Roditelji i obitelj kao teret i kako se osloboditi...?

[blackberry]

Ne, primjereno je reći mu "alo stari, ti si bolesnik" poslati ga na liječenje...
I mene dira na osobnoj razini, pa mislim, pričam i pišem drugačije.

vjeruj...baš znam iz prve ruke što je potrebno da nekog izvučeš iz pakla...čeka hoćeš...droge, alkohova.
imala sam tu sreću iskusiti tako nešto.
da bi se ovisnik promijenio, nije potrebno samo mijenjati njega...uz njega se treba mijenjati sve...čitava okolina....mislim na onu obiteljsku...
koja je rezultirala ovisnošću.
nimalo lak zadatak. energije brdo... i sve je to samo nagrada za ono što na kraju dobiješ. novog čovjeka.

ali, ponavljam...ne želi svatko pomoć. netko samo želi da potoneš s njim/njom. teško je to razlučiti.

[Mojca]

vjeruj...baš znam iz prve ruke što je potrebno da nekog izvučeš iz pakla...čeka hoćeš...droge, alkohova.
imala sam tu sreću iskusiti tako nešto.
da bi se ovisnik promijenio, nije potrebno samo mijenjati njega...uz njega se treba mijenjati sve...čitava okolina....mislim na onu obiteljsku...
koja je rezultirala ovisnošću.
nimalo lak zadatak. energije brdo... i sve je to samo nagrada za ono što na kraju dobiješ. novog čovjeka.

ali, ponavljam...ne želi svatko pomoć. netko samo želi da potoneš s njim/njom. teško je to razlučiti.

Potpis! I replika na zadnju rečenicu: onda je tvoje da se izvučeš i poštuješ njegovu želju da potone.

Moja majka je liječeni alkoholičar, apstinira gotovo tri godine, a pije koliko sam ja uspijela osvijestiti od moje 13-14 godine, a vjerovatno i od ranije... sad mi je 41 i osjećam se kompetentnom pričati o alkoholizmu.
Za početak, polazim od sljedećih činjenica:
1. Alkoholizam je bolest, ne zahvaća samo ovisnika već cijelu njegovu obitelj.
2. Alkoholizam nije sramota, ma što selo mislilo o tome.
3. Jednom kad se odlučite pomoći nekome, niste sami u tome, u HR relativno dobro funkcionira mreža Klubova liječenih alkoholičara (KLA).
4. Imate apsolutno pravo na sve osjećaje koje imate, i ljutnju i bijes i mržnju i očaj... na tugu, na plač...
5. Žene ovisnici piju drugačije nego muškarci, pa se o ženskom alkoholizmu puno manje priča, jer one piju doma, a muškarci di stignu. Ali sve je prisutniji.
6. Bez bolničkog liječenja nema pomoći.
7. Nakon bolničkog liječenja odlazak u KLA je nužno potreban.

Mom bratu i meni su godine trebale da lupimo šakom po stolu i kažemo "dosta". Figurativno, mi smo se odlučili za nježni put pun podrške i razumijevanja. Stari, iako je znao da mama cuga, nije bio u stanju ići protiv nje, stalno je negirao njezina stanja i pripisivao ih neurološkim problemima.
Godinama smo pričali o tome da imora u bolnicu, a onda se preokret desio neplanirano, iznenada, valjda smo brat i ja sazreli za se nametnemo kao odrasla osoba u našoj obitelji.
Brat je bio kod njih, ona je negirala da pije, on je našao skrivenu flašu votke, ja sam zvala KLA, dobila sam osobu koja je apstinent već 30 godina, dogovorili smo satanak u KLA, otišli su, dobija je termin u Vinogradskoj i nakon 3 tjedna (uletio je Božić i NG, inače bi bila i brže u bolnici) je već bila u bolnici.
U bolnicu smo skupa s njom došli svi, stari, brat (koji je samo za to došao iz Engleske) i ja. Preporuka bolnice je da uz ovisnika još jedan član obitelji bude pristutan za vrijeme grupnih terapija, sastanaka terapijske zajednice, čitanja eseja... Prvih par dana sam bila ja, drugih par dana stari. I moja mama je bila jedina koja je imala pratnju. I svi su bili ganuti time, a mama je bila ponosna jer ima svoju obitelj uz sebe.
Doma sam naravno, dok je ona bola u bolnici, sa starim imala bezbrojne razgovore, šamarala sam ga dok mu nije doprlo do mozga koji su razlozi njezine ovisnosti. Ma koliko se oni vole i ma koliko taj brak je dobar, neki njegovi postupci su podržali njenu ovisnost. I to mu je trebao netko reći. Tad se on jako vrijeđao na svaku moju riječ, sad znam da mi daje za pravo.

Priča iz bolnice ima svakavih... sve su redom tužne, neću ih prepričavati, okuženi smo njima i svi znamo po koji primjer.
Ono što je bitno da znate je da ima ljudi kojima dođe iz dupeta u glavu i postanu svojevrsni aktivisti i dalje pomažu drugima u prevaladavnju ovisnosti. Moja preporuka je: nađite nekog takvog, sigurno ih ima u najbližem KLA, potražite pomoć. Ako ovisnik odbija pomoć, odite same u KLA na susret, pričajte, tamo ne idu samo liječeni alkoholičari, već idu i njihove obitelji, tamo ćete dobiti podršku, razumijevanje i pomoć, konkretan plan kako nekoga "strpati" u bolnicu. Da, potreban je pristanak, oni će vam pomoći kako da navedete ovisnika na pristanak. Ako ste u ZG, mogu vas preko pp uputiti u KLA koji je po meni jako kvalitetan, ima sjajnu terapeuticu.


p.s.
Sori na tipfelerima ako ih ima, jurim.

[blackberry]

i da...ja sam inače iskrena...da se primjetiti...
mene nije sram ničega...mislim, ima nečega čega se još uvijek sramim...al upravo radim na tome jel...
nije me sram pričati o svim tim problemima...jer su tako životni.
mrzim stvari trpati pod tepih...i time im davati na nekoj važnosti.

mene nešto strašno, između ostalog, povrijedilo....
kad sam htjela potražit pomoć...a mlada sam bila tada...
rečeno mi je ono...idi..radi što hoćeš...pomogni si...ali nemoj molim te spominjati ovo...ono...
mislim kako da si pomognem ako ne smijem pričati o tome?
pa nemam ja svoje probleme.
moji problemi su njihovi problemi...

mislim da je to bio trenutak kad sam se osjetila kao pale sam na svijetu....i zatvorila potpuno.
godine su mi kasnije trebale da se ponovo pronađem.