odgoj u duhu vjere 6. dio

[ronin]

Kad sam u svojoj trećoj trudnoći osjetila da je moje dijete klonulo, u ranoj trudnoći, imala sam snažnu sliku pred očima, vozila sam auto i odjednom me preplavila slika mog djeteta, kao da diže ruke gore i da ga napušta život. Plačući sam došla mužu i rekla što to znači - da li da će biti slabašno, ili kao oštećeno... ili što. Smirio me je, ali ja sam znala da se nešto promijenilo. Drugi dan sam prokrvarila. Osjetila sam kad je moje dijete umrlo, i to sam rekla mužu, koji mi je svjedok, rekla sam necenzurirano, ne znajući što se zbiva.

Ovo mi je zanimljivo jer sam ja doživjela nešto slično, a opet dijametralno suprotno. U sedmom tjednu trudnoće sam prokrvarila na plaži. Bio je to takav brutalan izljev krvi, puno jači od najjačeg menstrualnog, da sam se u šoku odmah umotala drugim ručnikom jer je krv doslovce zalila onaj veliki za plažu.Praćena grčevima. I iako mi je svaki pokazatelj dokazivao suprotno i bilo me strah naravno, i dalje sam osjećala da mi je dijete živo. Ne pitajte kako. Ni danas ne znam objasniti.Ispalo je da se radi o ogromnom hematomu koji je puknuo, morao je puknuti da spasi djetetu život jer bi ga inače ometao u rastu i razvoju, toliko je bio veći od djeteta.
Bila je već večer a ujutro sam imala otprije zakazan uzv.Nisam otišla na hitnu, već sam legla, stavila ruku na trbuh i govorila uz molitvu:Još si tu. Ostani sa mnom.Ujutro je doktorica rekla prije no što mi je stavila vaginalni uzv da je s obzirom na količinu krvi ostalo vjerojatno ništa, ili ostatak nečega, no da se ne nadam previše. A onda je luđački zagalopiralo srce, i taj zvuk ću pamtiti zauvijek.Zvuk života, zvuk nove ljubavi.

[Ifigenija]

Ovo mi je zanimljivo jer sam ja doživjela nešto slično, a opet dijametralno suprotno. U sedmom tjednu trudnoće sam prokrvarila na plaži. Bio je to takav brutalan izljev krvi, puno jači od najjačeg menstrualnog, da sam se u šoku odmah umotala drugim ručnikom jer je krv doslovce zalila onaj veliki za plažu.Praćena grčevima. I iako mi je svaki pokazatelj dokazivao suprotno i bilo me strah naravno, i dalje sam osjećala da mi je dijete živo. Ne pitajte kako. Ni danas ne znam objasniti.Ispalo je da se radi o ogromnom hematomu koji je puknuo, morao je puknuti da spasi djetetu život jer bi ga inače ometao u rastu i razvoju, toliko je bio veći od djeteta.
Bila je već večer a ujutro sam imala otprije zakazan uzv.Nisam otišla na hitnu, već sam legla, stavila ruku na trbuh i govorila uz molitvu:Još si tu. Ostani sa mnom.Ujutro je doktorica rekla prije no što mi je stavila vaginalni uzv da je s obzirom na količinu krvi ostalo vjerojatno ništa, ili ostatak nečega, no da se ne nadam previše. A onda je luđački zagalopiralo srce, i taj zvuk ću pamtiti zauvijek.Zvuk života, zvuk nove ljubavi.