Pobjedi li pravda na kraju(ili je zlo ipak vjerovatniji ishod)?

[Kosjenka]

ma meni su OK ova vremena. Imam susjedu s kojom popijem kavu jednom tjedno, a ostatak tjedna mi je draže popiti ju sama i čitati forum ili sa frendicom chatati, čitati knjigu/novine nego svaki dan piti s jednom te istom susjedom...

[Anemona]

Ne mogu reči da osjećam otuđenost o kakvoj Eris govori.
Ne volim kad mi netko upada bezveze u kuću, tako da su posjete najavljene npr. SMS - om "Dolazim". Meni dovoljno.
Imam dobre susjede (mada to su isti obitelji još iz doba dinosaura).

A i stambene zgrade kako sam več navela su vrlo male i malim brojem stanova, tako da se svi poznaju.

[Mima]

A ja se pak ne sjećam života sa šetnjom i sladoledom u pet popodne. Moji roditelji nisu tako živjeli, radili su osam sati dnevno kao i ja danas i popodneva su koristili za brzinsko obavljanje kućanskih poslova (kao i ja danas).

[Anemona]

Mima, nisam baš skužila što si rekla.
Želiš reči da ti danas ideš na sladoled, a prije ne?

Moje mišljenje je da danas puno više uživamo u životu i nekim sitnim (netko i krupnim) guštima.
Baš ta šetnja/sladoled, odlazak na izlet, kupnja nekih sitnica koje vesele tebe/dijete (parfem, neka knjiga, ma može i burek),...
Toga prije nije bilo (barem ne kod nas), ostavljam mogućnost da je netko od vas i prije tako živio.

Dodatak: sukladno s tim i više trošimo, ali meni to znači da i više imamo.

[Mima]

O opuštenom životu Erisinih roditelja koji je sponeluna na prethodnoj stranici.

[čokolada]

Bome ni moji nisu popodnevnima šetali, a radno vrijeme bilo je nekad i od 6 do 14! Popodne se radilo u kući i u vrtu.
Ajde, ljeti se išlo na kupanje.
Po gradu se šetalo samo nedjeljom kad bi svi dućani bili zatvoreni (osim slastičarni!) pa djeca nisu ni imala priliku što žicati.

[Peterlin]

Bome ni moji nisu popodnevnima šetali, a radno vrijeme bilo je nekad i od 6 do 14! Popodne se radilo u kući i u vrtu.
Ajde, ljeti se išlo na kupanje.
Po gradu se šetalo samo nedjeljom kad bi svi dućani bili zatvoreni (osim slastičarni!) pa djeca nisu ni imala priliku što žicati.

Ovoga se i ja sjećam... Na posao biciklom ili pješice, radno vrijeme od 6-14 kad nisu smjene (mama mi je bila med.sestra), a mi klinci smo isto tak imali bicikle i vozikali se okolo nakon što bi obavili "dnevna zaduženja" u vidu sitnih nabavki (kruh,mlijeko), pometanja balkona, rješavanja suđa, vješanja ili skidanja veša...

Vikendi su bili za odmor i obiteljska okupljanja - štajaznam, znali smo ponekad ići na izlete i na kupanje (vlakom) ili u Zagreb (vlakom - to mi je bio gušt), a ostale dane baš i ne pamtim da smo se šetali ili družili. Moji roditelji su imali krug prijateljia s kojima su se nalazili 1x mjesečno, pa bi otišli u nečiju klijet ili kod nekoga doma, a to bome rade i danas - odu povremeno barem na kavu. Susjedski odnosi nisu bili bozgnakak topli, ali su bili korektni. Nekak mi se čini da danas ima više problema sa nekulturnim i bezobzirnim susjedima, ali to je druga tema....