Blago ti se!
Ja nikako pa nikako, također od svakog ponedjeljka izbacujem slatko i kruh i to već traje preko 6 mjeseci.I još se pošteno prejedem svega nedjeljom, jer kao neću sad dugo jest slatko pa da se oprostim, i onda u ponedjeljak opet ista pjesma.
I krenem odmah ujutro, čim oči otvorim moram nečeg slatkog, makar kockicu čokolade.Onda trpuckam u sebe cijelo jutro, do ručka, stalno nešto žvačem. U biti cijelo vrijeme dojenja nisam niti jednom osjetila glad, nema se kad javit jer konstantno nešto imam u ustima, ne prepoznajem se.
I sad kad je došlo lijepo vrijeme i treba se skinuti iz kaputa, meni je koma. I naravno još svi i komentiraju da sam deblja nego kad sam išla roditi, a meni fino dođe da bebolinu pošaljem sa bakom van, a ja se zatvorim u kuću sa čokoladom u rukama i dekom preko glave.
I onda još brige oko tih toksina o kojima nemam pojma a dođu mi ko savršen izgovor.
Kao što ste rekle, bolje regulirat težinu da dijete ima sretnu i zadovoljnu mamu, nego ovako...A i moj muž bi vjerovatno bio sretniji, nije ni njemu lako..![]()








Odgovori s citatom