Ne moraš vjerovati. Vjerovanje je baš osobna stvar. To sam osobno i ja doživjela, dakle, na svojoj koži, i još čula tu rečenicu, ajmo dati drip, da do večernje smjene to završi, to je bila ona srednja smjena, popodnevna, pa mi je lakše povjerovati to isto i drugim ženama. Aj nemoj sad krenuti preispitivati istinistost ovoga ili onoga doživljenoga jer ti ne moraš vjerovati nikome osim sebi, nitko te ne može prisiliti da vjeruješ bilo što što su drugi doživjeli, a nećemo nikad krenuti baš zacrtanom temom ako sad svatko krene argumentirati istinitost doživljenog, a drugi mu ne vjerovati.
ti zaista mislis da je svaka rodilja u svakom trenu prisebna?
koliko god nisam zeljela epiduralnu, trazila sam je odredjenom momentu. srecom pa sam ju trazila prekasno.
nisam bila u stanju izustiti razgovjetno: imam nagon za tiskanjem, dok sam se drzala za tudji krevet i osjecala kao karte u onoj igri wc di izvlacis jednu po jednu s ciljem da ne srusis ostale.
zaista mislis da bi u tom trenu bila sposobna informirat se i bistre glave donjeti zakljucak i odluku? ili se pak izboriti za nesto?
ako da, skidam ti kapu. ja ne bi mogla.
za nevjerovanje ni ja ne bi, da ne znam.
znam i gore stvari zbog kojih djeca i dan danas, nakon puno godina, snose posljedice.