Ne bih željela da ovo shvatite kao provokaciju, ali stvarno me zanima.
Kako vam je uspjelo ostati vjernici/vjernice nakon svega što je Crkva izrekla o MPO i nama koji se liječimo? Kažete li svećeniku za to? Na koji način ostvarujete kompromis između vlastitih stavova i stavova vjerske organizacije kojoj pripadate? Je li to nešto čega se sramite i ne govorite nikome o tome? Ili pak smatrate da Crkva tu griješi i da je to između vas i Boga?