sve ima veze s odgojem, al ovo je čista politička tema. kao i MPO, npr. a kad se o tome krene na ovom topiku, onda se mi sjatimo
krojačice, dok se priča ovdje o molitvama, pripremama za božić, meditacijama, nemam pojma, svašta ovdje raspravljaju (a mi ćirimo da nam ne bi nešto od ovog gore navedeno promaklo) nema svađa niti upadica, slobodno se možeš priključiti.
Cvijeto ne sastoji se vjera samo od slavljenja Božića i Uskrsa.
Upravo u življenju svakodnevnog života su najveći izazovi vjere.
I neminovno je zbog Krista ulaziti ponekad i u konflikte sa svijetom.
Nije Isus onaj koji nas drži na rukama i ljuljuška.
I Isus je trgovcima porušao stolove u hramu kad su radili ruglo od doma Oca našeg na nebesima.
Potpisujem.Da to je to isto zbog čega spočitavaju Crkvi mješanje u sve izvan sakristije i zato su neke razljutile konkretne i aktualne propovijedi na Božić. Meni je čak simpa na neki način kako ateisti i ostali neprakticirajući idealiziraju vjeru kao neki mjehur od sapunice ala film "moje pjesme moji snovi" u koji se skloniš za blagdane.![]()
Posljednje uređivanje od pikula : 19.01.2013. at 23:46
ovo apsolutno nije moje mišljenje, i više puta sam napisala (al očito badava, svi čitamo uglavnom samo ono što potvrđuje naše zacementirane stavove) da mislim da si crkva, kao velika zajednica ljudi, niti ne može dozvoliti luksuz da stoji po strani društva.
e sad, zašto bira ove bitke, to imam isto svoje mišljenje. a usko je vezano uz politiku. samo to sam htjela ponuditi objašnjenje, u kojem trenutku dolazi do rasprava na ovom topiku.
jao, kud ovo previdjeh,
a jel pratite svi odjednom ili se izmjenjujete na straži pa se šalje golub psimonoša?![]()
Negdje sam pročitala, u najavi za Globus, jel' sad lažu ili ne, da Bozanić sprema veliku akciju protiv Vlade i ZO-a, tribine po svim župama i sl.
Kako zadnjih tjedana roditelji dosta pričaju o ZO, a mene čak neki i zovu, ovi iz rodbine, da ja njima nešto "pojasnim",kao, ja sigurno nešto više znam (kako da ne), jedina moja prednost je ta da kontaktiram s puno različitih ljudi, potpuno nespojivih stajališta.
Jedan me se razgovor posebno dojmio i iskristalizirao ono što oduvijek i mislim - većinu stvari koje su čovjeku bitne treba raditi afirmativno, za nešto, a ne samo protiv nečega.
Da banaliziram, ne može se samo izbjegavati loša hrana, treba i krenuti jesti onu zdravu, da ne bi kolabirao u tom svom strahu, ne može se samo bježati i kriti se od virusa, treba i ojačati svoj organizam pa ga neće baš svaki virus zakačiti.
E, tako mene zove jedna mama i kaže kako je kod njih nakon mise bilo predavanje i da je župnik rekao da potpišu peticiju protiv ZO i ona potpisala i dali im obrazca za predati u školi gdje traže da dijete to ne pohađa. I sad, pitam ja nju- onda, nećeš slati djecu na nastavu (znam da jako cijeni svećenike), a ona kaže - A, ne, to ne, slat ću ih, naravno (ima dvoje djece viši razredi OŠ i jedno srednja škola).Pitam zašto.
Pa, eto, ne vidim da im par sati može ne znam što naškoditi - kaže. Drugo, puno više imaju vjeronauka na nastavi, zar im nisu to sve objašnjavali na vjeronauku, to je dio vjerskog odgoja o tome (Tu se meni javlja malo veći broj??????, jesu li, trebaju li, mogu li to sve "nadjačati", jel', ako žele) i treće,
reče - ja zapravo ni ne znam ni što bih ni kako bih o tome s njima pričala, tamo ću bar čuti što se govori pa ću znati na što ću reagirati, o čemu imam pričati, imaš li ti kakvu literaturu da mi pomogne?
E, taj zadnji dio me je zatekao. Znam ih, djeca su joj stvarno pristojna i super i imaju sasvim dobre odnose, no kako su djeca veća, tako sve manje o nekim škakljivim temama žele pričati s roditeljima, a svi roditelji (ja bih čak rekla većina) ne znaju ni kako bi sve to oblikovali i izrazili.
I tu dolazimo do onog što je ona pitala mene - imaš li kakvu literaturu, a ja pitam vas, koje su vjernice -
gdje u našim župama, crkvama, postoji knjižnica u kojoj roditelji i djeca mogu posuditi knjige za doma, pročitati, posavjetovati se, informirati?
Ne može se tinejdžeru za razgovor o spolnosti tutnuti u ruke Biblija ili Katekizam.
Niti je to dovoljno prosječnom hrvatskom roditelju vjerniku koji, eventualno, ode nedjeljom na misu ili rjeđe
(ne mislim na one s ovog topica ili iz Grozda) ,a da bi znali što i kako pričati svojoj djeci.
Ti konkretni ljudi žive u malom mjestu, selo- veselo, nema kod njih don Stojića ni sličnog (a i on je za starije, ne djecu iz OŠ), samo njihov stari župnik.
Ljudi nemaju ni novaca ni mogućnosti pokupovati sva ona divna izdanja Verbuma ili Kršćanske sadašnjosti, to je dostupno u samostanskim knjižnicama i za one koji će kupovati, ali za raju ništa.
Evo, što vi meni savjetujete, što da ja njoj kažem, knjigu "Vjera u obitelji"?,knjige C. Westa?, da to naruči (čisto sumnjam da će ići kupovati),
i gdje da nađe brošure (ne mislim na one od Grozda, s njima nije zadovoljna), gdje su pitanja i odgovori prilagođeni tinejdžerima?
Ne mislim da će djeca i tada biti baš sveci i da će sve poslušati, naravno da neće,
ali onda bi stvarno veći (sad sam sigurna da je manji) broj roditelja mogao reći- moja djeca taj cjelokupni odgoj dobivaju doma.
Godinama mi to već "bode oči", da literatura vjerskog i duhovnog sadržaja uopće nije dostupna širem krugu roditelja po župama.
Zašto?
Hvala. Što misliš, bi li knjige tog sadržaja našle mjesto u župnoj knjižnici?
Kad sam govorila o dostupnosti duhovne literature nisam baš mislila samo na roditelje, lijepa i poučna izdanja (koja nisu samo katolička, ima ih iz raznih izvora) nisu dostupna ni drugim vjernicima niti znaju za njih. Na širi krug ljudi mislim.
Da predložim Kaptolu pokretanje projekta "Knjižnice u župama"? Da ga sama vodim?
Bi li bilo interesa ili bi se pobunile izdavačke kuće?
Bi li takva literatura našla mjesto u župnoj knjižnici - ne znam. Uglavnom idem po svjetovnim knjižnicama. Župnu knjižnicu sam posjećivala neko vrijeme dok su mi djeca bila mala. Tamo je bilo svakakvih knjiga i izdavača, ne samo Verbum i Kršćanska sadašnjost. Vodila ju je umirovljena knjižničarka (ako se dobro sjećam).
Mislim da bi Crkveni vrh bio sretan da imaju osobu za provedbu projekta "Knjižnica u svakoj župi".