zanimljivo je kako svatko juul-a čita na svoj način. mislim da nigdje nije napisao da djeci treba non stop titrati da bi se očuvao njihov integritet. naprotiv! meni je pomogao da razlučim na čemu inzistirati a što pustiti. kad smo to razlučili suživot nam se znatno popravio. postojala je i međufaza kad smo bili užasno' neodgovorni' roditelji koji djecu( a posebno onog srednjeg) puštaju da plaču do boli. bili su nam to teški trenuci ali nismo popuštali i nismo kažnjavali dodatno.
primjeri kojima to pokušavam opisati kad se napišu izgledaju banalni ali kad mi izgubimo kontrolu dijete svaku situaciju može dovesti do apsurda.
moj je problem bio što sam se bojala posljedica. trebalo mi je da shvatim da im se neće pokvariti zubi ako ih koji put ne operu:umjesto da inzistiram da provedu moju odluku naglašeno sam inzistirala da provedu svoju odluku, ja ću svoje zube oprati a ti svoje nećeš. neće jaknu-dobro, vozi van bez jakne, ja ću jaknu obući.... i tako bezbroj malih stvari. vrlo brzo počnu mijenjati ploču pa sada nepranje zubi ne dolazi u obzir, provjeravaju na balkon kakvo je vrijeme..
ali ako ne mogu nositi, neću, mogu plakati do sutra jednu stepenicu prije ulaska u stan, u trgovini mi odlučujemo što ćemo kupiti, poslušamo ponekad sugestije ali nismo obavezni, moje stvari su moje stvari i mogu dirati samo ako dozvolim. ako to ipak učine vičem i ne bojim se vikati.

situacija se jako popravila ali nikad nije idealna. poneki ispad me više ne uzbuđuje previše. moja treća jednom se prilikom počela izderavati da nešto hoće a onaj srednji( teško odgojivi) lijepo joj je objasnio: neće ti dati, ja sam vikao ee, aa, sve sam pokušao ali neda.
priča ima i drugu stranu. baka ne smije rezati hranu na tanjuru bez pitanja, nesmijem oblačiti na brzinu bez dozvole i sl
kad se općenito smanjila količina sukoba imamo više energije za rješavanje stvari koje nam nisu tako jasne