđela, tih investitora koji financiraju nove poduzetnike, imate www.crane.hr.
prvi uvjet je upravo ono što sam napisala, kvalitetan poslovni plan, na temelju kojega oni procjenjuju vašu ideju.
i, još nešto, njihovo financiranje je u načelu skuplje od kredita. ulaze u vlasništvo tvrtke, dakle sudjeluju u dobiti. no, dobra strana je da i preuzimaju rizik gubitka, a još bolja strana je da, uz financije, dobijaš i savjetodavnu pomoć.
no, poslovni anđeli ulažu uglavnom u specifične, visokoprofitabilne projekte.

cvijeto, ti ne moraš tražiti što bi radila da se odlučiš u poduzetničke vode - možeš raditi swot analize za male firme, he he he! Odlična si!

He he he, sjetila sam se još jednog dubokoumnog naziva za zdravorazumski pristup (analizu isplativosti): Feasibility studije

[cvijeta73]

Da li je netko kada realizirao neku ideju, tj. pretvorio ju u profitabilan projekt? Zanima me kako se to radi, to je ključno. Puno ljudi ima dobre, profitabilne ideje koje nikad niti n pokušaju realizirati.Meni ideje dolaze kao lude, možda bi ih mogla prodavati? Kome bi se sve mogla obratiti za pomoć.

evo i tebi jedan link
http://www.zadra.hr/index.php?option...d=13&Itemid=47

[sillyme]

Ja sam do sad 2x mijenjala posao, jednom jer se firma gasila i jednom jer se nisam baš uklopila u novu firmu.
Prva promjena mi je (iako u groznom trenutku - usred krize, dok sam bila na porodiljnom, s kreditima na vratu) u stvari bila pravi blagoslov. Jer sam se makla iz prve firme, i to ne zato što mi je tamo bilo loše - bilo mi je super (odličan tim, još uvijek se redovito nalazimo, dobra plaća, puno prilika za učenje i napredovanje) - nego što je u stvari bez obzira na sve to moj pogled na posao bio previše oblikovan tom specifičnom firmom i okolnostima u njoj, tako da nisam profesionalno stekla širu sliku. Idući posao je bio pravo otkriće i tu sam opet puno puno naučila, makar nije bio posao u kojem sam "kliknula" s firmom, naučio me jako puno. Sad sam u trećoj firmi (zaposlila sam se par dana pred 40-i rođendan) i ovaj put s puno više opreza gledam prilike za promjenu posla, nije samo stvar u plaći već cijeil "paket" od međuljudskih odnosa (nisu sjajni ko u prvoj firmi, no i dalje su vrlo dobri), fleksibilnosti radnog vremena, moje "reputacije" u organizaciji (tu sam se već dokazala, na nekom novom radnom mjestu sve ispočetka) vs konstantne organizacijske promjene, otpuštanja, mijenjanje smjera firme... ma svašta.

Uglavnom, mislim da se promjena posla u CV ne gleda kao negativno osim ako je svakih 6 mjeseci, a raditi 15+ godina u istoj firmi, pogotovo ako si samo u njoj radio, te napravi malo manje atraktivnim na tržištu jer bez obzira na stručnost ima nečeg i u različitim načinima i organizaciji rada, čemu se treba znat naučiti prilagoditi.

PS - skoro sam još jednom promijenila firmu, u ovih 5g, bila je jako dobra prilika (makar je podrazumijevala preseljenje van HR) no na kraju su odabrali nekog drugog... no treba uvijek imati otvorene oči i um za promjenu. Meni u konačnici nije žao ni zbog jedne promjene, čak i one koja se nije pokazala kao dobra za mene - jer sam naučila što nije dobro za mene