"... odgajamo mala čudovišta"

[leonisa]

hm...nije sve u odgoju i onome sto dijete nauci doma.
sjecam se kad je starija dolazila u goste baki, bakin stan nije bio babyfriendly i bilo je xy stvari na komodi koje nisu bile za diranje.
al dijete istrazuje i vidi nesto na dohvat ruke i zanima ga, pa je to uzimala. nesto je bilo krhko pa se i slomilo.
doma na komodama nije imala nista, sve sto nije bilo za nju bilo je na polici koju ne moze dohvatiti.

dijete je bilo frustrirano jer je samo slusala nemoj, to nije za tebe, a nju je sve to sareno i slatko mamilo. a ja sam bila na rubu zivaca.

s druge strane, ona je pocela crtati s nekih godinu i nesto malo mjeseci. nisam se slozila s idejom da dio zida bude njoj na raspolaganju jer sam znala da cu joj tesko objasniti da je samo taj dio zida za nju.
od uvijek je crtala samo po papirima.
a onda je jednom iz cista mira s dvije i pol posarala flomicima sebe i novi parket.
niej to nigdje vidjela. dijete je tada odlucilo da zeli istraziti.
nije nikad vise ponovila, ali je eto, u naletu inspiracije, probala.

ne zelim uopce suditi o djetetu i njegovom odgoju. u stanu mi je razumljivo da dijete nece biti svaku sekundu pod nadzorom, i ne treba, to je poznati teren, no u nepoznatoj sredini mi je malo neshvatljivo da je dijete pusteno bez nadzora odrasle osobe da moze toliko isarati zid.
kad bi nama dolazila djeca na igru, micala bi plasteline i flomice tako da do njih ne mogu bez da nas pitaju, a kada pitaju znamo sta ce raditi i da ce biti pod nadzorom. i stariji od 3g.