Ovdje razumijem i svimbam mujicu.
 |
|||
|
|
|||
Ovdje razumijem i svimbam mujicu.
Jer ne znam bolje. Ne znam bih li u danim okolnostima smanjenjem radnog penzuma bio uspješniji na obiteljskom planu, pa se ne usudim pokušati promijeniti postojeći omjer ulaganja energije i vremena.mama courage prvotno napisa
Jednostavno.....
Ali sasvim mi je OK ako si netko zada takav životni cilj i sustavno radi na tome, a karijera mu/joj je sporedna.
Koji je smisao ovako metodološki potpuno promašene ankete?
Iz nje se neće apsolutno ništa doznati, ali će omogućiti nekome donošenje potpuno pogrešnih interpretacija.
Kao prvo, što znači broj prijavljenih osoba? Što kome znači do sada 20000 prijavljenih ateista u svijetu? Ili 7500 u SAD-u a 290 u Hrvatskoj?
Ako ih jednog dana bude 1000 puta više prijavljeno, to će biti 5-7% amerikanaca i hrvata. Što će uopće značiti ako se prijavi i milijardu ljudi? Zar je potrebno dokazati da postoje ljudi koji se deklariraju ateistima i da ih je negdje više,a negdje manje? Čak ako i je to potrebno dokazati, ovom anketom se to neće moći dokazati, jer će broj prijavljenih biti puno manji od stvarnog broja ateista, a postoci po državama neće odražavati udio ateista među stanovnicima, već udio ateista koji imaju internet, naišli su negdje na link i imali su volju odgovarati na anketu.
Kakvog smisla ima pitanje o školskoj spremi, kad to pitanje ne odražava raspon školske spreme ateista, nego govori o školskoj spremi ateista koji su na internetu, naišli su na link, netko ih je uputio na anketu i imali su iz bilo kojeg razloga volju ispuniti ju. Po svim tim osobinama, se razlikuju od onih ateista koji nisu i ne budu ispunili anketu.
Spolna i dobna raspodjela također neće govoriti apsolutno ništa o ateistima, već će govoriti o ateistima koji su se iz raznih ranije navedenih razloga javili, a nemamo pojma kako i u čemu se razlikuju od onih koji se nisu javili na anketu.
Kakvog ima smisla pitanje o tome kako se deklariraju? Naime, to je pitanje vrlo opasno jer omogućava padanje u zamku da netko zaključi da ponuđene mogućnosti "humanist" i "racionalist" isključuju religioznost. A svi znamo da religiozni ljudi mogu biti humanisti i racionalsti, zar ne? (nadam se da to ipak svi razumijemo).
Što znači religious background? Znači li to kako su odgajani? Kakvo im je bilo ranije vjersko uvjerenje? Kako se društvo iz kojega potječu deklarira? Rezultatitog pitanja se mogu vrlo raznoliko interpretirati, a ni jedna interpretacija neće biti točna jer niti je pitanje jasno, niti iz ranije spomenutih razloga ne odražava vjersku pozadinu ateista, već samo onih koji će se javiti na anketu.
Zna li mi netko objasniti svrhu takve ankete?
aj nek smo negdje u prvih 10 pa i ako nema smisla
Top 10 Countries
United States: 7877
Brazil: 2952
Australia: 1974
United Kingdom: 1344
Canada: 1139
India: 629
Germany: 501
Israel: 351
Philippines: 306
Croatia (Hrvatska): 301
Krščanstvo je iznjedrilo 70% ateista, a ateizam je iznjedrio 17% ateista.
Tri puta više ateista ima među muškarcima nego među ženama
78,8% ateista ima barem fakultetsko obrazovanje!
U cijeloj Kini ima samo šest ateista a u Ruskoj federaciji 12 komada.
Genijalna anketa.
hrvatski su ateisti manjee educirani od svjetskog prosjeka.
U svijetu je 19,9% ateista s edukacijom višom od fakultetske, a u rvackoj samo 8,6% Tužna nam je statistika...
Ali zato to nadoknađujemo na drugom planu....
U Rvackoj imamo 1% ateista koji nisu ni muškog ni ženskog roda, dok ih je u svijetu samo o,6%.
Naprijed naši
Dobro je nekad doći na ovu temu. Da se nasmijem. mujica je večeras, tj noćas, raspoložen za brojke. Sigurno je neko postignuće na poslovnom planu palo, ili "samo" na obiteljskom. Pa i nas razveseljava.
Ali komentari i način na koji su komentari ocijenjeni su ono što je opasno.
Npr. Ovaj je komentar u negativi sa 58 negativnih bodova i nije odmah vidljiv - treba dodatno kliknuti da se pročita:
A ovaj je komentar u pozitivi i krasi ga 86 pozitivnih bodova:Iako spadam u onih 80% vjernika, ne želim da me zastupa Marijana Petir. Nije nas Crkva pitala ni o čemu. Ne želim samozvane zastupnike. Ako sam vjernica, nisam debil.
strašno....Tako zbori RUŽA HRVATSKA.
evo ja vidim problem da je jedini.
prvo da kažem, vidim gdje je nesporazum i ipak ja nisam bila dovoljno jasna- mislila: NE MORA (a ne NE SMIJE, no ni to nisam napisala) to bit jedini i glavni kriterij. postoje i drugi, (a u emsinom primjeru sestre, zašto se tih drugih nitko nije ni sjetio?)
a sad, zašto je loše da je to JEDINI kriterij, zato što obitelj i potomstvo ne zahtjevaju uvijek jednaku količinu angažmana, pa kad odlepršaju iz roditeljskog gnijezda ostaju roditelji - tj. budimo iskreni, majka - kojoj odjednom život više nema smisla (80% vremena, jer djeca odjednom žive svoj život) i mislim da se iz toga teško iskobeljat nakon 20, 30 godina preokupiranosti JEDINOM bitnom stvari u životu. čime drugo da se čovjek bavi i osjeća se dobro, ako je sve drugo nebitno? mislim da se općenito u životu nije dobro fokusirat na samo jedan cilj jer postanemo malo šašavi oko toga i pojedinačne neuspjehe doživljavamo mnogo gore.
glede tvog napredovanja - sad općenito - misliš li da je slučajno što si baš ti u poziciji da moraš raditi više, kako bi zaradio više, a ne tvoja žena? ne znam koje struke je tvoja žena, ali čak i da ste iste struke, velika bi vjerojatnost bila da tebe spada taj veći trud - npr da ste oboje u zrakoplovstvu, najvjerojatnije bi ti bio pilot, a ona stjuardesa, da ste oboje u medicini, vjerojatno je da bi ti bio lječnik, a ona medicinska sestra, ili da si ti specijalist, a ona liječnica OP; da ste u javnoj upravi vjerojatnije je da bi ti bio na odgovornijoj poziciji od nje, tj. da je ona u administraciji a ti u upravi (možeš slobodno pogledat onaj muškarci_i_žene izvještaj od DZSa). i tu je problem o kojem mi pričamo - ženama se nameće uloga glavne odgovorne da se "realizira" taj cilj obitelji, u tome ju se baždari cijelim putem, ona time baždari svoje ambicije, i na kraju priče začarano kolo - i tako i tako kad treba potegnit, ima više smisla da potegne otac, a da ona onda više potegne doma (a neki bi dodali - pa ionako njoj to doma bolje ide! ha... )
da malo nadodam - ovim su zakinuti i žene koje imaju veći potencijal od ostvarnog, i muškarci koji bi možda radije radili manje, a s djecom bili više, tj. u tvojoj opisanoj situaciji. ne mislim sad na tebe konkrento (jer velim, nit znam koje struke ti je supruga niti me se to tiče) nego na općoj, populacijskoj razini.
Mene stalno zanima odakle ta priča da je muškarcima bolje i da imaju više izbora? Čula sam jednom kako je žena iz muslimanske zemlje rekla - što napadate nas stalno za te marame, pogledajte naše muškarce - imaju plahtu na glavi to je težak komad robe, treba to nosit. Plus, oni su u onim nekim širokim haljetcima - napadnite njih, neka oni skinu turban, i obuku traperice.
Obiteljski muškarac ima odgovornosti i dužnosti i teret i svoju muku o kojoj se baš i ne priča toliko (jer je znanost pokazala da muškarac izgovori manje riječi, pa valjda i manje kukanja stane u te riječi), i odlukom da bude otac dokida razine i slojeve svoje "slobode" i rekla bih da ima samo jedan izbor koji je realan - raditi i zaraditi, barem dok je žena s malim djetetom / djecom. Dok žena ima više izbora, i više slojeva sivog između raditi, povremeno, privremeno, od kuće, honorarno ili ne raditi.
Što se tiče drugih životnih okolnosti, jasno da su sudbine drugačije, i da su prioriteti različitih ljudi različiti, no nekako mi je suludo relativizirati vrijednost i važnost obitelji. Idemo dovesti stvar do krajnje konzekvence - da u jednom trenu ljudi prestanu imati obitelji i djecu, i da stave nešto drugo na mjesto obitelji i djece kako bi to izgledalo - ostarjeli bi i umrli, sami, zmazani i gladni. Dakle, ipak u toj obitelji i djeci postoji inherentna vrijednost koju ništa drugo ne može zamijeniti, zar ne?
nitko ne negira važnost voljenja i bivanja voljenim, ali to nije isključivo ženska potreba, jelda?pa...ne znam.
ja pak što sam starija, mislim da je važno imati obitelj. nije mi to arhaično razmišljanje. i, da želiš voljeti i biti voljen.:zaglibljena:
mislim, ne čudi me što to pišeš
Otkud ideja da žena ima ove navedene izbore, a muškarac nema, to je naravno-uvredljivo (a i poanta jest da bude uvredljivo)- samo u ovom slučaju ne samo prema ženama.
pa to je upravo moja teza.
uf, kad rasprava skrene s kursa...
dakle, napisala sam to jer smo raspravljali zašto žene na svim poljima zaostaju.
statistički gledano.
samo statistika.
ovaj koryn link sa dzs.
pa je, za razmišljanje, jedan od razloga upravo taj jer moraju raditi ovaj izbor.
a muškarci ne moraju.
a ljudi inače ne vole raditi te izbore, između karijere i obitelji.
pa rade kompromise.
pa su sutkinje, al prekršajnih sudova.
drugi razlogje onaj o kojemu piše ivarica.
a kreće od osnovne škole.
pa nas je malo koje uopće imamo ambiciju postati premijerke islanda, uz svu podršku koju imamo doma.
i tako.
to je bio fokus rasprave. bar fokus mog razmišljanja.
a ne kome je teže, kome je lakše i koji su kriteriji uspješnosti nečijeg života.
cvijeto, da. tako sam i ja shvatila ovu raspravu, tako sam i korynu riječ "uspješnost" (koja je ionako bila pod navodnicima) shvatila u tom kontekstu, a ne kao nešto apsolutno poput mujice i ifigenije.
I ja isto.
imaš ovdje FAQ: link
ovo oko pojma, na osnovu toga sigurno se ne treba zaključiti da su vjernici nehumani ili neracionalni (u kolokvijalnom smislu), ali zna se na što se odnosi riječ humanist ili rationalist, kad se netko tako deklarira. posebice kad doda: "sekularni humanist".
Humanism is a group of philosophies and ethical perspectives which emphasize the value and agency of human beings, individually and collectively, and generally prefers individual thought and evidence (rationalism, empiricism), over established doctrine or faith (fideism).
However, as the Ethical movement began using the word in the 1930s, the term "humanism" became increasingly associated with philosophical naturalism (against the existence of supernatural or divine influence in the universe), and with secularism and the secularization of society. Hence a new movement was formalized at the University of Chicago with the Humanist Manifesto I (1933).[6] The International Humanist and Ethical Union (IHEU) founded in 1952 would carry this usage forward, and later statements such as Humanist Manifesto II (1973) would move away from the word 'religious', with the term secular humanism becoming more widely employed.[7]
When the first letter is capitalized, "Humanism" describes the secular ideology that espouses reason, ethics, and justice, while specifically rejecting supernatural and religious ideas as a basis of morality and decision-making.[11]
Hvala ti na ovome, ivarice, izuzetno mi je zanimljivo, jer mi je vezano uz svakodnevicu djece. Iz dana u dan se osvjedočujem da škola (barem OŠ) favorizira djevojčice, zbog njihovog ponašanja, koje ne mora biti ni bolje ni lošije od ponašanja dječaka, ali je manje izazovno i uočljivo (generalizacija, ali statistički prisutna). Vjerujem da manje dječaka u 7. razredu ima peticu iz hrvatskog, ali ne mislim da je to samo zbog znanja. I ti si slično napisala, a i ja imam to iskustvo da dječaci u školi moraju biti mnogo bolji da bi dobili istu ocjenu kao djevojčice. Ako spadaju u nemirnije i kritičnije, utoliko im je teže. O ocjeni vladanja uopće neću govoriti -isti postupak, ako ga učini djevojčica, proći će potpuno nezapaženo, a ako se zapazi, tolerirat će se sa smiješkom. Ako to učini dječak, bit će u Dnevniku HTV. Od prvog razreda OŠ dječaci su "zločesti", a djevojčice "dobre" i to se reflektira na uspjeh u školi. Imam dječaka i djevojčicu pa to iskustveno dobro znam.
S druge strane, imam i vlastito profesionalno iskustvo osobe s tzv. "visokom" karijerom, što god to značilo (jer to smatram izborom i potrebom potpuno jednako vrijednom onom izboru o kojem govore ifigenija, cvijeta, mujica). To iskustvo pokazuje da žena u profesiji može isto i više od muškarca, ali uz mnogo više uloga, uz mnogo više i kvalitetnijeg rada. Tijekom školovanja postoji više-manje ravnopravnost, osim kod onih studentica koje već tada imaju djecu. (Ipak i tada mi se već događalo da se moji uspjesi na studiju tumače formulacijom da "imam muški mozak" !?!) No čim zagaziš u karijeru, razlike postaju očite od prvog dana - manje otvorenih vrata, manje sudjelovanja na mjestima odlučivanja, zaobilaženje kad se pružaju povoljne prilike, puno više rada i dokazivanja, ignoriranje uspjeha i rezultata, seksističko ponašanje... O tome bih mogla knjigu napisati i to nije samo moje osobno iskustvo nego i ono što opažam kod kolegica.
Dakako da obiteljske prilike utječu na to - meni karijera nije stala zbog djece, ali sam zato često prelazila granice svojih fizičkih mogućnosti i odricala se drugih stvari koje su me zanimale, kako bih raspodijelila vrijeme na obitelj i posao. Ali, isto tako mislim da je dolazak djece utjecao i na karijeru mog muža, koja također spada u "visoke". I on se morao mnogo toga odreći da bi sačuvao vrijeme za obitelj.
Zanima me gdje se i zašto događa taj obrat, od veće uspješnosti i favoriziranosti djevojčica/djevojaka tijekom školovanja, do veće uspješnosti i favoriziranosti muškaraca u karijeri? Odustaju li žene negdje na tom putu od ambicija, ako da, zašto? Ili je možda razlog u tome što je svijet rada manje zaštićen i moraš se u njemu boriti, pa su muškarci tu u prednosti, jer su se već u školi morali boriti, bili manje konformisti? Društvena uvjetovanost takvih pozicija je sigurno jedan od odgovora, ali postoji li i nešto drugo?
Možda je to i zato jer su muški, odmalena, lakše naučeni nosit se s onim što dosta visokih go-getter pozicija nosi - kršenje pravila, nezamaranje pravilima, bit uspješan unatoč tome što nije sve "by the book", ne zamarat se s time da je sve u harmoniji i skladu, tj. ranije se nauče nositi s time da se neko na njih mršti, dok su curice možda vođene da budu "compliant" pa je ono sve problem - izboksat se s nekim za status je neugodnjak jer uvijek su bile mile-drage-glađene po kosici-nikad s njima problema i ta karakteristika njihova je em očekivana, em nagrađivana, itd. Tj, muški imaju više "utakmica u nogama" kako je to biti "nestaško/dečko", s tim da je kod cura ta "nestaško/dečko osobina", ako je imaju, puno negativnije dočekana - "hladna bitch s muškim mozgom", "gaziteljica preko leševa" itd.
Mislim... gledajte samo forum. Dobar dio forumašica komunicira (iako je to meni fakat čudno) s onim "jako si me s ovim rastužila pa onaj", pa onda "srca" kao utjeha itd. Ima to jedno stremljenje ka harmoniji (barem kao face value) ono... da neki muški negdje napiše "ja sam zbog toga tužan baš sad", a odrastao je, mislim da bi ljudi reagirali ???? so what?
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.12.2012. at 11:02
I nekako je u toj nekoj "etici ženskog bića" uglavnom cijenjen trud - ono, trudi se itd., ne toliko rezultati, rezultati koji stižu bez truda su ono - a, jok (do banalnosti, e, ne, moja ti, paradižot se kuha satima, mora tu bit uloga vremena/truda, inače - to nije to). A ono u čemu je drajvan svijet postignuća - su rezultati (OK, uz trud, ali nije trud vrijednost sama po sebi). A ženama se biće prodaje trud kao vrijednost sama po sebi - jer kako bi se iko onda motivirao svaki dan radit te dosadne i time-consuming poslove po kući. Nego, trebaš imat neki taj "pat-pat", woof, good girl u pozadini. Valjda. Malo banaliziram.
objavljeni su rezultati popisa stanovništva.
šta kažete?
u rijeci ima 11% ateista i agnostika. nije ni čudo da pol razreda od j ne ide na vjeronauk.
hrvatska - 86% katolika.
Malo crtica iz djetinjstva. Mene zanimali pištolji, mitraljezi, htjela sam bit kaubojka (LOL). Penjala se po stablima i skrivala, krala dečkima pištolje. Ono - nestaško. I sad, na tu nevinu dječju zafrkanciju, moja none (tradicionalna sredina, ali ona je bila onako kao školovana ženska - tada nevjerojatno učiteljski faks) mi je stalno govorila, 'ćerce, ti ćeš na poslu završit na vješalima (dobro, komunizam, ali wtf)?. Mislim... koja je to slika za stavit u dječji mozak. A svi muški su se isto ponašali. Ja sam sebe ozbiljno zamišljala da, kao i mama moja, radim na recepciji hotela, i onda jednog dana ko u partizanskom filmu visim na vješalima u uniformi hotela, s nekim natpisom na prsima, dok gosti ulaze u hotel i gledaju kako ja visim za primjer. Mislim, LOLčina danas, ali ono - nemam pojma jesmo li se danas, recimo, miljama udaljili od toga.
a propos one naše stare poznanice... evo intervju s judith
blizu 2 % manje nego 2001.objavljeni su rezultati popisa stanovništva.
šta kažete?
u rijeci ima 11% ateista i agnostika. nije ni čudo da pol razreda od j ne ide na vjeronauk.
hrvatska - 86% katolika.
baš mi dođe žao jer do mene popisivači nisu došli, niti su mi ostavili obavijest da se dođem popisati. žao mi da sam bila lijena guza otići se dati popisati, i popraviti statistiku
Rezultati su takvi da emsa može slobodno zatvoriti topic.objavljeni su rezultati popisa stanovništva.
šta kažete?
u rijeci ima 11% ateista i agnostika. nije ni čudo da pol razreda od j ne ide na vjeronauk.
hrvatska - 86% katolika.
Da, to onda ispada da su ipak u podlozi razlike među spolovima.Možda je to i zato jer su muški, odmalena, lakše naučeni nosit se s onim što dosta visokih go-getter pozicija nosi - kršenje pravila, nezamaranje pravilima, bit uspješan unatoč tome što nije sve "by the book", ne zamarat se s time da je sve u harmoniji i skladu, tj. ranije se nauče nositi s time da se neko na njih mršti, dok su curice možda vođene da budu "compliant" pa je ono sve problem - izboksat se s nekim za status je neugodnjak jer uvijek su bile mile-drage-glađene po kosici-nikad s njima problema i ta karakteristika njihova je em očekivana, em nagrađivana, itd. Tj, muški imaju više "utakmica u nogama" kako je to biti "nestaško/dečko", s tim da je kod cura ta "nestaško/dečko osobina", ako je imaju, puno negativnije dočekana - "hladna bitch s muškim mozgom", "gaziteljica preko leševa" itd.
Mislim... gledajte samo forum. Dobar dio forumašica komunicira (iako je to meni fakat čudno) s onim "jako si me s ovim rastužila pa onaj
A ovo, da su kod curica nestaško/dečko osobine slabije tolerirane nije tako, baš suprotno, prag tolerancije takvih osobina je mnogo viši za djevojčice nego za dječake, barem u OŠ.
Forumsku komunikaciju vidim drugačije od tebe, u najboljem slučaju izravnu, a često neobazrivu, grubu, netolerantnu, nepristojnu. Tek se rijetko nađemo u harmoniji, iako smo tu većinom žene.
meni su rezultati popisa potpuno u skladu s ocekivanjima.
pogotovo mi se svidjela ova tablica (nazalost, nema direktnog linkanja pa molim pogledajte)
4. STANOVNIŠTVO PREMA VJERI, POPISI 2001. I 2011.
mrvicasti su to pomaci, ali autamo se pomalo
ono, pgoledati porast broja agnostika i skeptika, sve su to gubici na nekoj drugoj strani
Posljednje uređivanje od anledo : 17.12.2012. at 11:58
Ne slažem se, tj. ne kužim ja to rod-spol još dobro - ono što želim reći je da je u podlozi drugačije očekivanje (doslovno od kolijevke) kako bi se trebalo ponašati žensko, a kako muško dijete, a beba to "pije" - ta razlika nije u njenom mozgu, nego u tome što je već "zadojena" od malena koja bi njena/njegova rola trebala biti.
Forumska komunikacija - meni je često preharmonična, a ovo oko pristojnosti - po tome je prosječna. Slažem se da je često netolerantna, ma kako to bilo sub-rosa ili izravno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.12.2012. at 12:06
2001
stanovništva - 4.437.460 (100,00%)
katolika - 3.897.332 (87,83%) tj. u zagrebu negdje 87%
agnostika i neizjašnjenih - 132.532 (2.99&) tj. u gradu zagrebu 4,06%
nevjernika/ateista - 98.376 (2.22%) tj. u gradu zagrebu negdje 3,54 %
2011
stanovništva - 4.284.889 (100,00%)
katolika 3.697.143 (86,28%) tj. u zagrebu negdje 83%
agnostici i skeptici - 32.518 (0,76%) plus neizjašnjeni 93.018 (2,17%) tj. u gradu zagrebu (1,49% plus 3,45%)
ateista i nevjernika -163.375 (3.81%) tj. u gradu zagrebu negdje 6,30%
u 2011 sam dodala ove neizjašnjene samo iz razloga što su u 2001. bili dodani s agnosticima.
tako da se može reći da je broj ateista skoro duplo veći.rastemo
Ina, rodna teorija smatra da smo mi bića ovisna o diskursu, tj. o jeziku. Da činom jezika, što zovu performativnost (kada jezik nešto radi - npr. "proglašavam vam mužem i ženom" nije samo izraz, nego i aktivni čin koji mijenja stvarnost, dakle vezuje dvoje ljudi u zajednicu), čovjek dobija svoj identitet i da je gotovo ništa biološki zadato.
Donekle to ima svoje opravdanje, i moda je rekla bih čisti performativ - netko, s autoritetom, ima moć da kaže "nosi se" i odjednom se - nosi.
No, u smislu roda i spola mislim da je to čista spekulacija. Muški i ženski mozak se biološki razlikuju. Evo istraživanje - da se razlikuju od 26. tjedna trudnoće, pitanje je li i ranije, ali vjerujem da je teže to mjeriti raspoloživom tehnikom. http://www.webmd.com/balance/feature...-brains-differ
Dakle, moguće je zadati modu i realizaciju ženstvenosti i muževnosti, apsolutno, ali spol jest biološka determinata i pojam roda je čista filozofska špekulacija i možda operativni termin tamo gdje ljudi imaju transrodne manifestacije svoje spolnosti (dakle opravdan je možda u kliničkoj upotrebi).
Gdje je granica između biološke zadatosti i "mode" - što se nosi, kako se drže noge, o tome možemo pričati.
Posljednje uređivanje od Ifigenija : 17.12.2012. at 12:28
zanimljiv je popis prema kvartovima u zagrebu - donji grad 12% ateista, kad ih skupiš uđuture s agnosticima i neizjašnjenima - skoro 21%.
upišite tamo djecu u školu, neće biti sama na hodniku
Frigaj ga, ja upravo čitam knjigu koja, ako dobro shvaćam, tvrdi da se uopće ne razlikuju, osim u težini (koja nije vezana ni sa čime posebno), ko što je valjda srce žensko manje od srca muškog, ili je bubreg muški manji od ženskog, pa ne postoje studije, lupam "muških bubrega" versus "ženskih bubrega":
http://www.amazon.com/Delusions-Gend.../dp/0393340244
http://www.cordeliafine.com/delusions_of_gender.html
"In Delusions of Gender Cordelia Fine does a magnificent job debunking the so-called science, and especially the brain science, of gender. If you thought there were some inescapable facts about women's minds - some hard wiring that explains poor science and maths performance, or the ability to remember to buy the milk and arrange the holidays - you can put these on the rubbish heap. Instead, Fine shows that there are almost no areas of performance that are not touched by cultural stereotypes. This scholarly book will make you itch to press the delete button on so much nonsense, while being pure fun to read."
http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/censu...sustabshtm.htm
Evo link. Mjesto u kojem sam odrasla, a koje sad broji 1075 osoba, više nije potpuno heterogena sredina. Ima čak 4 muslimana i 10 (!) nevjernika. Ah, taj globalizam
Ja bih onako nakon kratkog googlanja rekla da se ona bavi Teorijom. Veliko slovo nije greška. To je akademska disciplina, izrasla iz postmodernizma i poststrukturalizma s jakom utjecajem (post)feminizma, koja smatra da su granice znanosti tanke i nebitne, i koristi znanje iz svih disciplina u cilju objašnjenja funkcioniranja društva, odnosa moći, rodnih odnosa i slično.
To je jako zgodno za čitati, mnogo puta vrlo zavodljivo, ali zapravo je vrlo neinformirano, proizvoljno i po meni predstavlja ironičan come back skolastike u njezinom najgorem obliku, odnosno u premoći spekulacije i Teorije nad opservacijom i mjerljivim činjenicama.
Teorija odbacuje uopće preciznost mjerenja, jer ispred aparata i mjerenja stavlja ideologiju, pa onaj koji mjeri - namjerno griješi, zato da bi potvrdio svoju tezu, da pojednostavim do kraja.
Osobno sam sklonija uskom mišljenju i brojkama kliničara i fah-idiota sa ultrazvukom, nego Teorijskim spekulacijama.
ifi, post ti je užasno pretenciozan.
dan na temelju jednog citata, a da knjigu nisi pročitala.
ne bih se ja usudila tako pisati.
http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/censu...sustabshtm.htm
Evo link. Mjesto u kojem sam odrasla, a koje sad broji 1075 osoba, više nije potpuno heterogena sredina. Ima čak 4 muslimana i 10 (!) nevjernika. Ah, taj globalizam
joj, što ja volem tu statistiku. da opet studiram, to bih odabrala. il meteorologiju, al to sad nije tema
Ifi, wow, odletila mi kosa u zrak, ovo je bila bomba, Skolastika, Teorija, bum-tras. Ne mogu ti parirati, meni je knjiga dobra, ona je upravo ono što ja naslućujem deep down inside (nisam znanstvenica) da je istina, da nas biologija toliko malo determinira u smislu interesa (ako se odmaknemo od hormona - menstruacija-ovulacija, i muškog testosterona), na nekih 18%-tak posto knjige sam (tako na ereaderu piše, ako ga znam skužit), ali ono... I did not see it coming. Seni, seni, upomoć, mama, pls help, ti si čitala knjigu do kraja
2001
stanovništva - 4.437.460 (100,00%)
katolika - 3.897.332 (87,83%) tj. u zagrebu negdje 87%
agnostika i neizjašnjenih - 132.532 (2.99&) tj. u gradu zagrebu 4,06%
nevjernika/ateista - 98.376 (2.22%) tj. u gradu zagrebu negdje 3,54 %
2011
stanovništva - 4.284.889 (100,00%)
katolika 3.697.143 (86,28%) tj. u zagrebu negdje 83%
agnostici i skeptici - 32.518 (0,76%) plus neizjašnjeni 93.018 (2,17%) tj. u gradu zagrebu (1,49% plus 3,45%)
ateista i nevjernika -163.375 (3.81%) tj. u gradu zagrebu negdje 6,30%
u 2011 sam dodala ove neizjašnjene samo iz razloga što su u 2001. bili dodani s agnosticima.
tako da se može reći da je broj ateista skoro duplo veći.
Puno je manji broj neizjašnjenih, tako da se očito ljudi osjećaju slobodnije u izjašnjavanju svojih uvjerenja.
Ovom broju od oko 86 % katolika ipak treba dodati i ostale kršćane, tj ukupno 91,3 %. Vjernika u jednoga Boga ima 93%. Vjernike ostalih religija isključujem iz postotaka, jer u tablicama nije precizirano koje su to.
Posljednje uređivanje od Zdenka2 : 17.12.2012. at 13:14
evo jedan zanimljiv članak vezan za žene u vlasti i korupciju, također rezultat istraživanja:
http://www.novilist.hr/Sci-Tech/Znan...anje-korupcije
Usudim se, jer je pretpostavka da nema razlike u muškom i ženskom mozgu čisti konstruktu. Nema niti jednog mjerenja koje bi to potvrdilo, pa mogu mirno reći - zaključak da su isti (iako ne isto teški, tj. skoro isti ali malo različiti) je vjerovatno plod teoretskog promišljanja. A moram reći da su ovi tipovi diskursa meni vrlo blisko struci, pa si mogu dozvoliti da odrapim na temelju iskustva
Ja ti uopće ne kužim, recimo, da bi to bio neki konstrukt, meni je kontstrukt kojeg ja, primjerice, neznanstveno mogu pojmit, ovo da žene moraju "vest goblene" i u tome uživat (znam da nisi rekla, ali ne znam se ja hoch i znanstveno izražavati). Ja ne vidim, ma kako gledam, tu neku temeljnu razliku mušku-žensku, vidim briljatnih i vamo i tamo (mislim, po muško-ženskoj podjeli svi bi pisci trebali žene bit, kad su toliko "jezično superiornije", i zapravo bi se tek sada sramežljivo trebalo probijati neko "muško pismo" i mi čitati u rubrikama novina da je taj i taj, eto, pisac, jednak ženskim piscima). Tako da ja ful lijepo "pijem" ovu "Spekulativku" - jer mi je sukladna mom nekom iskustvu, kako ja to vidim.
A špekulativno-konkretno, i tu se da raspravljati, ja za sebe mislim da sam ono ful konkretna - ja samo u opipljivo vjerujem.
Posljednje uređivanje od ina33 : 17.12.2012. at 13:34
ma Ifi, kako su ovi diskurski bliski tvojoj struci?
ja kao ina razmišljam. i neću komentirati istraživanja jer su link na link. neda mi se.
a ovo s piscima je super primjer jer nas i tu šišaju
književnost je i dan danas područje kojim dominiraju - muškarci.
književnost još uvijek dominantno muško područje. U prilog tome govore i podaci koje je prije nekoliko dana objavila organizacija VIDA (Women In Literary Arts). U istraživanju ove američke organizacije prebrojani su tekstovi u najpoznatijim američkim i britanskim časopisima za književnost odnosno književnim prilozima najznačajnijih novina, a dobiveni rezultati veoma su poražavajući. Tako je npr. u Harper's Magazine omjer tekstova muškaraca i žena tri naprama jedan u korist muškaraca, baš kao i u časopisu New Yorker, gdje su muškarci autori 449 tekstova, dok su tek 163 teksta potpisale žene. No, u ta dva lista situacija je još i dobra budući da je u The New Republicu samo 49 tekstova autorica naspram 256 tekstova koje su potpisali muškarci, dok je u The New York Review of Books 462 teksta muškaraca uz 72 teksta autorica. Jednaki omjeri, a ponegdje još i gori mogu se naći i u drugim listovima, među kojima su i Times Literary Supplement, Poetry Magazine, Granta, The Paris Review, The Three Penny Review, The Boston Review, Tin House, London Review of Books...
Nesrazmjer je očit ne samo u autorstvu kritičkih tekstova, već i u omjeru knjiga koje su bile predmetom kritike. Tako je u London Review of Books 68 knjiga koje su bile predmetom prikaza napisano od strane spisateljica, naspram 195 autora, što će reći da spisateljice dobivaju samo 26% prostora. Također, veći je broj kritičara naspram kritičarki te on iznosi 78%. U Americi je omjer još gori, pa je tako u uglednom Times Literary Supplementu zastupljeno samo 25% kritika knjiga spisateljica koje je kritiziralo čak 72% muškaraca.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 17.12.2012. at 13:43
pa i ovo. mislim da se ne radi o nikakvom drugačijem mozgu. koji je oprezniji, manje sklon riziku. nego je to isto stvar povijesnih i društvenih okolnosti.
Kako se objašnjava onda transrodnost? Situacija kada je netko biološki npr. ženskog spola ali ima dijagnozu koja mu omogućava legalnu promjenu tog biološkog spola, jer se zapravo rodio u pogrešnom tijelu.
Mislila sam uvijek da se radilo o tome da se takve osobe rađaju "u pogrešnom tijelu", spola suprotnog od onoga što su po rodu (to je valjda u mozgu?) i nisu to same birale. Ako razlike nema, ispada da je valjda stvar izbora, ili samo utjecaja okoline? (Znam da nije)
e pa, sad su odjednom bitni vjernici u "jednog boga"
moćna crkva ne predstavlja njih, nego katolike, i busa se u broj katolika
ja npr. primjećujem da ateista/agnostika/ireligioznih ima više nego svih nekršćanskih vjerskih manjina zajedno. ali vjerske manjine (sve) od starta imaju (npr, u ustavu) definirana prava i ne smiju biti diskriminirane, dok nevjernici nisu niti navedeni
glede muškog i ženskog mozga, ja bih rado proučila više dokaza o jednakostima i različitostima
ne znam koliko znanstvenih dokaza podastrijeva ova inina; navodno je utvrđeno da žene imaju deblje moždano deblo (dakle jaču povezanost polutki) nego muškarci, ali ne znam ništa o tom istraživanju, jesu li to odrasli ljudi, djeca, novorođenčad, itd...
Ja ne bih goblene vezla niti mrtva. Tako da ako je to pojam ženskosti, ja sam Jedi, ili vanzemaljac.Kao što mnogo aktivnosti ne razumijem, tako ne razumijem niti goblen.
Slažem se da ima puno društvenog terora nad očekivanjima od određenog spola. Moja je baka govorila da ne smijem jesti pileće vratove jer će mi se znojiti ruke, pa neću moći raditi ručne radove. Koliko ja ručnih radova radim? Hm... daktilografija na forumu je najbliža onome što realno radim a da liči ručnom radu (rado bih šivala, i povremeno pretvaram kutije u komade namještaja i sezonski izradim koji ukras s djecom, i ukrasim tortu, to volim, ali ne znam je li to ručni rad)...
No, ja bih rekla da taj skučeni pogled na određenu modu ne smije potjerati mišljenje u drugi ekstrem, a to je ta nesretna Teorija.
Žene su prosječno manje, prosječno imaju manje mišića više masti, prosječno manje kosti, imamo cice, drugačiju distribuciju dlaka, odnos pojedinih kostiju, drugačiji mozak (matematički utvrđeno, ako hoćeš - ženski orgazam angažira druga područja mozga nego muški...), a ja nekako mislim da to ipak nije zato da bismo morale vesti goblene.
Između Teorije i znanosti, religije i svakodnevice ja bih odabrala nekakvu konkretnu poziciju - da žene imaju privilegiju rađanja i dojenja, i stoga posebnu vezu i poseban tip skrbi za nejač, zbog toga imamo posebne interese u materijalnom svijetu (dakle da imamo dom i potrebne stvari, i zaštitu), i da u ekstremnim situacijama muška konstitucija (više mišića, manje kompliciranih osjećaja, nemaju mengu zbog koje su tri dana u nemogućnosti valjati se po rovu) aposlutno ima smisla. To da oni ne pričaju puno dođe super kad ih Gotovina voda po šumama i kad se šuljaju kroz neprijateljske linije. I isto tako ja ne bih upucala nikoga, jer je meni nakon tri trudnoće svako ljudsko biće nečije dijete, i ja bih četnika zagrlila i pitala ima li čarape i je li gladan, umjesto da ga upucam ako napada moj grad.
To je onaj okvirni temelj, a sad kako će se realizirati ta ženstvenost, hoćemo li gledati sitcome, ogovarati jedna drugu po susjedstvu ili uz pomoć obitelji i bližnjih odraditi vrhunsku karijeru ipak je sekundarno. I isto tako ja mislim da ako smo iole normalne ne smijemo dopustiti da muškarci, kojiam corpus collosum ionako ne radi besprijekorno, to malo dužnosti zanemare u ime opravdanje naše "istosti".
Budući da je trudnoća realna, i da je žena u trudnoći vrlo ranjiva, i isto tako barem godinu dana nakon rođenja djeteta, ja mislim da je prvotni feministički interes u tome da se stvori okolnost da svi služe u zaštiti ženinog i djetetovog života, bez relativizacije spola, roda, ičega. Ako je žena žena, može imati rizičnu trudnoću, bolesno dijete, problem s dojenjem, i sve to kvari idealnu sliku ravnopravnosti, ali ona je ionako utopija.
Traperice, suknja, goblen, knjiga, to su efemerilije. Život žene i djeteta - to nije efemerijlija.
Studirala sam, između ostalog, kulturalne studije.
Isto kao i bilo koje odstupanje u bilo kojem dijelu tijela.
Ako je točno da je rod nevezan za spol nego je samo društveno uvjetovan, otkud onda transrodnost kao nešto što je unaprijed postavljeno, što čovjek sam ne bira? Ako nema razlike, nema ni transrodnosti.
Pravila pisanja postova
