Draga mrgice, iz iskustva nekoga tko radi u školi i povremeno se susreće sa Aspergerom rekla bih da ste vi kao roditelji zaista jako puno poduzeli. S obzirom da su djeca i odrasle osobe s Aspergerom često (iznimno) viskih kognitivnih sposobnosti i u odnosu na ostalu djecu "iz spektra" visoko funkcionirajući mnogo je češća situacija da se ništa ne poduzima odnosno pravi da problem (odnosno dodatna potreba) ne postoji.

Ne znam kakav je status tvog djeteta ali područje u kojem Aspergeri dominantno štekaju je socijalizacija i emocionalni razvoj te gruba motorika (nespretni su, nekako trapavi). Malo stariji Aspergeri mogu puno toga (naučenog) reći o emocijama, ali nisu u stanju prepoznati emociju kod druge osobe niti na odgovarajući način reagirati na nju.
Mislim da bi mogla biti zamka prepustiti dijete s Aspergerom njegovim afinitetima jer u načelu Aspergeri ne vole aktivnosti koje nisu izrazito strukturirane i definirane, skloni su klasifikacijama raznih vrsta, opsesivnim radnjama i repetitivnim ponašanjima... što samo po sebi vodi u dodatnu izolaciju.

Sada u predškolskoj dobi bilo bi jako dobro vidjeti kako tvoje dijete stoji na socijalnom planu: ima li nekog prijatelja, kakvi su mu odnosi u grupi vršnjaka? Idealane aktivnosti u koje bi ga mogla uključiti su dramska skupina ili neki ples (ne kompetitivan naravno). Mislim da bi tako nešto doprinijelo i socijalnom i motoričkom razvoju djetea