"... odgajamo mala čudovišta"

[seni]

A sto napravite kad vam dva mala cudovista doista dodju u goste a mama sjedi ko fikus i blazeno gleda u to? Ili u najboljem slucaju kaze nemoj teta ce se ljutiti (i to kaze da je jedva ja cujem, mali hahar ne cuje niti da je ista izgovorila, a kamoli njemu). I onda moram ja intervenirati jer ce mi ovaj pol stana raseliti u druge prostorije, dok i moje dijete hoda za njim i drzi prediku da mu neke njegove stvari ostavi na miru. Inace bih mu roditelje cesce pozvala u goste i na rucak ali pored njihovih dvoje sinova to je stres koji si ne mogu priustiti pa ih otrpim kad mi se rodi beba, kad netko ima rodjendan i protokolarni minimum prihvatljivosti

ja porazgovaram s djetetom. lijepo, ali i uvjerljivo. ne obracam se mami ili tati, ne okrecem ocima, te pokusavam ne biti u modu (ah koji grozni roditelji, a prefise sam fina da im to kazem)

ja se ufuram u mod: dijete radi u mojoj kuci nesto sto je meni neprihvatljivo. kako da to rijesim? koncentriram se na to da porazgovaram s djetetom / sprijecim ga / usmjerim na nesto drugo / maknem ono sto je "predmet zudnje".
ne biste vjerovali, ali to funkcionira. odnosno funkcioniralo je , jer mi je cura sad vec velika.
bonis je sto nema ni zle krvi izmedu roditelja i mene. (ok , sigurno ima roditelja kojima je to neprihvatljivo, ali ovi iz mog kruga, su to prihvatili)

vjerojatno je vazno i to, da je djecu ne promatram (u tom kontekstu) kao neodgojene divljake, (mada ne dvojim, da mozda ima i takvih), nego narosto kao djecu.

moja se cura i nasarala po zidovima, i pentrala po stolu i posvuda, i hendlala uredaje, listala knjige...itd - kod nas doma, naravno. naravno zato, jer je to nama bilo ok. (nije skoro nikada nista pokvarila, osim jednu kazetu - logicno htjela je vidjeti kakva je to traka unutra. a mi smo joj uvijek objasnajvali kako sto radi, i sto se kako hendla)
isto tako je od rane dobi razumijela, a mi smo je tome ucili, da u razlicitim kucama vaze razlicita pravila (koja nisu u vecini slucajeva bolja ili gora, nego naprosto drugacija). ja isto mislim da je saranje ili nesaranje zidova u vlastitoj kuci neutralno, dakle ni dobro, ni lose, ovisi o tome sto roditelji dopustaju. bitno je ito, da je sam ja ta pravila u drugim kucama takode dozivljavala neutralno. ona je to zaista jako brzo skopcala, i sve je funkcioniralo jako ok.

zapravo je bilo vise problema sa bakama, jer su one tu situaciju koju sam ja curi objasnjavala: kod nas doma mozes, kod bake ne mozes jer je to njoj neprihvatljivo / ne voli / smeta joj, dozivljavala na nacin kao da je ona nekako "losija", jer recimo ne voli pentranje po stolu.
trebalo je vremena dok smo je uvjerili da niti mi, niti dijete ne mislimo da su njena pravila losija ili bolja. naprosto su njena, a nasa su nasa.
tako da je dijete taj "pluralizam" pravila prihvacalo i razumijelo bolje i lakse, nego bake ili neki odrasli.