 |
|||
I still think it’s important for people to have a sharp, ongoing critique of marriage in patriarchal society — because once you marry within a society that remains patriarchal, no matter how alternative you want to be within your unit, there is still a culture outside you that will impose many, many values on you whether you want them to or not.oh yeah!bell hooks
Slažem se. To je i moja privatna borba, a znaš kako kažu, privatno je političko.mama courage prvotno napisa
Inače sam na puno muškaraca osjetila to breme patrijarhata. Znaš ono, nije ni njima lako, misle da moraju ovo ili ono, a sami po sebi nisu ni asertivni, a kamoli dominatni, pa se osjećaju jadno. Ako su odgojeni konzervativno, onda im je još i neugodno kad žena preuzme inicijativu i bude dominantna.
mc, sloboda je baš u tome da smiješ biti neslobodna to vrijeme dok si djetetu neophodna, jer si donijela odluku da to napraviš. i da ti to nitko ne uzme za zlo i ne osjećaš posljedice kad se poželiš vratiti na "vrh" o kojem beti priča. iako ja ne kužim kakav je to vrh (?) i kako biti žena i majka isključuje korištenje mozga i sposobnosti izvan kuće i obitelji. i kako to npr. jedna znanstvenica ili umjetnica ide protiv svojeg ženskog bića.
ravnopravnost u partnerskim odnosima potpisujem rukama i nogama, i odličan point j_g o teretu patrijarhata na muškarcima.
e, al nije tako.
tako nama odgovara, to je istina.
a čuj, vrh je - vrh.
napisala sam primjer arhitekture. jer mi je blizak. niko ženi ne brani biti arhitektica, al vrhunski arhitekti su - muškarci. oni koji dobijaju nagrade. i tako je u svakoj struci. politiku da ne spominjemo.
zato se slažem s emsom.
a dok mi imamo u glavi da smo tri godine neophodne...ne možeš ti u vrhu falit tri godine. zato sam i napisala, da je pitanje jel to želimo. ti, ja, koje potpisujemo rukama i nogama ravnopravnost, ne želimo se odreći godinu dana porodiljnog (ja), ne želimo se odreći bolovanja kad su djeca bolesna, radimo posao koji nas u potpunosti zadovoljava.
i takve smo većina.
a ostalo su samo iznimke od pravila.
vrhunska karijera žene koja ima obitelj - jest iznimka od pravila.
a vrhunska karijera muškarca koji ima obitelj je pravilo.
pa, nije majka neophodna 3 godine. i podrazumijeva se da ne možeš istovremeno biti 100% fokusirana na dvije stvari. da, idealno bi bilo kad bi svatko mogao slobodno birati i imati podršku za svoju odluku. mene tad teorije uopće ne bi brinule.
da bi netko imao vrhunsku karijeru i obitelj, partner(ica) se mora odreći svoje karijere. bar privremeno. to bi bilo ok kad se ne bi podrazumijevalo da je ženina briga obitelj a muškarčeva posao.
je l' ono islandsku premijerku partner prati i dodaje joj bebu na dojenje?za to vrijeme on se ne može 100% posvetiti svojoj struci pa da se na glavu postavi, ali to je njegova (njihova) odluka. sad je 100% roditelj, za ostalo će doći vrijeme kad njoj završi mandat.
i ako nešto ne ispadne kako treba sa djecom- uvijek je Ona kriva. u prvom slučaju jer ih nije odgajala. a u drugom slučaju jer ih je odgajala. i to zorno prikazuje na kome je odgovornost.
i još, naravno da ima puuuno žena koje žele biti sa djecom do minimalno 3. godine, da ima puno žena koje ističu da im je "obitelj najvažnija" ( i time daju svoj vrijednosni i uvredljivi sud svima koje su izabrale i karijeru), koe vole nositi suknje..no ja vjerujem da malo toga ima veze s biologijom. to su stoljećima nametana očekivanja i obrasci. i teško je od istih biti slobodna. i to je sloboda o kojoj mc priča. kako ja čujem.
moje prijateljice, arhitektice bez djece, jednako su dogurale ko prijateljice arhitektice s djecom
a prvih, sad ih brojim, imam puno vise (?!)
ok, to ne treba nista znaciti, i tek je na nivou mojih privatnih zapazanja, moguce i da sam se ja okruzila skroz prosjecnim ili neambicioznim arhitekticama
velik problem ja vidim u skolama, okrenutim da vise cijene ono sto curice u to vrijeme mogu dati, onome kakve cure jesu (onom sto dolzi iz obitelji i tradicije) i nacinu na koji se curice potice na ponasanja koja ce im kasnije u zivotu vise stetiti nego koristiti
ovo je isto primjer iz mojeg vidokruga, ali u skoli decki trebaju biti stvarno izvrsni ako zele prolaziti s pet, i nista ne zgrijesiti ako zele uzorno vladanje, a curice trebaju biti problematicne pa da imaju iste ocjene ko decki. curice, osim sto u toj istoj dobi, i jesu realno marljivije, ipak i vise suradjuju, manje talasaju, djecacka agresija je izravnija pa je i vidljivija, a cure su vise sklone pasivnoj agresiji koja ostane skrivena
kad je izasao novi prijedlog kriterija za upise u srednje skole, a s njim i simulacija s ocjenama zadnje generacije, pisala sam na mzos da mi posalju info o prosjecnom opcem uspjehu djecaka vs opcem uspjehu djevojcica i odgovorili su da info po spolu nemaju (trazila sam i podatke o uspjehu iz vjeronauka, za sve vjeroispovijesti, pa ako neku od vas zanima mogu poslati tu info).
istovremeno sam ja informaciju nasla na internetu, a i razgovarala kasnije s autorom istrazivanja:
Razlike u školskom uspjehu učenika trećih i sedmih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj s obzirom na spol učenika i obrazovanje roditelja: populacijska perspektiva - link http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp...wFile/954/1121
u trecem razredu os, vise od pola djevojcica ima peticu iz hrvatskoga, a istovremeno tek trecina djecaka
u sedmom razredu (samo ta dva razreda su usla u istrazivanje, ukupno 90.000 djece) 34,6 posto djevojcica, a tek 15,5% djecaka ima pet iz hrvatskoga
isto je i u opcem uspjehu:
3. razred 69,3% vs 53,6%
7. razred 41,6% djevojcica prolazi s odlicnim, a tek 24,9% djecaka
i iako svi kazu da su skole neprijateljsko mjesto za djecake, one su neprijateljice djevojcicama
jednom ce iz takve skole izaci sasvim super sekretarice
a decki su oni koji ce pisati knjige, zakone, izricati presude, a tek svaki sedmi je imao peticu iz hrvatskoga
super post ivarice. i u njemu sigurno djelomično leži objašnjenje za tvoje prijateljice.
ono sto u trecem valu (mislim) mnogima ne sjeda (nisam stigla citati dalje) je brisanje razlika izmedu "musko" i "zensko". sto ne bi muskarac nosio suknju? ili haljinu? zasto je to tako cudno? pa nisu zene blesave kad po ljeti nose leprsave haljine
na stranu odjeca, dobro je cvijeta uhvatila bit - brisanje razlika izmedu rodova cesto nije prihvatljivo ni zenama ni muskarcima. ni pomicanje granica, a kamoli brisanje. no dok toga ne bude, nitko od nas nece moci biti ono sto zeli (ili jest). pitanje koje mene muci je slijedece -kako nesto sto netko drugi jest ugrozava mene?
i jos nesto, jer i meni je primjer s arhitekticama vrlo blizak
kad citam o ljudima koji su moja generacija, bilo deckima, bilo curama koji su uspjeli u arhitekturi - sve su to ljudi koji su se na faxu (na kojem ima dosta prakticnoga rada i vjezbi pa se to moze skuziti), a ne kasnije, isprifilirali kao izvrsni i vec tada sudjelovali na natjecajima ili radili za neke poznatije urede.
rijetko me netko bas iznenadio na nacin da sam pomislila - ko bi reko, na faxu je bio bezze
sad, zasto je na vec na faxu u toj ekipi izvrsnih bilo puno puno vise mladića, a fax je vec tada upisivalo vise cura, to je svima i tada bilo za promisljanje
uuu, ovo je jako zanimljivo.
miče fokus s emsine teorije, odnosno nadopunjuje je.
dakle, osnovni problem čak i nisu muško-ženski odnosi kad je riječ o roditeljstvu. da, to bi se nekako i dalo uskladiti.
nego možda što nas društvo sustavno radi neambicioznima?
kad već na faksu, kad ti je cijeli svijet na dlanu, nemamo volje.
potpis!
pa da, baš to sam mislila.
a za sve koji te granice miču ili brišu bitne su teorije koje im osiguravaju normalan život, bez stigme.
osnovni problem nisu musko - zenski odnosi opcenito. mi smo itekako vec oblikovani dok dodemo do roditeljstva.uuu, ovo je jako zanimljivo.
miče fokus s emsine teorije, odnosno nadopunjuje je.
dakle, osnovni problem čak i nisu muško-ženski odnosi kad je riječ o roditeljstvu. da, to bi se nekako i dalo uskladiti.
nego možda što nas društvo sustavno radi neambicioznima?
kad već na faksu, kad ti je cijeli svijet na dlanu, nemamo volje.
paralela sa topicom - mame u trenirkama vs. uredenih mama - koje su bolje majke - ovo su zene koje raspravljaju o zenama, uopce nema muskaraca.
ili majke kucanice nasuprot majki koje rade. zavadi pa vladaj. iako bi ja rekla da ne vladaju toliko ni muskarci koliko hmmmm... sustavi?
evo mogućeg odgovora, od ocjena u osnovnoj do ambicija na natjecanjimauuu, ovo je jako zanimljivo.
miče fokus s emsine teorije, odnosno nadopunjuje je.
dakle, osnovni problem čak i nisu muško-ženski odnosi kad je riječ o roditeljstvu. da, to bi se nekako i dalo uskladiti.
nego možda što nas društvo sustavno radi neambicioznima?
kad već na faksu, kad ti je cijeli svijet na dlanu, nemamo volje.
http://magazin.net.hr/zdravlje/otkri...-brzo-odustaju
ovo je valja izvorni tekst:
http://www.huffingtonpost.com/heidi-..._b_828418.html
X
prosli tjedan nam je razrednica pricala na roditeljskom o nekom anonimnom istrazivanju o stavovima skolaraca prema matematici, istrazivanje jos valjda nije gotovo, ali u nasem razredu su rezultati jako zanimljivi, djecaci su redom rekli da je dobra ocjena iz matematike stvar vjezbe, nije nesto sto je urođena sposobnost i nema veze sa spolom. curice su odgovorile skroz suprotno. sad ja opet dajem primjer samo jednog razreda, ali sto mi to radimo curicama?
gledamo li medije, zena ne mora biti pametna. ali svakako mora biti lijepa, i mlada. i mora napraviti sve da bi bila takva.
ne tvrdim da tu nema uticaja muskaraca, shvatite me, no cinjenica jest da zene same sebi (i jedne drugima) namecu uzasno visoke kriterije. eno je neka zena, djevojka negdje odbila brijati pazduha, i odmah imamo rasprave za i protiv, kome je super, kome je to grozno... ma koga briga?
ivarice, to je ono sto ucimo nasu djecu. djecaci su zivlji, njima super ide popravljanje, djevocice su mirnije, one imaju razvijenije "social skils"... i nasa ocekivanja idu u tom smjeru. zato butler i kaze da je rod nesto sto je (rekla bih velikim dijelom) drustveno uvjetovano. ovisno o rodu djeteta imamo razlicita ocekivanja. a realno gledajuci ne bi trebali.
točno. zašto? jer je društvo naučilo ženu da ne smije prepustit odgovornost oko djece nekom drugom, ali i jer "vrh bira vrh", tj. žene koje žele na vrh se ocjenjuju iz muške perspektive
proučila sam onaj izvještaj dzs-a, muškarci i žene u hrvatskoj: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/menandwome...women_2012.pdf
stranica 47 ludo zanimljiva - gleda broj sudaca. općenito, puno više je sutkinja nego sudaca, no što je moćniji sud (od prekršajnog prema vrhovnom) broj žena opada. usporedba ukupnog broja sudaca sa predsjednicima sudova pokazuje opet puno manji broj žena (npr: ukupno 57% županijskih sudaca su žene, ali među predsjednicima županijskih sudova je tek 20% žena)
politička moć (str 55 nadalje) - lijepo se vidi da broj žena u svakom području pomalo raste. od 0 pa do nekih 20ak posto danas. je li moguće da 1990. nije postojala ni jedna žena dovoljno sposobna biti ministrica? ili... ?
fun fact, jedina stranka u saboru sa 50-50 omjerom su žeky i nevenka
Posljednje uređivanje od koryanshea : 16.12.2012. at 12:57
Odlično zapažanje.
Glasno razmišljam... Školski sistem koji se temelji na redu, radu i disciplini (poslušnosti), izgleda više pogoduje curicama. Ne nužno zato što su curice predisponiranije za to (mada neke teorije ukazuju na to), već stoga što su to društveno poticane vrline kod curica - dobra, mirna i poslušna, marljiva i odgovorna... itd.
S druge strane, da bi žene sve stizale (polje, djeca, kuća, kasnije tvornica, djeca, stan, ured/karijera, djeca, stan/kuća), morale su biti organizirane, marljive i discipliniranje da bi sve to stigle...multitasking i to.
Ravnopravnost žena, konkretno ovdje pišem o komunističkim društvima (koja se nakon 2. svjetskog rada ogledala u ravnopravnom radnom statusu i mogućnostima) nije za sobom povukla i ravnopravnost muškaraca, pa je žena postala ravnopravna u tvornici, ali ne i doma, od nje se i dalje očekivalo da drži tri kantuna, dok su muškarci vodili te iste tvornice, raspravljali o društvenim devijacijama i vraćanju na prvi put...ona je odgajala djecu, kuhala, usisavala...I danas je u mnogome tako.
Više cura odlično je u školama, više ih se upisuje na fakultet, više ih diplomira... Kasnije su im češće šefovi muškarci, nego one njima. Osim što se dio njih posveti majčinstvu i svjesno, kratkoročno ili dugoročno, odustaje od karijere, po meni je važna i ta neka drčnost koju nema većina žena, a koja je potrebna za, ajmo reći, uspinjanje, a muškarci je češće iskazuju.
Što se tiče izvrsnosti, rekla bih da je za to, osim talenta i puno rada, potrebna i posebna usredotočenost i posvećenost poslu...nešto što si malo tko danas može priuštiti, pogotovo ako ima obitelj...i, posljedično, pogotovo ako je žena s obitelji...Multitasking vs.izvrsnost, posvećenost i djeci/obitelji i domu i poslu/karijeri spram posvećenosti uglavnom poslu/karijeri...
Imam nekoliko prijateljica koje se nalaze u tradicionalno muškim profesijama (kirurgija, policija) i imaju, malo je reć, zanimljivih priča. Pričala mi kirurginja kako je bio njen red za operaciju, ali ju je šef zamolio da operaciju prepusti kolegi...Pita ona da zašto, zanima je sudjelovanje na toj operaciji, ona je na redu, a kaže šef, pa operacija je toliko zanimljiva da bih ju volio dati vašem kolegi da mu ne nastrada muški ponos (????!!!). Glatko je poludila i odbila. Ali to je ona, drčna i samouvjerena. Jer da nije takva nikad ne uspjela ući u kirurgiju i biti bolje od kolega da bi mogla biti kao kolege...
Ne želeći micati fokus rasprave s ove zanimljive teme, linkam tekst i inače izvrsnog Borisa Pavelića na temu ZO-a, više zbog poante...
Teror srednjovjekovlja
Doslovno o ovome piše knjiga i istraživanja koju sam ubrala od seni (Dellusions of Gender).
eali ipak ima naskoji to ne tvrdimo.
ja ne znam, to je sve tako relativno
moj je dojam i dalje da žene svjesno odabiru takve uloge, čak i kad društvo nije iste uloge uvjetovalo i čak i kad im te uloge ne predstavljaju zadovoljstvo (tj. čak i kad se nađu u situaciji izbora)
pitanje je koliko je to slobodan izbor? kad ti je odmalena (svjesno ili nesvjesno) usađeno da je ženino da se uda i da ima djecu. pitam samo. znam da moja sestra je vrsna kemičarka, profa itd. ali svi bi svaki put moju mamu pitali je li ima dečka i/li dijete. džaba sva vlastita postignuća. ako nemaš muškarca na svojoj strani i djecu. dok sam bila mlađa rekla bih da to nije istina, ali što sam starija, na žalost (ne znam je li vama tako) shvaćam (ili dolazim u doticaj) koliko su ljudi (pa i meni najbliži, koje sam prije smatrala otvorenih umova) u biti zagljibljeni u ta neka arhaična razmišljanja. kako to u nekom trenutku ispliva na površinu.
p.s. ova moja razmišljanja se naravno odnose i na mene samu. koliko u biti su neke stvari duboko usađene, da ih i ne primjećujem kao "okove", nego se hvalim da je to moj "slobodan izbor". (čak sam negdje čitala da u biti ne postoji slobodan izbor, čak bi se to i biološki, moglo objasniti da ne postoji, da je odluka koju kao donosiš donešena u našem mozgu već nekoliko sekundi prije?!?!)
pa...ne znam.
ja pak što sam starija, mislim da je važno imati obitelj. nije mi to arhaično razmišljanje. i, da želiš voljeti i biti voljen.
naravno da ima žena koje će se skroz posvetiti karijeri. kao i muškaraca. ili obitelji. i to je ok. al opet su to iznimke. naravno da će biti na meti društvenih ogovaranja, kako u kojoj okolini. jer iskaču.
al muškarci taj izbor uglavnom - ne rade. i baš zato kamo god se okrenuš, svuda su, oš kuhara oš umjetnika oš znanstvenika oš sudaca.
u stvari, brine me ta naša neambicioznost.
fora je ovaj link od kory i ima smisla. kao i opservacija ivarice. ej, to je faks. nemaš još niti ideju o obitelji, a već si korak iza.
u redu, ali to ipak nije jedini i glavni kriterij o "uspješnosti" nečijeg života, valjda?pa...ne znam.
ja pak što sam starija, mislim da je važno imati obitelj. nije mi to arhaično razmišljanje. i, da želiš voljeti i biti voljen.
evo još na temu što je urođeno, a što naučeno. navodno, nema značajnih razlika između muškog i ženskog mozga kod male djece.
http://www.libela.org/prozor-u-svije...zenskom-mozgu/
evo žene... be counted
http://www.atheistcensus.com/
šta ja znam koja je svrha ovoga, osim da se negdje eto upišemo
zanimljivo je da je upitnik postavljen prije par tjedana pa je vrlo brzo srušen (kad je bio na nekih 7000 odgovora)
druga zanimljivost je da je oko 75% muških odgovora, možemo malo hipotetizirat zašto
ma nisam mislila na vlastite želje , nego to stalno i penetrantno propitivanje: "a je li D. trudna?" "ima li išta kod D.?" pa onda kad nije imala momka izjave tipa: "ma nek legne s bilo kim i neka zatrudni!" ...nema koju ženu se ne pogleda sažaljivo kad veli da nema vezu/dijete.
evo prosvjed u parizu, za gay marriage: video
također, ako se želite prijaviti ovdje: http://www.atheistcensus.com/
taj baron-cohen, zar to nije onaj tip kod kojeg je bio onaj norvežanin (koji je napravio onu emisiju "brainwashing")? to je onaj neki bratić (ili stric) sashe baron-cohena?
odmah do njega također zanimljiv link: link
nekako mi za teoriju velikog praska nije sjela kritika da su seksistički. dok za druge sitcome to mogu potpisati. ili sam previše subjektivna?Zanimljivo je to što suvremeniji sit-comi koji ismijavaju muškarca kao nesposobnog oca i supruga kojemu je žena istovremeno i majka, ženu ipak profesionalno zadržavaju u poziciji domaćice i odgovorne za djecu, dok je muž, iako ismijavan cijelo vrijeme, hranitelj obitelji i onaj koji ima karijeru izvan kuće
Zanimljiva prva slika na linku:
http://www.buzzfeed.com/expresident/...th-in-humanity
... baš me zanima kada ćemo i mi na ovaj način dočekati gay paradu.
A što ako je nekome kriterij uspješnosti života imati obitelj i biti voljen? Zašto ne bi to bio nekome kriterij uspjeha u životu? Što ima loše u tome da netko time ocjenjuje svoj životni uspjeh? Naravno, nema smisla pokušavati tuđe živote ocjenjivati prema vlastitim kriterijima. Ali isto tako ne bi niti oni kojima je kriterij uspjeha stečena imovina, moć na društvenoj ljestvici ili broj citata u znanstvenim člancima smjeli tuđe živote ocjenjivati tim svojim kriterijima.
Po čemu su bilo koji drugi kriteriji uspješnosti ispravniji od imanja obitelj i biti voljen?
ti si skroz krive kvantifikatore interpretirao. primjetila sam ja davnih dana da hrpa nesporazuma i kačenja na ovom forumu proizlazi iz krivog čitanja kvantifikatora
nisam ja rekla da to nikad za nikoga ne smije biti kriterij, tako da... šta, ništa
Čuj ne znam kaj su kvantifikatori, ali pretpostavljam da sam te pogrešno razumio. Jer iz ove tvoje rečenice
sam mislio da želiš reći da brak i voljenost ne bi trebali biti glavni kriterij uspješnosti za nekoga tko stremi uspješnom životu, pa sam htio upitati zašto. Oprosti na nesporazumu.u redu, ali to ipak nije jedini i glavni kriterij o "uspješnosti" nečijeg života, valjda?
ne bi trebao bit jedini i glavni kriterij općenito
ako pretpostavimo da je svatko slobodan birati što su mu prioriteti u životu, onda ako se ne uklapaju sa onima koje je društvo zamislilo, taj netko je u očima tog istog društva automatski "neuspješan", iako je sam sebi uspješan u sklopu svojih prioriteta.
inače, i meni je obitelj bitna, ali obitelj ne mora značit "žena/muž i djeca", nekima je obitelj sasvim dovoljna u rangu braće i sestara, njihove djece, prijatelja s kojima su bliski... eto. i šta sad? jesu li oni opći fail? ja se nadam da nisu, ako su sretni sa svojom situacijom.
kvantifikator je riječ koja označava količinu, uglavnom se ljudi pokoškaju jer pročitaju "svi" umjesto "neki" i slično
nikako da pronađem koryn citat koji si kvotao (pa da shvatim kontekst), ali meni uopće nije jasno zašto bi obitelj i roditeljstvo isključivalo sve druge ljudske identitete. posebno ženske. uvijek ta dihotomija: karijera i/li obitelj. s tim da bih se usudila umjesto "karijera" reći jednostavno osobnost i obitelj. muškarci si ne moraju postavljati to pitanje. oni imaju svoj put uspješnosti svog JA koji se pokazuje zavisno od njihovih vlastitih entuzijazama i prodornosti volje (donekle naravno i od socijalnih i klasnih prilika), a ako se pametno ožene, onda će obitelj i djeca doći u paketu. pametno oženiti znači da mogu imati i obitelj i djecu i bez velikog truda. a njihovoj karijeri, njihovom JA, to sigurno neće odmoći. naravno to ne znači da ne mogu biti također požrtvovani supružnici i roditelji (što novije generacija očeva i znaju biti). ali ne moraju birati, ne moraju se pretjerano truditi, ne moraju jedan identitet staviti u drugi plan - da bi imali sve.
o tome se govori. to da svatko želi biti voljen, da svatko želi pored sebe imati neku srodnu dušu s kojom će kroz život i s kojom će ostariti (ajd, da uzmemo tu romantičnu monogamsku verziju), po meni, ne bi trebalo biti nešto zbog čega se moraš odreći biti svoj. tj. trebalo bi biti poput udisanja zraka - najnormalnija stvar na svijetu. tako da, po čemu bi to bila neka uspješnost? kao da netko kaže: uspješan sam jer dišem.
istovremeno zašto žena ne bi imala nekog na svojoj strani, zašto ne bi imala djecu i zašto istovremeno ne bi bila ONA što jest i što pokazuje interes? zašto recimo ne bi bila strastvena ... pijanistica. jer obožava muziku, odmalena svira i muzika je njen život. zašto bi taj svoj život morala ostaviti po strani da bi imala ono što je eto također ljudski - nekog na svojoj strani i potomke.
Posljednje uređivanje od mama courage : 16.12.2012. at 23:00
Kory
A, to su kvantifikatori. Kužim.
Nisam ja umjesto "neki" pročitao "svi". Prilično precizno sam pročitao tvoju citiranu rečenicu i sasvim ispravno se na nju osvrnuo, bez generaliziranja i preuveličavanja onoga što si napisala.
I opet si u zadnjem postu napisala da obitelj (svejedno, brak i djeca, ili braća i sestre) i biti voljen ne bi trebali biti jedini i glavni kriterij uspješnosti.
Ja opet pitam zašto ne?
Posljednje uređivanje od mujica : 16.12.2012. at 23:01
zašto ti mujice nisi izabrao samo obitelj i očinstvo kao tvoju jedinu uspješnost?
koja glupava izjava.Zalažem se za opće ljudske vrijednosti pa bi ti ljudi trebali ipak razumjeti što to znači. Uvijek moramo gledati kad netko govori tko ga predstavlja. Mene je predložio HBK koji predstavlja zajednicu vjernika koju čini 80 posto građana Hrvatske, dakle zastupam u tom Odboru 80 posto građana Republike Hrvatske.
Post #2579
Tko kaže da treba isključivati? Pitanje je je li ispravno da to nekome bude najvažniji, ili čak i jedini kriterij uspješnosti. Ne vidim razloga da ne bude. Neovisno o tome radi li se o muškarcu ili ženi.ali meni uopće nije jasno zašto bi obitelj i roditeljstvo isključivalo sve druge ljudske identitet
s ovim se ne mogu složiti. To je normalno nekome tko toga ima u izobilju. Nekome tko to nema je to veći uspjeh nego bilo koje drugo postignuće, mjereno nekim drugim kriterijima.o tome se govori. to da svatko želi biti voljen, da svatko želi pored sebe imati neku srodnu dušu s kojom će kroz život i s kojom će ostariti (ajd, da uzmemo tu romantičnu monogamsku verziju), po meni, ne bi trebalo biti nešto zbog čega se moraš odreći biti svoj. tj. trebalo bi biti poput udisanja zraka - najnormalnija stvar na svijetu. tako da, po čemu bi to bila neka uspješnost? kao da netko kaže: uspješan sam jer dišem.
nebitno radi li se o ženi ili muškarcu. I glavno mjerilo uspjeha nekome tko vrhunski svira violinuistovremeno zašto žena ne bi imala nekog na svojoj strani, zašto ne bi imala djecu i zašto istovremeno ne bi bila ONA što jest i što pokazuje interes? zašto recimo ne bi bila strastvena ... pijanistica. jer obožava muziku, odmalena svira i muzika je njen život. zašto bi taj svoj život morala ostaviti po strani da bi imala ono što je eto također ljudski - nekog na svojoj strani i potomke.
(neovisno o spolu) mogu biti priznanja za vrhunsko sviranje, ali može biti to što su mu djeca nešto postigla.... Mislim da ni jedna varijanta nije bolja od one druge.
Ne želim nikoga uvjeriti da sam u pravu. Možete i dalje misliti da je bezveze imati takve kriterije uspješnosti, ali eto, čisto da znate da ima ljudi koji misle da ni ti kriteriji nisu manje vrijedni.
Jer sam u vrijeme kad sam usmjeravao svoju energiju pogrešno mislio da je to nešto što dođe samo od sebe i da su neka druga mjerila uspješnosti važnija.
kužim. ali sad kad znaš. zašto se ne usmjeriš samo na obitelj i djecu.
Puno je razloga i u više slojeva. Kad bih ih sve navodio, morao bih iznijeti stvari koje su preosobne prirode za javni forum.
U najkarikiranijem obliku, moram napredovati u onome što uopće ne smatram najvažnijim kriterijem, radi materijalne sigurnosti najvažnijeg kriterija.
ali to nije bila tema ove rasprave. nego da društvo previše često ženama obitelj nameće kao najvažniji kriterij "uspješnosti" /zato i kory odgovor/.Tko kaže da treba isključivati? Pitanje je je li ispravno da to nekome bude najvažniji, ili čak i jedini kriterij uspješnosti. Ne vidim razloga da ne bude. Neovisno o tome radi li se o muškarcu ili ženi.
ne samo da ih ima, nego čine većinu. zato i raspravljamo.ali eto, čisto da znate da ima ljudi koji misle da ni ti kriteriji nisu manje vrijedni.
ne pričamo o priznanjima, nego o osobnosti. neovisno o priznanjima nekome je recimo glazba život. ako ne svira, osjeća se loše. neovisno o priznanjima, voli skladati, voli svirati (po nekoliko sati), voli ići i davati koncerte. taj netko to može ako je muškarac. dosta manje ako je žena. jer ako je žena mora izabrati i ne može si dozvoliti privilegiju povući se u sobu na tri sata i svirati samo sebi za dušu. to ovako načelno. naravno da postoje iznimke (koje potvrđuju pravilo).nebitno radi li se o ženi ili muškarcu. I glavno mjerilo uspjeha nekome tko vrhunski svira violinu
(neovisno o spolu) mogu biti priznanja za vrhunsko sviranje, ali može biti to što su mu djeca nešto postigla.... Mislim da ni jedna varijanta nije bolja od one druge.
ma ne očekujem da mi sad pišeš u tančine tvoju osobnu priču. ne radi se o tome. nego o fiktivnom (načelnom) tvom ja. koji u biti i ne mora napredovati. ne mora ići na kongrese ili doškolovavanja itd. može čak smanjiti si radni penzum. ima očeva koji si smanjuju radni penzum, da bi bili više doma s obitelji.
Ne slažem se da bi to smio biti kriterij za žene više nego za muškarce. Ako je obitelj kriterij uspjeha, treba biti jednako za muškarce i žene, kao i bilo koji drugi kriterij uspjeha. Međutim, kory je na cvijetino razmišljanje o važnosti obitelji i biti voljen upitala nije li to valjda jedini i najvažniji kriterij? Neovisno o tome je li cvijeta muškog ili ženskog roda, pitam: Zašto to ne bi bio najvažniji (ili čak jedini) kriterij uspjeha?
Nisam namjeravao ulaziti u raspravu zašto društvo te kriterije nameće ženama, a za muškarce postavlja druge kriterije. Nego načelno reći da nema ništa lošega ili manje vrijednoga u takvim kriterijima (ako nisu vezani uz jedan spol).
Ma, nema veze.
Pravila pisanja postova
