Nisam otvorila temu da bi se ma mom primjeru vodila rasrapava-da ili ne na teret hzzo-a nakon 42. godine. Zašto? Zato jer ja kod svog mpo doktora imam otvoren put za pokušaje ostvarivanje nove trudnoće iako ću imati 42. za 20 dana.
Ovo gore citirano je istina-šanse za uspjeh sa doniranom jajnom stanicom su 10 puta veće od šansi sa vlastitom stanicom. Ali, lako je napisati-donacija je dobra, donacija znači uspjeh i sl.
Lako je to savjetovati drugima, ali taj savjet-idite na donaciju-mnogima je lako dati drugima, a vrlo teško primjeniti na sebi.
Zato i dalje zastupam svoj stav:
ako žena nakon 42. (par) žel ići u mpo, ako dobiva j. stanice u postupku, ako su zadovoljeni i drugi zdravstveni parametri, ako je informirana o šansama za uspjeh i o drugim opcijama, u redu je da ima pravo na postupak na postupke na teret osiguranja.
Upstalom, tako kaže i zakon. Samo što je praksa klinika raznolika, tako da neke klinike odmah odbiju ženu koja je navršila 42. godina, dok druge klinike rade postupke i ženama koje imaju 44, 45, pa čak i 46 godina.