yours in free thought (ireligiozni topic)

[krumpiric]

Odlično zapažanje.
Glasno razmišljam... Školski sistem koji se temelji na redu, radu i disciplini (poslušnosti), izgleda više pogoduje curicama. Ne nužno zato što su curice predisponiranije za to (mada neke teorije ukazuju na to), već stoga što su to društveno poticane vrline kod curica - dobra, mirna i poslušna, marljiva i odgovorna... itd.
S druge strane, da bi žene sve stizale (polje, djeca, kuća, kasnije tvornica, djeca, stan, ured/karijera, djeca, stan/kuća), morale su biti organizirane, marljive i discipliniranje da bi sve to stigle...multitasking i to.
Ravnopravnost žena, konkretno ovdje pišem o komunističkim društvima (koja se nakon 2. svjetskog rada ogledala u ravnopravnom radnom statusu i mogućnostima) nije za sobom povukla i ravnopravnost muškaraca, pa je žena postala ravnopravna u tvornici, ali ne i doma, od nje se i dalje očekivalo da drži tri kantuna, dok su muškarci vodili te iste tvornice, raspravljali o društvenim devijacijama i vraćanju na prvi put...ona je odgajala djecu, kuhala, usisavala...I danas je u mnogome tako.

Više cura odlično je u školama, više ih se upisuje na fakultet, više ih diplomira... Kasnije su im češće šefovi muškarci, nego one njima. Osim što se dio njih posveti majčinstvu i svjesno, kratkoročno ili dugoročno, odustaje od karijere, po meni je važna i ta neka drčnost koju nema većina žena, a koja je potrebna za, ajmo reći, uspinjanje, a muškarci je češće iskazuju.
Što se tiče izvrsnosti, rekla bih da je za to, osim talenta i puno rada, potrebna i posebna usredotočenost i posvećenost poslu...nešto što si malo tko danas može priuštiti, pogotovo ako ima obitelj...i, posljedično, pogotovo ako je žena s obitelji...Multitasking vs.izvrsnost, posvećenost i djeci/obitelji i domu i poslu/karijeri spram posvećenosti uglavnom poslu/karijeri...

Imam nekoliko prijateljica koje se nalaze u tradicionalno muškim profesijama (kirurgija, policija) i imaju, malo je reć, zanimljivih priča. Pričala mi kirurginja kako je bio njen red za operaciju, ali ju je šef zamolio da operaciju prepusti kolegi...Pita ona da zašto, zanima je sudjelovanje na toj operaciji, ona je na redu, a kaže šef, pa operacija je toliko zanimljiva da bih ju volio dati vašem kolegi da mu ne nastrada muški ponos (????!!!). Glatko je poludila i odbila. Ali to je ona, drčna i samouvjerena. Jer da nije takva nikad ne uspjela ući u kirurgiju i biti bolje od kolega da bi mogla biti kao kolege...

ja ne znam, to je sve tako relativno
moj je dojam i dalje da žene svjesno odabiru takve uloge, čak i kad društvo nije iste uloge uvjetovalo i čak i kad im te uloge ne predstavljaju zadovoljstvo (tj. čak i kad se nađu u situaciji izbora)

[mama courage]

ja ne znam, to je sve tako relativno
moj je dojam i dalje da žene svjesno odabiru takve uloge, čak i kad društvo nije iste uloge uvjetovalo i čak i kad im te uloge ne predstavljaju zadovoljstvo (tj. čak i kad se nađu u situaciji izbora)

pitanje je koliko je to slobodan izbor? kad ti je odmalena (svjesno ili nesvjesno) usađeno da je ženino da se uda i da ima djecu. pitam samo. znam da moja sestra je vrsna kemičarka, profa itd. ali svi bi svaki put moju mamu pitali je li ima dečka i/li dijete. džaba sva vlastita postignuća. ako nemaš muškarca na svojoj strani i djecu. dok sam bila mlađa rekla bih da to nije istina, ali što sam starija, na žalost (ne znam je li vama tako) shvaćam (ili dolazim u doticaj) koliko su ljudi (pa i meni najbliži, koje sam prije smatrala otvorenih umova) u biti zagljibljeni u ta neka arhaična razmišljanja. kako to u nekom trenutku ispliva na površinu.

p.s. ova moja razmišljanja se naravno odnose i na mene samu. koliko u biti su neke stvari duboko usađene, da ih i ne primjećujem kao "okove", nego se hvalim da je to moj "slobodan izbor". (čak sam negdje čitala da u biti ne postoji slobodan izbor, čak bi se to i biološki, moglo objasniti da ne postoji, da je odluka koju kao donosiš donešena u našem mozgu već nekoliko sekundi prije?!?!)