Bila sam jako zadovoljna svojim porodom u Vinogradskoj, ali moram reći da se moje iskustvo ipak razlikuje od ovoga pa bih voljela znati zašto...
U mom slučaju nisu sve radili ispred nas, pogotovo ne cijepljenje i vađenje krvi, odn. odnosili su ih barem jednom dnevno (a mislim čak i dvaput).
Prvu večer nakon poroda Mini je jako plakala i nisam je mogla namjestiti na dojku. Pozvonila sam i zamolila sestru da mi pomogne. Ona je samo gurnula njenu glavu na moju dojku i rekla: "Eto, jede." Naravno, čim se ona maknula, Mini je ispustila bradavicu i ponovno počela urlati. Ponovno sam pozvonila. Došla je druga sestra i zaurlala da ne zvonimo jer idu u obilazak. Usput rečeno, oba puta su došle 5-10 minuta nakon zvonjenja, odn. došle su tek nakon što sam pozvonila treći, četvrti put. Da sam se srušila na pod, vjerojatno bih ih čekala dok me slučajno ne zateknu tako.
Danas jako dobro znam ono što taj dan nisam znala - moje dijete nije bilo gladno, nego joj se spavalo, a nije se znala sama uspavati (kao što još uvijek ne zna). Mislim da su sestre (obje su imale 40+) trebale prepoznati nervozu djeteta i pomoći mi da je smirim, a ne mi je uzeti, našopati i ostaviti da spava kod njih i još mi dati da potpišem da sam sama tražila da je uzmu.
