Ma daj, anledo, ateisti su se stvarno nauživali upada na vjerski topic, često s ogromnim žarom.
.voljela bih da vam se vraca istom mjestom na odgoju u duhu vjere no vidim da ateisti jednostavno nemaju tog zara i nerado se pacaju u tudja posla
A i ti opet kuriš.O imaju neki ateisti itekakvog žara, samo na svom topicu , a ne na odgoju u duhu vjere.
bilo je upada, posebice na početku, kad se otvorio topic, kao što je bilo takvih istih upada i na ovom topicu. kao što to uvijek bude na bilo kojem specifičnijem topicu. to nekako ide u rok službe i uglavnom prođe. i ako se ponekad opet dogodi nije strašno (barem meni ovdje), samo ako taj upad bude vremenski i tematski ipak ograničen (što nastojim učiniti, ako osjetim potrebu se javiti na odgoj u duhu vjere).
dijana, kao što rekoh, nemam više snage objašnjavati. u pravu si, sve pet.
Posljednje uređivanje od mama courage : 12.11.2012. at 14:46
Prestanite!
Posljednje uređivanje od Storma : 12.11.2012. at 14:46 Razlog: mala slova
Zato mi smanji slova?
Zamislite da vicem veeeelikim slovima.
do nedavno nisam isla ni na jedan topic, sad odem na oba, pitam sta me zanima, razgovaram...da ne bacim pogled ostala bi uskracena za, recimo, ovaj post. http://forum.roda.hr/threads/75632-y...=1#post2271093
s obzirom da se o mnogocemu sto i mene zanima, pise samo na ovom topicu, "prisiljena" sam ga citati.
ovaj odgovor prvenstveno ide mojici.
Neće biti kraja "upadima" dok god se ovdje recimo spominje, proziva KC, vjera i vjernici općenito, jer tada de facto tražite od vjernika da se očituju i reagiraju, mislim da toga treba biti svjestan, jer ne možete linkati članak poput Zuskinog i onda blaženo kao Mojca pitati "A zašto vi vjernici uopće dolazite na nevjernički topic" .
nitko ne proziva vjernike/vjernice da se očituju. a to što se kritizira kc a ne recimo mormonska to bi do sada trebalo svima biti jasno, ali očigledno nije.
kao pokretačica ovog topica mogu samo slijegnuti ramenima i reći da onda upadajte, ako drugačije ne ide. nastojat ću što manje se obazirati na vas.
nadam se da ćemo mi cure nastaviti dalje raspravljati i da vas upadi neće spriječiti da raspravljamo o onome zbog čega je ovaj topic otvoren.
tko se osjeća povrijeđenim itd. - još jednom napominjem - postoji prijava posta. obrazloženja i vašu ogorčenost uputite moderatoricama, ne nama ovdje.
Bilo bi mi draže da kažeš svi ste dobrodošliali jasno da nismo.
Znam da nitko ovdje ne poziva vjernike na ovaj topic, oni se sami osjećaju p(r)ozvani.nitko ne proziva vjernike/vjernice da se očituju. a to što se kritizira kc a ne recimo mormonska to bi do sada trebalo svima biti jasno, ali očigledno nije.
To je ljudski, jednako tako ništa nije spriječilo neke forumaše da odu na odgoj u duhu vjere kad su se osjetili prozvani i u dubokom neslaganju.
Ali općenito, mislim, da vas za veliku većinu tema na oudv i nije briga, pa ni ne reagirate. Gdje vas nešto zaboli ili zainteresira, tu reagirate. I ne vidim zašto bi trebalo biti drugačije.
ja nisam otvorila ovaj topik, a zbog nedostatka vremena nisam bas nesto ni prisutna.
ali eto kazem: svi smo dobrodosli!
to da su sve dobrodošle sam spomenula u prvom postu.
i kao što rekoh, potpuno mi je jasna potreba da se reagira, pa sam i tu pozvala sve da reagiraju.
je li nam je dozvoljeno da nastavimo dalje sa raspravom?
ma mora biti dijaloga, rasprava...kako drugačije?
postovi koji se trebaju brisati po meni su samo direktne uvrede il pilaone. tipa da neko iz vedra rebra dođe i počne nam tupit kako ćemo svi u paklu završiti. a reakcije na neki tekst su skroz legitimne. kao i samo linkanje teksta.
nego, ajmo raspravljati.
evo, emsa je načela temu, jel indoktrinirate djecu ateizmom?
jel uopće smatrate da je i to vrsta indoktrinacije?
s jedne strane, ima tu razlike - ateisti nemaju osmišljen i razrađen program i cijelu logistiku, koji djecu iz godine u godinu, uči da bog ne postoji. za razliku od vjernika, rijetko, osim u obitelji, ne mogu ni čuti tu varijantu - bog ne postoji. a čak i u obitelji čuju onu - MI mislimo da bog ne postoji. jel razlika te rečenice, il rečenice - bog je dobar, on te čuva, od rođenja? odgoj u duhu vjere ne pretpostavlja rečenice tipa - mi vjerujemo da bog postoji. il se varam?
dakle, sve se svodi na to da nemamo odgoj u vjeri, i da oni znaju da mama i tata (u mom slučaju) ne vjeruju da bog postoji. odnosno, da smatraju da bog ne postoji.
no, opet, s druge strane, možda bi i njima, kao i miljunima ljudi, vjera pružila veliku sreću, mir, utjehu, pojma nemam.
a, ovako, šanse su im slabe za tu varijantu.
mislim, mene to apsolutno ne muči, indoktriniram ih bez imalo sumnje i oklijevanja, jednostavno - ne znam drugačije odgajat djecu.
koliko će toga prihvatiti ili neće prihvatiti - pitanje je. ali, mislim da je utjecaj velik. stvarno bih se iznenadila da njih dvoje odjednom postanu vjernici. jedina varijanta koja mi se čini realna je da se zaljube u vjernike. ako bog ne, ljubav razna čuda čini![]()
no, to je pitanje isto i za vjernike. bez obzira na sve, utjecaj crkve u društvu ipak slabi, svakim danom joj je sve lošiji i lošiji imidž. onaj lopina je u puku dobio status robina hooda, ukradi bogatima i daj...siromašnima, ok - sebi.
cvijeto, pisale smo u isto vrijeme.
mislim da nije problem tj. da većina ateista ne tupi svom djetetu "bog ne postoji", jer većina ateista će čak reći da se ni to ne može sa sigurnošću reći. većina ateista ne ide navečer u krevet govoreći: eh, sad se eto namjerno neću pomoliti bogu. nego jednostavno legne u krevet i ne pomisli da se neće pomoliti.
je li to indoktrinacija?
no, zanimljivo mi je da nam normativ nalaže da odmah pomislimo na boga našeg podneblja, a ne recimo na... krishnu. a možda eto abrahamski bog ne postoji, a postoji krishna? možda ne postoji nijedan, a postoji nešto što uopće još nismo pojmili?!? možda živimo u matrix i nismo toga ni svjesni... ili u inception (gdje je leonardo) i u moru svih bogova u koje su ljudi vjerovali, zašto baš pridodavati toliko pažnje ovom abrahamskom bogu? možda zeus postoji?
Posljednje uređivanje od mama courage : 12.11.2012. at 16:31
eto vidiš čemu služi ovaj topic. da osvijesti neke stvari. zar mi uistinu ne osjećamo veliku sreću, mir i utjehu? mi, ateisti?dakle, sve se svodi na to da nemamo odgoj u vjeri, i da oni znaju da mama i tata (u mom slučaju) ne vjeruju da bog postoji. odnosno, da smatraju da bog ne postoji.
no, opet, s druge strane, možda bi i njima, kao i miljunima ljudi, vjera pružila veliku sreću, mir, utjehu, pojma nemam.
a, ovako, šanse su im slabe za tu varijantu.
zar se velika sreća i utjeha samo kroz vjeru mogu osjetiti? mogu se kroz vjeru, ali zar SAMO kroz vjeru? i ako kažem da dekonstuiram taj "mit" o tome da ti za utjehu treba vjera (što jako često čujem) - je li ja time pljujem po vjernicama i vjeri? po onima koji će mi kao razlog njihovog vjerovanja upravo navesti taj argument? a neki od njih će me gledati sažaljivo, jer ja eto vjere nemam, pa ni neke utjehe?
ako kažem da utjehu pronalazim u toploj ljudskoj riječi i zagrljaju, to sigurno ne zvuči tako "blaženo" kao netko tko će reći da ga je bog utješio. što je moj prijatelj, smrtnik, naspram boga?
itd.
(leonisa, na tvoje ti odgovorim večeras)
Moj sin je jos mali za indoktrinaciju. MM i ja nismo vjernici, ali ostatak obitelji jest, pa ce se vjerojatno susresti s religijskim pogledima. Ja mu planiram objasnjavati stvari sukladno mom svjetonazoru, a ako se on odluci biti vjernik, neka bude. Dopustam/dopustat cu da se pred njim govori i prakticira vjera ( ide u katolicke jaslice na kraju krajeva), ali niposto necu dopustiti i ne dopustam da prisustvuje homofobnim ispadima koji se recimo znaju omaknuti mom svekru, niti bilo kakvim govorima mrznje.
MC, po ovome što pišeš ti bi bila agnostik? ili sam ja nešto krivo pokopčala? zar nije ateist osoba koja zna da Bog ne postoji, bilo koji. mislim, nije to sad baš toliko bitno, ali me zanima.
meni to nije nis cudno.no, zanimljivo mi je da nam normativ nalaže da odmah pomislimo na boga našeg podneblja, a ne recimo na... Krishnu. A možda eto abrahamski bog ne postoji, a postoji krishna? Možda ne postoji nijedan, a postoji nešto što uopće još nismo pojmili?!? Možda živimo u matrix i nismo toga ni svjesni... Ili u inception (gdje je leonardo) i u moru svih bogova u koje su ljudi vjerovali, zašto baš pridodavati toliko pažnje ovom abrahamskom bogu? Možda zeus postoji?
da zivim u japanu pomislila/pomislili bi na sintoizam itd.
pomislis na ono sto ti je najblize iz raznoraznih razloga.
meni kad netko spomene kineze pred ocima imam ovaj kineski restoran ispred zgrade i sasvim mi je normalno da sam prvo pomislila na njih, a ne na kineze u kineskom ducanu u savskoj ili pak kineze u kini
i radje bi u matrix di je fishburne, ako vec mogu birat :D
Nisam stigla danas biti ovdje, a vidim da se puno napisalo. Neću produljavati raspravu, samo ću potpisati MC-ine postove i onaj od Seni na stanici iza.
Što se tiče nove teme koju je započela Cvijeta, ja ne smatram da je ateizam indoktrinacija, upravo suprotno - jer ne želim da moje dijete bude indoktrinirano, bit će odgajano u ateističkom/ireligioznom duhu.
Hrvatski leksikon riječ indoktrinacija (lat.) objašnjava na sljedeće načine:
1. Poučavanje, uvođenje u doktrinu. 2. Nasilno ali svrhovito usađivanje neke ideologije. 3. Namjerno zavođenje u znanstvenu zabludu.
Svoje ću dijete izložiti različitim informacijama iz područja kulture, povijesti civilizacija (što uključuje i različite vjere), a svakako i znanstvenim činjenicama. Pokušat ću je naučiti da kritički promišlja i razlučuje, da sumnja, da propituje, reagira...Mislim da se to ne uklapa ni u jednu gornju definiciju.
Vezano za ono što vjera pruža milijunima ljudi, a nama ateistima ne (sreća, mir, utjeha; referiram se na Cvijetin post), moram reći da se stvarno osjećam sretnom na dnevnoj bazi, a utjehu i mir pronalazim na mnoge načine (obitelj, priroda, prijatelji, posao, ovisno o situaciji).
Ima, doduše, jedan trenutak u danu kad pomislim kako je vjernicima lakše - kad se osjetim jako sretnom i svjesnom kako sam i koliko sretna zbog sebe, djeteta, partnera itd., pa se poželim zahvaliti na tome...i mislim si, lako vjernicima, oni se jednostavno zahvale bogu i mirni su. A ja zahvalim životu, sudbini, svemiru, vjerojatnosti i kome/čemu sve ne i krenem promišljati o ishodištu takvog osjećaja...
Evo malo zbrčkan post jer jednim okom pišem tu, a drugim gledam oko sebe.
da me se krivo ne shvati, ja ne mislim da samo vjera može pružiti mir, sreću i utjehu.
a, apropo asocijacija na boga, viš, meni kad spomenem tu sreću u vjerskom kontekstu, na pamet mi prvo padaju one hare krišne kako skakuću po korzu, koji put si pomislim - vidi ih kako su sretni. niš nemaju, skakuću u tim haljama, i sretni su, stalno se smiju, ko da su napušeni, pa ono, možda nešto propuštam.
misliš da odgoj u duhu vjere automatski isključuje sve to navedeno?Svoje ću dijete izložiti različitim informacijama iz područja kulture, povijesti civilizacija (što uključuje i različite vjere), a svakako i znanstvenim činjenicama. Pokušat ću je naučiti da kritički promišlja i razlučuje, da sumnja, da propituje, reagira...Mislim da se to ne uklapa ni u jednu gornju definiciju.
da kojim slučajem jesam vjernik, ko što nisam, ne bih sigurno bila član ili podupiratelj onih vigilara, embrija i sl. lijepo bih meditirala u crkvi, mantrala oče naš, imala tih par obreda više i kritizirala papu i svećenike koji mi ne pašu di god stignem.
ja sam napisala post nakon zuske u kojem sam napisala, ukratko: da ju mogu potpisat i da uz onu zahvalu u kojoj se zahvaljuje svemu, zahvaljujem i ja, da se razlikujemo samo u tome sto zahvaljujem i bogu; i da sam tako odgajana i ja i da odgajam djecu, al sam obrisala jer bi se tim postom vratila na one prvotne na ovom topicu.
Da ti odgovorim na ovo pitanje: pa, mislim da uključuje indoktrinaciju jednom vjerom (neovisno što se upoznaje i s drugima) i da, barem donekle, isključuje kritičko promišljanje, sumnju i propitivanje jer, koliko mi je poznato, to nije nešto što vjera podržava i smatra vrlinama.
Novi nastavak ireligioznog rječnika Milana Polića, Što religija ima s razumom i znanošću, baš slušam
http://www.youtube.com/watch?v=X2tLGpQ3sQU
Ajme, imam dojam da je pročitao barem 5 topika na ovom forumu![]()
ne samo da se nalijepe, nego namjerno postave neki topik pa pričekaju da drugi napišu svoja mišljenja, i onda ih na drugim mjestima (npr. ona koje si navela) iznose kao svoja mišljenja, npr. nakon 2 dana
prvo sam mislila da je jadno, ali sada mislim kako je zapravo super da netko daje toliku važnost postovima/mišljenjima nas forumašica, u nedostatku vlastitih, jel
a daj zuska, ispada da su vjernici zombi.
pa i mi kriticki razmisljamo, promisljamo, sumnjamo. covjece, pola zivota sam se vodila sa sumnjam dakle postojim, kriticki propitkivala svijet, uzivala u filozofiji.
ne sumnjam u boga, al ne sumnjam ni u ljubav prema svojoj djeci.
Ja se ne slazem. Zapravo uopce ne bih govorila o indoktrinaciji djece, vec o odgoju. Netko ce odgajati u religijskom duhu, netko ce u ateistickom, ovisno o vlastitom svjetonazoru. Ti kazes, njihovo je indoktrinacija, a moje je objektivna istina, pa zato nije indoktrinacija. Moj je svjetonazor da ne postoji such thing as objektivna istina, pa da je sve, ako cemo tako, u neku ruku " indoktrinacija". I svatko ima pravo odgajati svoju djecu kako mislinda je najbolje, naravno, u okviru nekih zakonskih i uopce humanistickih i civilizaijskih uzusa.
i odgoj u duhu vjere kojeg ja poznam ne ukljucuje indokrinaciju, nit sam odgajana nit odgajam nasilno ali svrhovito usadjujuci ideologiju, namjerno zavodim u znanstvenu zabludu, a poucava se doktrina jednako kao sto poucavam sve ostalo potrebno da se zivi u danasnjem drustvu, pravnoj drzavi.
jel ti ovo kolutanje očima išlo mene?(meni se čini da je prevelika slučajnost da se spominje Večernji i topic na Rodi) jer ako prikupljanje mišljenja različitih ljudi na temu u kojoj mislim pisati smatraš jadnim, super mi je da si to tako rekla. ja mišljenja pametnih žena uvažavam i želim ih čuti , no to ne znači da nemam vlastito.što se tiče navedenih mjesta.ma ne mogu vjerovati što čitam.oprostite na offtopicu...
agnostik je onaj koji NE ZNA, postoji li bog ili ne. ako ćemo o znanju, onda sam naravno agnostik, jer ne znam postoji li bog (koji god) ili ne. ne mogu tvrditi niti da postoji niti da ne postoji - jer ne znam. svi dokazi koje imam upućuju da ne postoji, pa pretpostavljam (vjerujem) da ne postoji, pa sam time ateistkinja. istovremeno moj ateizam znači da sam ravnodušna prema bogu, ne razmišljam o njemu u svakodnevnom životu, ne molim se, ne idem na mise, ne razmišljam o tome da moram podučiti dijete da je masturbacija grijeh i da je isus uskrsnuo.
zamisli svoj odnos prema krishni. razmišljaš li ti ikad o krishni i što bi krishna rekao što nisi neku svetkovinu proslavila njemu u čast? i gdje ćeš završiti ako ne vjeruješ u krishnu? razmišljaš li ikad o tome? vjeruješ li da si allahova ropkinja i da ako u allaha ne vjeruješ da će ti se suditi na sudnjem danu?
vjeruješ li da je transfuzija krvi grijeh?
pretpostavljam da ne vjeruješ, da te nije briga, da - osim u ovakvim raspravama - i ne pomisliš na krishnu, vishnu, allaha ili kojeg god drugog boga u kojeg vjeruju neki vjernici na ovoj planeti. pretpostavljam da ne vidiš ništa sporno u transfuziji krvi.
eto, isto tako je i sa mnom i bogom u kojeg ti vjeruješ.
no to što sam ravnodušna prema bogu, ne znači da sam ravnodušna prema religijskoj nasrtljivosti - i tu počinje moj aktivizam.
hoću reći, ateist-teist je jedno, a agnostik nešto sasvim drugo. iako mnogo ljudi misle da je agnostik "blaža" forma ateizma. nije po definiciji. niti je ateizam neka rigidna forma. iz tog pojma se previše isčitava, te mržnja, te rigidnost, neki idu toliko daleko da vele da je i ateizam vjera, što je potpuni nonsens. pa ni iz pojma "teist" se ne može isčitati jako puno, nego samo da netko vjeruje u nekog boga. kakvog boga, na koji način i sl. ostaje neizrečeno.
jednostavno, u nedostatku dokaza je sasvim razumno ne vjerovati u sve što se tvrdi, jer bi se u suprotnom moglo u svašta nešto vjerovati. iz tog skepticizma dolazimo do ateizma.
mislim da zuska nije rekla da je njeno objektivna istina. dapače, vjernici za sebe uzimaju za pravo govoriti o istini, jer ona je božja.
kroz znanstvenu metodu jako brzo shvatiš da ne postoji objektivna istina i da je sve promjenjivo.
no, razumijem što zuska misli (barem se nadam). kao vjernica naravno da propituješ, ispituješ i sl. i mogu se složiti da se govori o odgoju, a ne indoktrinaciji, ali ne može se ni zanijekati da vjernik ima tu slobodu razmišljati i propitivati sve do određene granice.
jer koji je to vjernik koji svojim logičkim promišljanjem dođe do zaključka da bog ne postoji?
Posljednje uređivanje od mama courage : 12.11.2012. at 21:51
ja sam gospodin, bog tvoj, ne imaj drugih bogova uz mene
why?
mislis da se vjernici kroz svoj zivot nikad nisu zapitali sta je s drugim bogovima, monoteistickih i politeistickih vjera? da se nisu zapitali jel to jedan te isti? da si nisu postavili pitanje u kojeg bi vjerovali da se rodio u kini? ili africi? sta bi s njima tada bilo?
prolaze i oni razne sumnje i iskusenja.
Posljednje uređivanje od leonisa : 12.11.2012. at 21:56
Vidiš, nisu svi vjernici nasrtljivi kao oni koji su potakli tvoj aktivizam. Npr. ja te nikada nisam uvjeravao u postojanje Boga i sigurno je puno drugih vjernika ovdje koji nikada nisu bili nasrtljivi prema ateistima, agnosticima ili pripadnicima drugih vjera.
Ali, isto tako, tvoj aktivizam bi mogao djelovati jednako agresivno i nasrtljivo na nekog vjernika kao što na tebe djeluju Ifi i Ronin.
Međutim, od svih tih vjernika, kojih su zasigurno u većini na forumu, tek kod manjeg broja svojom nasrtljivošću izazivaš aktivizam.
Neobično, zar ne?
Imam dojam da se na svim ovim temama o vjeri prepucavaju međusobno uglavnom ekstremisti jedne i druge strane.
A ekstremizam nije dobar s koje god strane došao....![]()
Posljednje uređivanje od mujica : 12.11.2012. at 22:00
jadan pokušaj argumenta ad hominem, mujice.
imati svoj stav o nekoj temi i zastupati je na forumu nije nikakva nasrtljivost - to je bit rasprave. tako doživljavam i raspravu s mojim neistomišljenicima (ronin, ifi itd.).
iste rasprave ti vodiš na topicima o cjepivu. imaš svoje mišljenje i zastupaš ga. jesam li ja ikad uletjela na "tvoj" topic i prozvala te ekstremistom samim tim što pišeš svoj stav, obrazlažeš, braniš ga i ne posustaješ u tome?
naravno da prolaze. ali u prvoj božjoj zapovjedi ti je lijepo rečeno dokle je granica tvoje sumnje.
magriz, nije to bit, ali da, mogu doći do zaključka da bog postoji (kakav god) i sa znanstvene strane nemam nikakvu zapovjed, postulat ili što god koji me a priori spriječava u tome.
Ma, mislim da si me krivo shvatila.
Uopće nisam imao namjeru ništa argumentirati pozivanjem na tvoju osobnost, tj. ad hominem.
Jednostavno sam iznio svoj dojam koji sam stekao čitajući malo ovaj topic.
Nije to ništa osobno, kao što nije osobno niti kad napišem ubervjernicama da svojataju crkvu. To je osvrt na ono što čitam.
Ne znam zašto ti smeta to što sam napisao.
Inače, ja jesam na temama o cijepljenju ekstremist jer ne toleriram ono što smatram glupošću i želim istjerati istinu na vidjelo.
Jednako kao što ti i Ifi činite ovdje![]()
Posljednje uređivanje od mujica : 12.11.2012. at 22:38
Ne bih htjela odgovoriti u ima mame courage, pitanje je upućeno njoj, no mislim da je bit da su vjernici izvana ograničeni u svom promišljanju, upravo dogmom koju im njihova vjera nameće.Dakle ako si vjernik i ako ti prva zapovijed kaže ja sam gospodin bog tvoj, to je zakon, zapovijed, i ti ni nemaš pravo uopće promišljati i propitivati božije postojanje...to je kod vjernika apriopri tako...a to BITNO ograničava promišljanje
namjerno izvrćeš riječi?
ajmo pokušati primjerom... kao katolkinja razmišljaš, sumnjaš, propituješ sebe. dozvoljava li ti tvoja vjera (tvoj bog) da u tom promišljanju ili sumnjanju dođeš do krajnjeg zaključka da bog ne postoji? ili da ne postoji taj bog nego nekakav drugi? po meni - prva božja zapovjed - ne dozvoljava. znači smiješ sumnjati, smiješ se preispitivati, ali ako želiš i dalje biti katolkinja koliko god se propitivala i koliko god sumnjala - na kraju moraš doći do zaključka da sve ono što je bog rekao stoji, pa i to da on postoji.
ekstremizam ima pejorativni prizvuk. ekstremisti se zabijaju u nebodere ili ubijaju liječnike koje vrše abortuse. mi ovdje raspravljamo, ako treba ponekad i žustro, nekad i ispod nivoa, često u želji da tjeramo mak na konac, ali to je ipak samo rasprava, koja najčešće bude i jako konstruktivna. nema tu ničeg ekstremnog ako zastupaš svoj stav. tako to ja vidim.
nemoj skakati na nož
ne izvrćem riječi nego pokušavam shvatiti što ti želiš reći
naravno da smijem propitkivati. naravno da smijem sumnjati. i naravno da smijem doći do zaključka da bog ne postoji. i u tom trenutku više neću biti vjernik, zar ne? i ako to shvatim da bog zaista ne postoji, prva zapovijed mi neće biti bitna. nigdje to vjera ne brani. čak i ako se kasnije predomislim, shvatim da sam pogriješila u zaključcima, niti jedna zapovijed mi neće zabraniti da se vratim u kc.
gle, možda je to tebi malo teže shvatiti, ali to jesu činjenice