Ni sa mnom se nije koristio znakovni jezik pa sam s godinu i nešto sitno najnormalnije slagala rečenice. Moja je mama sa mnom jako puno pričala, ali ne "normalno", kako ti kažeš, već s naglašavanjima i ponavljanjima. Budući da sam znanstvenica, ja priznajem znanost. A znanost kaže (Gopnik i dr., Znanstvenik u kolijevci) da naglašeni govor, odn. prenemaganje, kako ti veliš, pomaže djeci da nauče jezik. Ponavljanje riječi i naglašavanje prilagođeno je funkcioniranju djetetovog mozga i ljudima je UROĐENO (odn. to je
evolucijska prilagodba) da se djeci tako obraćaju.
Ne vidim kakve duda ima veze s bilo čim. Doduše, ja je nikad nisam koristila pa to možda ide u prilog tvojoj teoriji, ali znam puno djece s dudom i bez nje koji su rano ili kasno propričali.
A TV uopće nemamo. Ne samo do treće godine, nego ni za odrasle.
