Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

[Sumskovoce]

Ma ne, bembola, nećeš u ludnicu, nego ćeš oguglat na to
Ja se noćas naspavala, pa mi roditeljstvo ima dvije dobre strane danas

Vezano uz cvijetin post o osjećaju da se jedno dijete zakida, eh, znam taj osjećaj (samo što je mene istovremeno oprao i gubitak slobode i paranoja od zakidanja djece)
Na početku sam jako patila jer mi nikad ni jedno dijete neće bit jedinac, samo on pažen i mažen. Došla su mi dvojica u tandemu, i od starta su morali dijeliti pažnju.
Ali kako su moja djeca maleni egocentrici, vrlo su brzo naučili izboriti se za moju pažnju, oni dobiju sve što im treba, kad im treba i koliko im treba (igre, nosanja, maženja, poljubaca, zajedničkog vremena 1na1) a meni ne ostane ništa. Dakle, nisu djeca zakinuta, već mama. I više me ne pere ama baš nikakva grižnja savijesti da jednom dam više ili drugom manje, sad samo znam da sebi dam najmanje i da će mi uskoro puknut film.

[cvijeta73]

I više me ne pere ama baš nikakva grižnja savijesti da jednom dam više ili drugom manje, sad samo znam da sebi dam najmanje i da će mi uskoro puknut film.

[vertex]

jesi tako i s drugim i s trećom?

Jesam, uz neke razlike. S D. malo manje, njega je dopalo takvo razdoblje u našem braku da je bio malo po strani, i osjeti se to na njemu. A bilo je malo i ovoga o čemu ti pišeš, ali ništa značajno (ako se dobro sjećam). A mala - ona je dobila kraljevski tretman. Imala je definitivno najbolju mamu i najboljeg tatu, u prvim godinama (edit: od njih troje). Dalje ćemo vidjet, uvijek se stigne zabrljat.