Mislim da je gore spomenuto da je to jedini vrtić jer se radi o maloj sredini.
Kao osoba koja je, eto, veći dio dosadašnjeg života provela u manjoj sredini, mogu reći da su ljudi u takvoj okolini uglavnom manje spremni na promjene, kompromise i prilagodbu općenito. Naravno da to nije znanstveno dokazana činjenica, već moj osobni dojam.

Neću reći da su te tete nesposobne, neodgovorne, loše ili ne znam šta, ali je također u maloj sredini veća vjerojatnost da će netko dobiti posao preko veze i iz podobnosti. Moja je frendica završila predškolski odgoj i trebala je, nakon godine volontiranja, dobiti posao u vrtiću. Već je i krenula raditi i samo je trebala potpisati ugovor, kad se odjednom pojavila rođakinja gradonačelnika tog malog grada koja je (reću ću navodno jer nemam dokaze) kupila diplomu u susjednoj zemlji i odjednom dobila taj posao. Roditelji nisu zadovoljni jer se dreči na djecu, ne poznaje didaktiku i metodiku, ali eto, nedodirljiva je dok god joj je rođo gradonačelnik. Ne kažem da je to i ovdje slučaj, ali možda baš je. Možda tetu stvarno baš briga jer zna da je nitko ne može ugroziti.
Mislim da je u Zagrebu ipak veća šansa da se to ne dogodi jer je veći pritisak roditelja, svjesni su svojih prava i, na kraju krajeva, imaju mogućnost izbora.