Evo, pripremam se na drugi porod. Nakon prvog sam odbijala AD kategorički...beba je bila stalno na prsima, savjetnica mi je pomogla da ju pravilno stavim, educirana sam koliko se čovjek može educirati putem literature, ovog foruma, jedno par godina prije, lagano (mislim i više od prosječne med. sestre, s obzirom ne neke izjave). Beba je plakala stalno, nije spavala, gubila je previše, pedijatzrica mi je savjetovala ad (savjetnica je bila na strani koju sam ja tada držala-isključivo sisa)...i beba mi je dva puta dehidrirala, ostali smo duže u bolnici, ja sam fibrala (viroza) itd. AD nije dobila.Pepita prvotno napisa
Kako objasniti to?
Inače, koliko god me živcirao nemaran odnos prema dojenju prije, toliko mi sad idu na jetru te bočice-znam dobro što znači izdajati i hraniti dijete na bočicu i špricu, to sam radila mjesecima poslije, no ukoliko mi se ova situacija ponovi a ne daju mi bocu s ad, kunem se da ću nekoga tužiti.
Inače, porod koji je imao sve šanse proći kao prirodan, super brzo sam se otvarala, u odličnoj formi, pripremljena, optimistična, 7 sati nakon prvog truda se pojavim tamo, već 7 prstiju otvorena, do boksa i više...a ne, trebalo je prokidanje vodenjaka, drip, skakanje na stomak i naravno takvo rezanje da je oporavak od carskog bio vjerojatno lakši (velik gubitak krvi, stalno padanje u nesvijest dok se moraš brinuti za bebu-srećom, sestre su bile sjajne, dobre i sućutne). Doktor, sestre, svi su mi bili stvarno ljubazni...ali babica, poklapala je svaku ženu i dobila nervni slom kad sam se usudila pitat za drip, inače bih se svađala, ali tamo si zbilja u nekom stanju kad štediš kisik za disanje. U najgorem sjećanju mi je ostala ta babica i da sam tip za davanje mita dala bih jedino da mi ta žena ne priđe...
 |
|||
Odgovori s citatom