Pogledaj kada je moja L. rođena
Međutim, ja o njoj razmišljam kao o školskom obvezniku za godinu kojoj zakonski pripada, osim u slučaju da se baš vidi da nije zrela za školu.
Zakon tako kaže, školski obveznici su svi koji navrše 6 godina do 31.3.
(Znate ono kad kalkulirate na trudničkim temama o odlasku na komplikacije pa se odmah javi neka koja kaže kako je to protuzakonito - ide se kad liječnik kaže)
Ja ne mogu sa sigurnošću potvrditi da je odgoda baš uvijek dobra. Bilo je slučajeva skroz sićušne dječice koja su još tepala pa se poslije trgli i bili najbolji učenici. A evo imam u razredu dvojicu koji su 4. razred, imaju punih 11 godina i ne mogu reći da im je ta jedna godina nešto značila. Naime, oni su dobili odgodu radi konkretnih razloga međutim roditelji su ih doslovno "pustili nek se igraju" i djeca su meni došla na identičnom stupnju kao lani. E to me jako ljuti.
Ja sam inače u školskom povjerenstvu za procjenu psihofizičkog stanja djece i u komisiji sam za upise. Najbolje mi je kad ti prve godine dođu roditelji (s namjerom za odgodu) i svašta (loše) napričaju o djetetu, kude jadno dijete, a nagodinu - puna usta hvale. Rekla sam već da ću iz štosa te sljedeće godine reći: ja ipak mislim da dijete još uvijek nije zrelo, ma nek se igra još jednu godinu
![]()
Šalu na stranu ali škola definitivno nije prilagođena djetetu i friziranjem prvačića to se nekako još više produbljuje. Pa meni je sasvim normalno da su prvačići zaigrani, da šeću, pričaju ali sve se to sredi i dođe na svoje.
Kada smo mi išli u školu školski obveznici su bili svi rođeni do 31.8. Dakle, ići u školu ako si rođen u ožujku je bilo nešto sasvim normalno.
Osobno, imala sam nekoliko prigovora roditelja koji svoju djecu nisu odgodili i rekli su mi da to jednostavno nije fer jer imate dijete godinu dana starije i zrelije koje se uspoređuje s njegovim bebačem.
Ili slučaj tih zrelijih (djevojčica - koje ionako sazrijevaju ranije) pa kad ih još i odgodite imate slučaj da curica 4. razreda izgleda kao mama ostalima.
U razredu moje kćeri najmlađa djevojčica je uvjerljivo najveća i najjača od svih u razredu.
To sigurno nije kriterij kojim bih se vodila prilikom odluke o upisu u školu.
Moje su rođene u 4. odn. u 5. mjesecu pa nemam dvojbi, ali moj je stav da je bolje krenuti kasnije nego nezreo.
Godina zna jako faliti. Uostalom i u pubertetu, kada krenu prvi izlasci, oni koji su krenuli sa punih 7 godinu dana su stariji od nekih kolega. U tim osjeteljivim i povodljivim godinama nije nevažno.
Puno je razloga za i protiv, treba dobro odvagnuti.
... i sjedi uz prijevremeno upisanog dječaćića...
a sad ozbiljno: tete u našem vrtiću znale su govoriti kako postoji neki period u šestoj, sedmoj godini djeteta kada ono iznenada sazri: uozbilji se i počne prihvaćati svoje obaveze. (Možda to nema veze s njegovom kronološkom dobi već sa samom činjenicom kako je dijete krenulo u školu (pa se zato osjeća samostalnije i ozbiljnije nego prije).) Zato bi bilo najbolje sačekati do trenutka (pred)upisa jer tko zna, možda se i vama dogodi to sazrijevanje u šestoj godini (a nije na odmet niti razgovarati s dječicom, mudriji su oni no što to mi zamišljamo)
sve je to individualno, meni je osobno bio problem što sam bila godinu ili godinu i koji mjesec mlađa od ostalih
pa su svi ulazili u pubertet ranije dok sam ja još bila zaigrano djetešce (i ni traga od fizičkih atributa)
a onda još kad se uzme upis u srednju sa 14 ili 15 ili faks sa 18 ii 19 e to onda stvarno nije svejedno.
mada slažem se da ti to u globalu ne može odrediti život, mislim sve se to negdje na kraju izjednaći.
A ovo što kažeš o usporedbi djece u razredu, toga se i ja bojim jer djece je puno, uvjek se
gleda tko je najbolji tko najgori i zašto bi onda dijete rođeno na granici bilo od početka bilo stavljeno
u nepovoljnu poziciju
ili imaš slućaj kad imaš curicu u 7 razredu koja bi se još igrala barbikama, a ostale imaju momke, menzes, itd, ja sam izričito protiv ranijeg upisa... meni ništa dobro u životu nije donilo krenit u 1. razred s 5gi10mj, a ionako sam se opet 1. razred dosađivala, jer mi piše-poznaje više gradiva od predviđenog
zato sam na vlastitoj koži iskusila pusti dicu da se igraju, mada ja sam bila željna znanja i sama čitala s 3 godine.... nije me nitko forsirao, sama sam se skoro i upisala u školu... sjela u klupu prvi dan škole (bilo je to u jednom malom mistu di su sva 4 razreda zajednopa me se nisu mogli otarasit )
Nisam vjerovala da se ovako nešto može dogoditi... U slučajevima odgode polaska u školu za koje ja znam roditelji su dobili jasnu uputu: logoped, psiholog, ovaj, onaj... od školskog liječnika. I u većini slučajeva nije bilo vrdanja. Imaš odguliti i kraj priče. ALI u Zg se to može jer je sve to dostupno, puno toga na uputnicu.
Jasno, može se dogoditi da se roditeljima ne da voditi dijete logopedu (štajaznam) i onda nastane situacija kako je opisana, ali ja ne mogu razumjeti tu razinu roditeljske neodgovornosti... Poslije će im biti sustav kriv za sve, a moglo se poduzeti puno toga da se dijete osposobi za školu i ZA ŽIVOT. Ufff...