Postavljanje granica kad je dijete 'tvrd orah'?

[casa]

Ja mislim da casi nije problem red u glavi, niti prihvaćanje uloge vođe.
Ja ne znam jesu li nek djeca po temperamentu jednostavno takva, ili se tu ipak radi o tome da im nešto fali što roditelji ne prepoznaju.
U svakom slučaju, žao mi je da nisam puno ranije otišla na savjetovanje za D.

Evo ovo pitanje nedostaje li mu štogod što mi ne prepoznajemo je jedino koje me muči... Nemam nikakvu grižnju savjesti oko toga da ne može dobiti palačniku kad kupujemo sladoled, ili da čaša nije bila na pravoj strani. Stvarno mi se čini da imam red u glavi, mnogo veći nego s prvim sinom. Ono ja osjećam da mi j život sređen, da sam mirna sama sa sobom i mm to kaže za sebe. Kad sam ja mislila da je to neki oblik autizma, psihologinja mi je rekla da je to jednostavno takav karakter i ponovila cijeli splet ovih tehnika kojima treba upravljati djetetom... ni riječi o tome da on bude sretan... Mislim da ću naći neku drugu i jasno joj objasniti koji je naš problem...
I što vi mislite, ne samo o mom sinu, kojeg ne poznajete, nego općenito, postoje li takva djeca koja su takva jednostavno po temperamentu?

[sirius]

Rekla bih da postoje. Ako i ne da ga i imam doma. Ali ja sam davnooooo odustala od ideje da sam ja odgovorna za njegovu unutarnju sreću ili njegovu unutarnju motivaciju. Jednostavno - nema smisla. To je do njega , nije do mene.
Psiholozi koji razumiju problematiku obecavaju da će on jednog dana naći ono sto ga pokreće i ispunjava, pa eto čekam taj dan.

[rehab]

I što vi mislite, ne samo o mom sinu, kojeg ne poznajete, nego općenito, postoje li takva djeca koja su takva jednostavno po temperamentu?

A gle, ja smatram da ako ti jedna metoda nije dala rezultate, onda si na pogrešnom tragu i treba tražiti nešto drugo. Nama je naša metoda donijela rezultate, dakle pogodili smo srž problema. S tim da sam mu čak vadila krv da vidim da nije u pitanju nedostatak željeza (uzrokuje razdražljivost, pospanost, nedostatak koncetracije...) - nalaz je bio potpuno uredan. Sasvim slučajno smo otkrili neke druge organske probleme koji također mogu biti uzrokom razdražljivosti djeteta, pa smo i to pitanje krenuli rješavati. Ugl., situacija je bolja nego što je bila. A i karakter je takav kakav jest, od rođenja. Krenuli smo rješavati sva ta otvorena pitanja i situacija je puno bolja nego što je bila. Sada je i sam svjestan kad pogriješi i pretjera s nekim ispadom, i spontano se ispriča. Sve je to jedan miš maš problema, ali uhvatili smo se u koštac s time, i sada je situacija puno bolja nego što je bila. Ako vidiš da vaše ponašanje prema njemu i odgoj nisu dostatni, ja bih krenula u traženje organskih problema (krvni nalazi, pregled kod oftamologa - od lošeg vida može boljeti glava, gastroenterološki problemi...) i kod kvalitetnog psihologa.

[Ms. Mar]

Ovo mi radimo, onda on u jednom trenutku kaže : Hajde mama, nemoj me više pitati Baš me otpili

Ja svog lukavo to pitam navečer u krevetu kad znam da bi pričao o bilo čemu samo da bude još malo budan. Ali i tu treba biti spreman na svakakve odgovore. Pa tako npr. nakon dana u kojem je jahao konja, bio nema gdje nije, proživio sve i svašta, on kao najljepše izdvoji 'kad mi je ona teta dala bombon' Ili mi nabraja zbog čega je on u životu sretan, na čemu je zahvalan: 'Pa zbog toga što imam Ninja Kornjače, Ben Tenisone, zbog mamice i mazice (kad me ti mama maziš), ali najviše zbog Ninja Kornjača!' A meni srce veliko što me je uopće uvrstio u tu elitnu skupinu

[trampolina]

Potpisujem većinu casinih problema i dogodovština, a svjetlo na kraju tunela je odrastanje
E. je sad puno smireniji i bolje se kontrolira nego prije samo pola godine. Nije ni njima drago takvo ponašanje, i sigurna sam da se spasio otkad je prerastao takve konflikte.

U svakom slučaju, dvije bi stvari izdvojila kao beskrajno važne (uz vođu čopora i postavljanje granica):
potpuno se emocionalno distancirati od njihovih ispada
pokazivati i dokazivati ljubav još i još, nama je za bar polovinu ispada zaslužna bila nesigurnost u nas kao roditelje.

I da, došla sam do slične ideje kao mikka, ovakva djeca naprosto inzistiraju na osobnoj izvrsnosti roditelja.

[Ms. Mar]

I da, došla sam do slične ideje kao mikka, ovakva djeca naprosto inzistiraju na osobnoj izvrsnosti roditelja.

Super sročeno. Ovako i ja mislim. Svaki put kad bismo uspješno završili neku fazu, ja bih imala osjećaj da sam narasla kao roditelj i da mi je on cijelo vrijeme slao poruku - znam da možeš bolje.

[Zuska]

I meni je ovo super sročeno. Upravo čitam The Fussy Baby Book i Searsovi to isto tvrde.
Osjećam to otkad se rodila, puno sam narasla i sazrijela, izvukla je već iz mene mnoge maksimume..pa se pokazalo da to ipak nisu bili maksimumi i da mogu još...a kad pomislim da ne mogu, ona i dalje traži i izvlači i ono najbolje i ono najgore iz mene, osjećaje za koje nisam znala da postoje, budem ponosna na sebe, pa se onda sramim sebe...a tek smo godinu i pol i bojim se...da nisam dorasla njoj i njenim zahtjevima i njezinom intenzivnom pristupanju svemu i intenzivnom osjećanju svega i toj snazi karaktera koji ima...
Često zamolim Svemir da mi da strpljenja za kojeg mi se čini da nemam toliko, trudim se svaki dan i na kraju dana mislim...mogla sam bolje, puno bolje, mogla sam drukčije. Uf.

[trampolina]

A kako se tate nose s takvom djecom? Nama je tu dosta klimavo jer mm ima svoj tempo razvoja, ne trpi sugestije sa strane
A onda E. šizne

[lukab]

kod nas tata bude hebena stranka
mulja ga i maže na sve strane, jedino što stvarno funkcionira je da ako ja za nešto kažem "ne" onda mi on drži stranu bez obzira na sve Ne razilazimo se pred djetetom u mišljenjima...

[casa]

Mm mi drži stranu većinom, ali ponekad se i ne slažemo pred njim. Ja osobno to ne želim mijenjati jer mi se čini zdravim da dijete razumije da ne mislimo svi isto, ali svejedno živimo zajedno zadovoljni, više manje. I da ovo emocionalno udaljavanje od ispada mi se čini nemogućim. On, došla sam do razine da ne vičem, većinom i da racionalno razumijem da je plakanje oko toga kako sam ga digla iz kreveta bezrazložno, ali da sam emocionalno udaljena, stvarno nisam. I mislim da dok bih ja to nekom psihoterapijom postigla, dijete bi već imalo svoju djecu.

[casa]

Rekla bih da postoje. Ako i ne da ga i imam doma. Ali ja sam davnooooo odustala od ideje da sam ja odgovorna za njegovu unutarnju sreću ili njegovu unutarnju motivaciju. Jednostavno - nema smisla. To je do njega , nije do mene.
Psiholozi koji razumiju problematiku obecavaju da će on jednog dana naći ono sto ga pokreće i ispunjava, pa eto čekam taj dan.

Vidiš kad netko ovako napiše da nije odgovoran za djetetovu unutarnju sreću i motivaciju, to mi se čini mudrim, razumnim i normalnim. Al se ne osjećam tako. Lastane, pomozi mi!

[mishekica]

Prestala sam pratiti temu jer mi je ipak (još) daleka.

Ali sam pročitala knjigu koju je Ms. Mar preporučila i mogu vam reći da mi se jaaaaako sviđa! (Barbara Coloroso: Disciplina sa srcem)

[sirius]

Vidiš kad netko ovako napiše da nije odgovoran za djetetovu unutarnju sreću i motivaciju, to mi se čini mudrim, razumnim i normalnim. Al se ne osjećam tako. Lastane, pomozi mi!

Mogu ti preporučiti privatnog psihologa, pa nakon sto platis savjetovanja biti ćeš puno uvjerenija. :D
ovako kad netko besplatno na forumu napise nije dovoljno opipljivo.

[lukab]

Prestala sam pratiti temu jer mi je ipak (još) daleka.

Ali sam pročitala knjigu koju je Ms. Mar preporučila i mogu vam reći da mi se jaaaaako sviđa! (Barbara Coloroso: Disciplina sa srcem)

e da, tu knjigu sam i ja spomenula, potpuno mi je promijenila pogled na neke stvari
recimo jako puno koristim one zamjene za "ne" i stvarno funkcionira u 95% slučajeva, što mi spašava živce nenormalno...

[Begonija]

Moj srednji je od rođenja zaaahtjevaaan i tvrdoglav do bola. U šali znam reći da se rodio sa sindromom srednjeg djeteta kada još treći nije bio ni u planu.
Uglavnom cvili za svaku sitnicu, teško pregovara. Sa njim nijedan dan nije jednostavan, samo je manje ili više zahtjevan.
Tete u vrtiću mi kažu da je izrazito inteligentan, ali da dijete sa toliko energije već dugo nisu imale.
Svaki dan se budi u 6 i počinje sa aktivnostima. Žestok je u svemu.
U parkiću prije nego se počne igrati sa drugom djecom mora optrčati 10 krugova.
Ima dana kada plačem i nemoćno razmišljam kako da tu silnu energiju u njemu usmjerim.
Danas je bolji dan i baš mi je sladak takav vragolast. Vjerojatno sve ovisi i o mojem psihofizičkom stanju.

[šafran]

Mene neki opisi ovdje asociraju na darovitu djecu. Ne mora biti, ali nema štete u tome da se na svako dijete gleda kao na potencijalno darovito. Možda te sve osobine tako možemo vidjetu u drugom svijetlu. Istražite malo da li se vaš mali nezadovoljnik uklapa u opise darovite djece. Ja i dalje vjerujem da kad je dijete jako nezadovoljno da mu neke potrebe nisu zadovoljene. A možda mu su pruža milion puta više nego nekom drugom djetetu, ali ima neke potrebe koje možda ne prepoznajemo jer eto nisu standardne.
I još nešto - antropolozi su prepoznali da se već neko vrijeme javljaju nove generacije djece, koja često imaju manju potrebu za snom ili za hranom ili za oboje, koja imaju veliku količinu energije, osjetljivija su s jedne strane, a s druge strane traže više... i jednostavno traže drugačiji pristup.

Možeš malo više o ovome?

Čula sam od jedne žene koja je psiholog pedagog nešto slično kad je vidjela moju malu kad joj je tek bilo 8 mjeseci. Rekla je nešto u stilu da dolaze nove generacije naraštaja koji su budniji, pokretniji, zahtjevniji i da se takvi roditelji moraju pripremiti na sasvim drugačiji, skkroz nelinearni pristup djeci.

Jedna pak druga žena iz susjedstva, starija gospođa, mislim da je isto neki psiholog stalno priča o nekoj novoj energiji koja utjeće i na životinjsku i biljnu populaciju. Zadnji put mi je nešto govorila o ponašanju mravaca, kako su promjenili uobičajeno ponašanje oko i u mravinjaku i slično.. Ne znam jel to vezano, čini mi se kao da je.

Ako znaš nešto više o tome, daj molim te napiši jako me to zanima, a nema naprosto vremena baciti sa u neko istraživanje takvih pojava.

[Charlie]

Mogu ti preporučiti privatnog psihologa, pa nakon sto platis savjetovanja biti ćeš puno uvjerenija. :D
ovako kad netko besplatno na forumu napise nije dovoljno opipljivo.

Sirius, moze meni preporuka za djecjeg psihologa? Moze i na PP. Hvala

[seni]

Vidiš kad netko ovako napiše da nije odgovoran za djetetovu unutarnju sreću i motivaciju, to mi se čini mudrim, razumnim i normalnim. Al se ne osjećam tako. Lastane, pomozi mi!

Mogu ti preporučiti privatnog psihologa, pa nakon sto platis savjetovanja biti ćeš puno uvjerenija. :D
ovako kad netko besplatno na forumu napise nije dovoljno opipljivo.

sirius

casa, to ti dode s vremenom. ne znam koliko ti je dijete/djeca staro, ali vjeruj mi, roditeljstvo ej proces.
ni ja si to nisam mogla zamisliti, ali dogodio se klik, pa mi je postalo jasno i opipljivo.

[Peterlin]

Možeš malo više o ovome?

Čula sam od jedne žene koja je psiholog pedagog nešto slično kad je vidjela moju malu kad joj je tek bilo 8 mjeseci. Rekla je nešto u stilu da dolaze nove generacije naraštaja koji su budniji, pokretniji, zahtjevniji i da se takvi roditelji moraju pripremiti na sasvim drugačiji, skkroz nelinearni pristup djeci.

Jedna pak druga žena iz susjedstva, starija gospođa, mislim da je isto neki psiholog stalno priča o nekoj novoj energiji koja utjeće i na životinjsku i biljnu populaciju. Zadnji put mi je nešto govorila o ponašanju mravaca, kako su promjenili uobičajeno ponašanje oko i u mravinjaku i slično.. Ne znam jel to vezano, čini mi se kao da je.

Ako znaš nešto više o tome, daj molim te napiši jako me to zanima, a nema naprosto vremena baciti sa u neko istraživanje takvih pojava.

Meni se čini da ti je ovo boldano stvar zdravog razuma - rekla je to nedavno odgajateljica mog starijeg sina dok je još bio u vrtiću, da mlađe generacije trebaju sve manje sna, a sve više poticaja...

Ovako - djeca su danas (zajedno s nama) izložena sve jačim podražajima: televizija, računala, buka, vožnja u automobilima.... Dovoljno je da pogledamo naš način života koji se i prečesto svodi na jurnjavu. To se nužno odražava i na djecu. Da bismo to izbjegli, MI MORAMO STATI NA LOPTU i učiniti svoj način života mirnijim. Nažalost, teško nam to uspijeva u vrijeme kad se prelazi sve više na europsko radno vrijeme, kad se do kasno gleda televizija (pogledaj samo tv program - u koliko sati kreću dobre stvari ???) i tako dalje. Da bi djeci bilo dobro i da bi bila mirna, mi moramo biti baš takvi. Ne možemo mi odgajati djecu riječima, a raditi nešto drugo. Mi moramo graditi sebe tako kako želimo da nam izgledaju djeca. Ja sam danas bitno drugačija (i bolja) nego prije udaje i rođenja djece iako ima još puno mjesta za poboljšanja... radimo na tome.

Što još - prehrana: hrana puna aditiva ikonzervansa doprinosi nemiru. Treba se hraniti što je zdravije moguće. To nije isto za svakoga - nekom bolje odgovara makrobiotika, nekom sirova hrana, nekom lchf... Meni najbolje odgovara starinska prehrana kako su kuhale naše bake i toga se pokušavam držati, iako ne uspijevam baš uvijek.

Što se tiče pristupa odgoju zahtjevne djece - kažem ti, moje iskustvo je takvo da treba urediti naše živote, pa se onda automatski uređuju i dječji. MI smo ti koji trebamo izbaciti stres i jurnjavu iz svojeg dnevnog ritma, mi smo ti koji trebamo naći vrijeme za branje tratinčica, za gledanje zvijezda, za sanjarenje... Kad djeci daješ punu pažnju, oni to višestruko vraćaju.

Preporuke:

- Knjiga koju su napisali Steve i Ruth Bennett: 365 dana bez televizije - igre i razonoda za svaki dan
- Boravak u prirodi (mi smo prije 10 godina kupili vikendicu i danas mislim da nam je to bila najnajpametnija investicija)
- Pozitivan pogled na svijet

Uživajte!

[šafran]

Sve stoji što kažeš. Ali mene je zanimalo nešto drugo. Ta ista žena mi je dala knjigu godina 2012. (ne o smaku svijeta). Nije da vjerujem, ali ne odbacujem i ispitujem.

Moji oboje, i cura i dečko su se rodili sa otvorenim očima, pogleda kao da tog trena žele krenut u život. S dva mjeseca su već smijali ko odrasla djeca, i tako ima još tih možda pomalo neobičnih detalja, a možda i ne. Kako ko gleda. Kako rastu, i sve su stariji, neke stvari postaju očitije. Srećem još takve djece, odudaraju pomalo od stereotipa djece tih dobi. Pa me stoga i zanimaju neke, recimo to tako, nelinearne stvari.

Stres je tihi ubojica ne samo zdravlja, i odnosa, to je istina. Ja imam tu okolnost da ne radim od kada mi se prvo dijete rodilo, tako da stvarno mogu sve polako i bez stresa. Kod nas nema jurnjave. I inače provodimo vrijeme u prirodi, bilo zimi ili ljeti. Živimo odmah pored velike šume, dječji parkovi su također tu odmah pored šume. Za djecu zapravo mali raj. Često radimo piknike u pirodu, izlete, posjete dvorcima, muzejima, ZOO, ali šetnje i priroda su nam na prvom mjestu.
Preko tjedna ja, vikendima, praznicima i godišnji svi zajedno. Bilo ovdje ili u Hrvatskoj.

TV se kod nas rijetko pali. Tu i tamo starija dobije crtić, Winnie Pooh uglavnom njega jako voli i Autiće, navaljivala je dok nismo popustili. Veliki smo fan autića i svega na 4 kotača

Hrana, slično kao i ti. Mi ne znamo što je gotova hrana, kuham svakodnevno, ali uz to puno svježeg voća i povrća se papa kod nas. Za sada stvar funkcionira perfektno, vidjet ćemo kada dođe škola.

Sa ovim zadnjem se u potpunosti slažem.


Hvala na tvom viđenju stvari

[Peterlin]

Ma znam ja što tebe vuče, ovo: http://www.superknjizara.hr/index.ph...d_knjiga=20114

Čak mislim da sam tu knjigu posudila iz knjižnice i ofrlje pročitala, ali nisam našla nešto u njoj da bi me se dojmilo onako do srži...

Doma imam dva klipana, svaki od njih je poseban na svoj način. Odavno se ne trudim da ih trpam u kućice, nego gledam da na najbolji način zadovoljim svakome od njih njegove potrebe i želje. I to pali! A u kućice nek ih trpa Državni zavod za statistiku, he he he... Njihova generacija sve manje čita knjige jer su orijentirani na računalo i internet, sve manje se kreće iz istog razloga, sve više koriste mozak, a manje ruke.

Uostalom, kad pogledamo 2 generacije unatrag - isto se vide promjene. Mi više ne odgajamo djecu na austrougarski način "djeca se smiju vidjeti, ali se ne smiju čuti" itd... Danas je ipak bolje.

[Ms. Mar]

šafran, ne znam ti nažalost reći puno više o tome. Na to sam naletila negdje na internetu, ali ne znam više gdje. Plus, bila sam na predavanju jedne predivne antropologinje, Noemi Paymal koja je pričala o tim zaključcima. I da, popirlično se podudaraju sa ovom teorijom od Indigo i sl. djeci.
Ja isto nisam za trpanje djece u kućice, ali kad imaš zahtjevno dijete, pomaže kad spoznaš da eto takva djeca postoje i s nekim razlogom su takva. Istraživanja koja idu u tom smijeru bi nam mogla ponuditi neke smjernice, olakšati razumijevanje takve djece.
Iako, na kraju dana po meni je najjače što me vodi to da svoje dijete vidim onakvim kakvo je i da ga u potpunosti prihvaćam kao takvo. To mi oslobađa ogromnu energiju (koja bi se inače trošila u lupanje glavom o zid otprilike) i kreativnost pri odgovaranju na njegove i moje potrebe. Nemam iskreno pojama je li moje dijete darovito, indigo, dijete ove ili one generacije, jel s ovog ili kako mi se nekad čini sa nekog drugog planeta ... ali znam da je različito od nekog drugog djeteta, a to drugo je opet različito od njega i svako traži svoj pristup.
Moje dijete npr. oduvijek malo spava, a ne jest bi mogao danima. Vidim da je zdrav, da se budu uvijek dobre volje i to je meni dovoljno da se oko toga uopće ne nerviram. S druge strane, vidim mame koje imaju sličnu djecu i u drami su zbog nespavanja i nejedenja. Mislim da bi im dobro došlo da znaju da postoje djeca koja su takva i takva trebaju biti. Ostala bi im hrpa energije za druge stvari.

[šafran]

U biti ne zanimaju me ni indigo djeca Peterlin. To je faza koju sam davno prošla. Navodno sam ja indigo dijete, puno puta sam to čula u životu. Možda i jesam. U opis se uklapam, a i po životnom putu također. No, indigo djeca su se rađala negdje do 90-tih ako se dobro sjećam, bilo je to davno kada sam se time bavila, nakon toga su krenula kristalna djeca, pa ima još gradacija, više se niti ne sjećam. Ako već, onda mi moja djeca bila ta kristalna.


Međutim, više se u biti radi o energiji koja se mijenja uokolo planeta, i na planetu koja utječe i na nas, sa time se mjenjamo i mi, ustvari mi odrasli više samo sporadično osjećamo te promjene, a uslijed tih promjena, te nove energije nastaju te nove generacije djece, sa kojima upravo i treba izbjegavati to trpanje u pretince i tu je problem. Sagledati svako dijete kao indivuum i prihvatiti ga kao takvo, a ne ga odmah spremiti u za to već predodređenu fasciklu ili ga uprotno pokušati ukalupiti da ne strši previše.

Razgovarala sam tom ženom upravo o tom problemu vezano za naše europske školske sustave koji stvarno pa skoro i datiraju iz Austro-ugarskog doba i tu nastaje problem sa djecom koja se više u takve školske kalupe i ne uklapaju. Postojeći sustav za njih još nije spreman. Radi se o novom, drugačijem načinu razmišljanja, svijesti, ne samo po pitanju djece, već po pitanju cijelokupnih odnosa na planetu od državnih i ekonomskih uređenja, pa do promjena ljudske i životnjske bilogije i vegetacije sa uporištem u znansvenim istraživanjima, zato me i zaintrigiralo Ms. Mar što si napisala.

Ako saznaš nešto više o tim istraživanjima, voljela bih čitati, možda čak i kakav zasebni topic o tome.

Da li ja mislim da su moja djeca darovita, pa da i ne. U nekim segmentima, a po ovim postojećim standardima, sigurno, ali po nekim tek budućim sigurno ne, pošto će takva djeca zapravo biti standrad, a ne nešto specijalno. Samo se društvo tek na to treba senzibilizirati, što će se vjerujem desiti spontatno uslijed dovoljnog broja, gdje više neće stršati kao jedinke, već kao grupa.

[čokolada]

Imali smo već jednom davno topic o "posebnoj" djeci, onoj koja su od samog rođenja drugačija, samo tko će ga sad naći...

[čokolada]

sirius

casa, to ti dode s vremenom. ne znam koliko ti je dijete/djeca staro, ali vjeruj mi, roditeljstvo ej proces.
ni ja si to nisam mogla zamisliti, ali dogodio se klik, pa mi je postalo jasno i opipljivo.

casa, nekima nema pomoći ni sa psihologom , ali onda bar osvijestiš da je problem u tebi, a ne u djetetu.

[Zuska]

Priče o kristalnoj i indigo djeci smatram još jednom new age tlapnjom. Ali, dobro, koga veseli, neka mu.

Smatram da na priče o "drukčijoj" djeci ili "drukčijim" odraslima treba gledati s apekta evolucije. Evolucija traje pa se tako i ljudska bića mijenjaju. Ne izgledamo isto, naš mozak nije isti, kao što je bio prije 50 hiljada, 5 hiljada ili 500 godina. Pa i 50 godina.

Ljudski mozak ne može ostati imun na količinu podražaja kojima je izložen posljednjih desetljeća, a posebice posljednjih 10-20 godina. Naše prabake i pradjedovi cijeloga svog života nisu bili izloženi količini podražaja koju danas mi doživimo u par tjedana, što zbog velike mobilnosti i povećanog prometa, što zbog veće kupovne moći i količine dućana i shoping centara, što zbog izvora zabave i novih načina rada i učenja (ICT)...
Svijet je šareniji, brži, zvučniji....
Stil života seljaka ili građanina s početka 20. stoljeća ili danas, su potpuno različite stvari. Mozak, pa i tijelo, to moraju moći pratiti.

Iako, razlika između naših prabaka, baka i majki je manja nego između nas i naših majki. A razlika u životnim uvjetima i količini podražaja od rođenja između nas i naše djece, a riječ je o 20-40 godina razlike, je nevjerovatna.

Da ilustriram na svom primjeru.
Meni je vrhunac tehnologije u djetinjstvu bio uključiti stabilizator kraj crno-bijelog televizora.
Moja klinka je već sa 16 mjeseci znala npr. koristiti iPhone na način da uđe u galeriju fotki, lista ih, znala je što je video, uključiti ga i gledati... Prvi put kad ga je uzela u ruke, intuitivno je počela listati ekran. Ja nemam takav prirodan odnos prema tehnologiji, ipak mi je došla kasnije, nisam rođena s njom, ali trudim se. Mojim starcima je ona neprijatelj, imaju mobitele i komp, ali razina korištenja graniči s mukom i šalom, moja baka tehnologiju ignorira, ostala je na TV-u kao njezinom zadnjem kriku.
Nadalje, moja klinka se npr. u mom trbuhu naslušala zvukova mora, šuma i planina, TBF-a, Manu Chaoa, prometa velegrada, aviona i brodova, različitih jezika... Ja sam u najboljoj varijanti čula zvuk škode i terasa benda. Moji roditelji ni to...
Ne znam što je bolje ili gore, ali definitivno, od začetka djeteta uvjeti nisu isti.
I zato dolaze nove generacije, a razlika će biti sve veća.

Naravno, ljudska se bića sve više emancipiraju i u odnosu na demokraciju, na autoritete, na ljudska prava....to je ta povećana svjesnost. Svijest da nismo samo na planeti, da ovisimo jedni o drugima, ne samo ljudi o ljudima, već i u odnosu na životinje, biljke, vodu...
Svijest da nama ne može biti dobro dok je drugima loše.
To je dio kolektivne svijesti koja se širi, pa tako su neki već dio nje, neki ni blizu... Razlike postoje, ali generacije, u globalu, idu naprijed.

[rehab]

Priče o kristalnoj i indigo djeci smatram još jednom new age tlapnjom. Ali, dobro, koga veseli, neka mu.

Smatram da na priče o "drukčijoj" djeci ili "drukčijim" odraslima treba gledati s apekta evolucije. Evolucija traje pa se tako i ljudska bića mijenjaju. Ne izgledamo isto, naš mozak nije isti, kao što je bio prije 50 hiljada, 5 hiljada ili 500 godina. Pa i 50 godina.

Ljudski mozak ne može ostati imun na količinu podražaja kojima je izložen posljednjih desetljeća, a posebice posljednjih 10-20 godina. Naše prabake i pradjedovi cijeloga svog života nisu bili izloženi količini podražaja koju danas mi doživimo u par tjedana, što zbog velike mobilnosti i povećanog prometa, što zbog veće kupovne moći i količine dućana i shoping centara, što zbog izvora zabave i novih načina rada i učenja (ICT)...
Svijet je šareniji, brži, zvučniji....
Stil života seljaka ili građanina s početka 20. stoljeća ili danas, su potpuno različite stvari. Mozak, pa i tijelo, to moraju moći pratiti.

Iako, razlika između naših prabaka, baka i majki je manja nego između nas i naših majki. A razlika u životnim uvjetima i količini podražaja od rođenja između nas i naše djece, a riječ je o 20-40 godina razlike, je nevjerovatna.

Da ilustriram na svom primjeru.
Meni je vrhunac tehnologije u djetinjstvu bio uključiti stabilizator kraj crno-bijelog televizora.
Moja klinka je već sa 16 mjeseci znala npr. koristiti iPhone na način da uđe u galeriju fotki, lista ih, znala je što je video, uključiti ga i gledati... Prvi put kad ga je uzela u ruke, intuitivno je počela listati ekran. Ja nemam takav prirodan odnos prema tehnologiji, ipak mi je došla kasnije, nisam rođena s njom, ali trudim se. Mojim starcima je ona neprijatelj, imaju mobitele i komp, ali razina korištenja graniči s mukom i šalom, moja baka tehnologiju ignorira, ostala je na TV-u kao njezinom zadnjem kriku.
Nadalje, moja klinka se npr. u mom trbuhu naslušala zvukova mora, šuma i planina, TBF-a, Manu Chaoa, prometa velegrada, aviona i brodova, različitih jezika... Ja sam u najboljoj varijanti čula zvuk škode i terasa benda. Moji roditelji ni to...
Ne znam što je bolje ili gore, ali definitivno, od začetka djeteta uvjeti nisu isti.
I zato dolaze nove generacije, a razlika će biti sve veća.

Naravno, ljudska se bića sve više emancipiraju i u odnosu na demokraciju, na autoritete, na ljudska prava....to je ta povećana svjesnost. Svijest da nismo samo na planeti, da ovisimo jedni o drugima, ne samo ljudi o ljudima, već i u odnosu na životinje, biljke, vodu...
Svijest da nama ne može biti dobro dok je drugima loše.
To je dio kolektivne svijesti koja se širi, pa tako su neki već dio nje, neki ni blizu... Razlike postoje, ali generacije, u globalu, idu naprijed.

X
Da ne govorim o današnjem načinu poroda, svim utjecajima na majku tijekom trudnoće, drugačijem pristupu odgoja i sl. Da, priznajem, nisu sva djeca ista i ne možemo svakom djetetu pristupati na drugačiji način. Ali oduvijek je bilo i bit će teških karaktera, tvrdoglavosti, itd. Meni je to nešto normalno, nešto čemu treba pristupiti na pravi način, a ne tražiti uzroke u ovakvim teorijama.

[Peterlin]

Priče o kristalnoj i indigo djeci smatram još jednom new age tlapnjom. Ali, dobro, koga veseli, neka mu.

Smatram da na priče o "drukčijoj" djeci ili "drukčijim" odraslima treba gledati s apekta evolucije. Evolucija traje pa se tako i ljudska bića mijenjaju. Ne izgledamo isto, naš mozak nije isti, kao što je bio prije 50 hiljada, 5 hiljada ili 500 godina. Pa i 50 godina.

Ljudski mozak ne može ostati imun na količinu podražaja kojima je izložen posljednjih desetljeća, a posebice posljednjih 10-20 godina. Naše prabake i pradjedovi cijeloga svog života nisu bili izloženi količini podražaja koju danas mi doživimo u par tjedana, što zbog velike mobilnosti i povećanog prometa, što zbog veće kupovne moći i količine dućana i shoping centara, što zbog izvora zabave i novih načina rada i učenja (ICT)...
Svijet je šareniji, brži, zvučniji....
Stil života seljaka ili građanina s početka 20. stoljeća ili danas, su potpuno različite stvari. Mozak, pa i tijelo, to moraju moći pratiti.

Iako, razlika između naših prabaka, baka i majki je manja nego između nas i naših majki. A razlika u životnim uvjetima i količini podražaja od rođenja između nas i naše djece, a riječ je o 20-40 godina razlike, je nevjerovatna.

Da ilustriram na svom primjeru.
Meni je vrhunac tehnologije u djetinjstvu bio uključiti stabilizator kraj crno-bijelog televizora.
Moja klinka je već sa 16 mjeseci znala npr. koristiti iPhone na način da uđe u galeriju fotki, lista ih, znala je što je video, uključiti ga i gledati... Prvi put kad ga je uzela u ruke, intuitivno je počela listati ekran. Ja nemam takav prirodan odnos prema tehnologiji, ipak mi je došla kasnije, nisam rođena s njom, ali trudim se. Mojim starcima je ona neprijatelj, imaju mobitele i komp, ali razina korištenja graniči s mukom i šalom, moja baka tehnologiju ignorira, ostala je na TV-u kao njezinom zadnjem kriku.
Nadalje, moja klinka se npr. u mom trbuhu naslušala zvukova mora, šuma i planina, TBF-a, Manu Chaoa, prometa velegrada, aviona i brodova, različitih jezika... Ja sam u najboljoj varijanti čula zvuk škode i terasa benda. Moji roditelji ni to...
Ne znam što je bolje ili gore, ali definitivno, od začetka djeteta uvjeti nisu isti.
I zato dolaze nove generacije, a razlika će biti sve veća.

Naravno, ljudska se bića sve više emancipiraju i u odnosu na demokraciju, na autoritete, na ljudska prava....to je ta povećana svjesnost. Svijest da nismo samo na planeti, da ovisimo jedni o drugima, ne samo ljudi o ljudima, već i u odnosu na životinje, biljke, vodu...
Svijest da nama ne može biti dobro dok je drugima loše.
To je dio kolektivne svijesti koja se širi, pa tako su neki već dio nje, neki ni blizu... Razlike postoje, ali generacije, u globalu, idu naprijed.

Da, da... tako je to. Stvari se mijenjaju. Zato se slažem da su teorije o indigo djeci zapravo priče (napisah da me se nije dojmilo).

Inače, moja svekrva je znala reći "kak su moji unuci pametni..." kad je vidjela taj njihov prirodni odnos prema tehnologiji, ali ja mislim da je to batina s dva kraja. Znala sam joj odgovoriti "Da, pametni su kad je mobitel u pitanju, ali probajte im dati da upale šibicu! " Dok je ona bila u njihovoj dobi, smatralo se normalnim da sama umije naložiti peć na drva i očistiti istu, ili da vodi krave na pašu. Znanje baš toliko ne raste koliko bi mi htjeli. Ni vještine. Djeca znaju na mobitel, ali ne znaju zavezati cipele. Jednostavno se njiohva usmjerenost seli na neka druga područja i to je to. Ja nikada neću biti u stanju šlingati kao moja baka niti plesti kao moja svekrva (a znam jedno i drugo, vjerojatno sam zadnja generacija koja je još sve to pohvatala u djetinjstvu).

Moj nekadašnji šef znao (sad je u mirovini) znao je reći da se znanje u svijetu ne povećava, nego u najboljem slučaju ostaje isto, ali da vjeruje da se ukupna količina smanjuje.... Pogledajte samo piramide ili rimski Panteon - nisam baš sigurna da bi danas to mogli napraviti sa svom našom tehnologijom, a uspjeli su to prije nekoliko tisuća godina s ondašnjom tehnologijom.

Daklem, pustimo djecu da žive u svom vremenu, mi ostajemo u svom. Ali treba ih potaknuti da nauče sve što mogu i što ih zanima. Čak i natjerati ako treba (gledam oko sebe kako je roditeljska popustljivost glede npr. matematike izazvala kasnije velike probleme, ali to je za drugu temu...). Eto, toliko od mene. Indigo = nula bodova, to je nebitno.

[vertex]

Hm, mislim da je 5000, 500 i 50 godina puno prekratko za evolucijsku skalu. 50 000 godina možda nešto znači.

[Zuska]

Hm, ne slažem se baš. Količina informacija i znanja je nikad veća i nikad dostupnija. Pusti sad piramide, preduboko bismo zašli. Ja gledam sao u posljednih 100-200 godina.

Naravno da ne znaš plesti i kukičati kao oni nekad, ali oni nekad su, pored okopavanja i kuhanja, uglavnom samo to i radili u slobodno vrijeme. Ti, za razliku od njih tada (barem većine), znaš voziti bicikl, plivati, pročitati knjigu, pogledati film ili seriju, skuhati i neko egzotično jelo itd. itd.

Svako će dijete prije ili kasnije naučiti zavezati cipele, ne vidim zašto bi trebalo znati očistiti peć, osim ako je nema doma, ili čuvati krave, osim ako ih nema doma. A ako ih ima doma, nije problem to naučiti. Mislim da je još uvijek jednostavnije naučiti čuvati krave, nego programirati.

Dakle, ne mislim da treba plakati za znanjima i vještinama koja odumiru jer jednostavno vremenom postanu manje potrebna. A uvijek će biti onih kojima će ona bit potrebna i koji će ta znanja i vještine čuvati iz potrebe, iz ljubavi, ili iz fore. Tako je i danas.

Osim toga, zbog toga imamo i muzeje i arhive, i kud-ove itd.

Naravno, znanja o i vještine u prirodi smatram važnima, ali mislim da to ne da ne izumire, nego se sve više ljudi tome i vraća. Možda ne znaju orati s plugom, ali sve više ljudi ponovo okopava svoje gredice i divi se svom paradajzu.

[šafran]

Naravno, takve pojave se također mogu vrlo jednostavno objasniti i intezivnim porastom posljednjih godina elektromagnetskih zračenja od mobilnih telefona do internet konekcija što svakako ne prolazi bez ikakvog traga i kod ljudi i kod djece, što sigurno može utjecati i na određene promjene čak i u DNA strukturi.

Ali isto tako teorija o energiji i njenoj neuništovosti koja je jedna od za sada najdokazanijih znastvenih zakonitosti, otvara mogućnost dolaska i jednog novog oblika energije iz još uvijek nama ljudima neistaženog svemira. I samo ljudsko tijelo posjeduje energiju kojom je moguće držati upaljenu žarulju od 100W danonoćno, a ako je energija nenuništva, znanstveno dokazano, kada dotraje tijelo, prirodno se nameće pitanje, što biva sa energijom.
Samim time i Boga nikad nitko nije vidio, a opet milijuni diljem svijeta vjeruju u tu teoriju. Samo što za razliku od teorije o Bogu, teorija o energiji je dokaziva.

Postoji i novija znanstvena teorija biocentizma po kojoj vrijeme nije linerno kao što se dosad mislio, ali kao i sve nove stvari, tako i ta teorija je još uvijek izvrgnuta većinskom skepticizmu u znastvenim krugovima, pa se na nju neću referirati.

[Zuska]

Hm, mislim da je 5000, 500 i 50 godina puno prekratko za evolucijsku skalu. 50 000 godina možda nešto znači.

Antropolozi tvrde da se fizionomija ljudi ponešto izmijenila u odnosu na 1000, 2000 pa i 500 godina. Ne mogu ti citirati, ali sjećam se tekstova o tome kako su igledali npr. Hrvati kad su dolazili na Jadran, ili kako je izgledao prosječan seljak tijekom srednjeg vijeka. Nije to neki evoucijski skok u ljudskoj vrsti, ali bilježe se neke promjene (ljudi postaju viši, npr.)
I mijenja se mozak, kažu da će mozak biti teži i veći u budućnosti, a i promjena načina života (sjedenje, umjesto kopanja, jahanja ili branja) će dovesti do novih fizičkih promjena.
Čitala sam prije više mjeseci o promjenama koje se događaju s mozgom u našoj informacijskoj eri. Mozak se mora prilagođavati. Da nekoga iz 18 stoljeća sad dovedemo u ovo naše doba, poludio bi od podražaja, buke, scenografije...

Nisam prirodnjak pa se možda ne znam izražavati dovoljno precizno.

[Zuska]

Naravno, takve pojave se također mogu vrlo jednostavno objasniti i intezivnim porastom posljednjih godina elektromagnetskih zračenja od mobilnih telefona do internet konekcija što svakako ne prolazi bez ikakvog traga i kod ljudi i kod djece, što sigurno može utjecati i na određene promjene čak i u DNA strukturi.

Ali isto tako teorija o energiji i njenoj neuništovosti koja je jedna od za sada najdokazanijih znastvenih zakonitosti, otvara mogućnost dolaska i jednog novog oblika energije iz još uvijek nama ljudima neistaženog svemira. I samo ljudsko tijelo posjeduje energiju kojom je moguće držati upaljenu žarulju od 100W danonoćno, a ako je energija nenuništva, znanstveno dokazano, kada dotraje tijelo, prirodno se nameće pitanje, što biva sa energijom.
Samim time i Boga nikad nitko nije vidio, a opet milijuni diljem svijeta vjeruju u tu teoriju. Samo što za razliku od teorije o Bogu, teorija o energiji je dokaziva.

Postoji i novija znanstvena teorija biocentizma po kojoj vrijeme nije linerno kao što se dosad mislio, ali kao i sve nove stvari, tako i ta teorija je još uvijek izvrgnuta većinskom skepticizmu u znastvenim krugovima, pa se na nju neću referirati.

Ti si Mišakova fanica?

[vertex]

Antropolozi tvrde da se fizionomija ljudi ponešto izmijenila u odnosu na 1000, 2000 pa i 500 godina. Ne mogu ti citirati, ali sjećam se tekstova o tome kako su igledali npr. Hrvati kad su dolazili na Jadran, ili kako je izgledao prosječan seljak tijekom srednjeg vijeka. Nije to neki evoucijski skok u ljudskoj vrsti, ali bilježe se neke promjene (ljudi postaju viši, npr.)
I mijenja se mozak, kažu da će mozak biti teži i veći u budućnosti, a i promjena načina života (sjedenje, umjesto kopanja, jahanja ili branja) će dovesti do novih fizičkih promjena.
Čitala sam prije više mjeseci o promjenama koje se događaju s mozgom u našoj informacijskoj eri. Mozak se mora prilagođavati. Da nekoga iz 18 stoljeća sad dovedemo u ovo naše doba, poludio bi od podražaja, buke, scenografije...

Nisam prirodnjak pa se možda ne znam izražavati dovoljno precizno.

Ni ja ne znam dovoljno o temi, ali sve što znam mi sugerira drugačije. Mislim da je sve ovo što nabrajaš jednostavno obični utjecaj okolinskih faktora na organizam.
A ovo ti je i primjer današnjeg bogatog znanja pojedinca - i ti i ja imamo neke informacije, ali sve u svemu - nemamo pojma
Dakle, držim da smo danas zatrpani informacijama, što nas vodi u površnost. Ako ćemo generalizirati, naravno.

[Zuska]

Ni ja ne znam dovoljno o temi, ali sve što znam mi sugerira drugačije. Mislim da je sve ovo što nabrajaš jednostavno obični utjecaj okolinskih faktora na organizam.
A ovo ti je i primjer današnjeg bogatog znanja pojedinca - i ti i ja imamo neke informacije, ali sve u svemu - nemamo pojma
Dakle, držim da smo danas zatrpani informacijama, što nas vodi u površnost. Ako ćemo generalizirati, naravno.

I ti i ja barem o nečemu znamo mnogo. O mnogim stvarima površno. Bolje i to nego ništa. Osim toga, danas, ako te nešto zanima možeš lako pronaći svakakve informacije, pa i one znanstveno relevantne , čitati i jako produbiti svoju površnost. I to može svatko. A nekad su to mogli samo neki. I samo o nečemu, ograničeno.

Nego, Vertex, tvrdiš li da je čovjek već 50.000 isti? I naravno da je evolucija pod utjecajem i okolišnih faktora.
Išla sam čitati wiki: evolucija

Zanimljivo, postoji i mikro i makroevolucija...i svašta nešto

[šafran]

Ti si Mišakova fanica?

Evo prvi glas, nemam pojma tko je on. Sad baš gledam njegov blog...

[Peterlin]

Evo prvi glas, nemam pojma tko je on. Sad baš gledam njegov blog...

Da ja vratim loptu na centar....

Ovo je topic o djeci koja su "teško odgojiva". A ima takvih. Možda ih je danas više nego prije, a možda danas RODITELJI imaju više dilema nego prije, više se propituju i promišljaju o odgoju.

Nekad se znalo - odgajaš djecu onako kako su tvoji roditelji odgajali tebe i u skladu sa društvenim vrijednostima. Taj sustav se danas ljulja i propituje, kao i odgojne metode, ali ja u tome vidim hrpu pozitivnih mogućnosti.

S druge strane, roditelj kojem se ne da truditi oko svog zahtjevnog djeteta, ali i onaj koji se ustručava "presjeći" kad se to mora često će izgovor za svoj odgojni neuspjeh potražiti izgovore vrsta raznih... kao da će to nešto promijeniti.

Naše bake nisu imale mogućnosti odgajati djecu kako mi to činimo (u prosjeku), radile su na polju i vrtu, svakako je bilo... Ne treba uzdisati za dobrim starim vremenima (jer svaka imaju dobrih i loših strana, a živimo samo sada pa je bolje iskoristiti sve mogućnosti koje to SADA pruža) nego se primiti posla.

A u slobodno vrijeme, kad djeca napokon odu spavati, možemo gledati Mišaka (mene on zabavlja, ali to je to - ništa više) i misliti si svatko svoje !

[Zuska]

Isprike na odvlačenju topica, baš sam htjela iskomentirati da smo otišli u potpuno novu temu. Hvala, Peterlin, na vraćanju lopte, slažem se s tvojim posljednjim postom.

[šafran]

Meni se svidio nelinearan pristup temi. Možda u tome i jeste problem, previše gledamo linearno na djecu, pa mislimo da su djeca teško odgojiva.
Vjerujem da je i u spiljskim nastambama bilo tvrdih oraha, samo je valjda tada sve bilo tvrdo, pa nisu dolazili do izražaja
Sad se zekam malo, ali tko zna.

[Ms. Mar]

Ja sam zapravo otvorila put skretanju sa teme. Spominjala sam predavanje antrologinje koja je pričala o toj evoluciji mozga, o tome da se rađaju djeca kojima je potrebno manje sna, manje hrane, dobro se nose sa više podražaja i sl. (šafran, ako te zanima više o tome, proguglaj malo noemi paymal, vjerujem da se da nešto naći).
Primjetila sam, kad su se već spominjala Indigo i sl. djeca, slučajno ili ne, da se ti zaključci dosta podudaraju sa tim teorijama. Ali nije mi namjera bila otići u ezoteriju, nego baš ovom problemu ponuditi jednu novu perspektivu. Bez obzira što ne volim davanje naziva, nazvnika, trpanje u kućice, sjećam se kako je meni bilo puno lakše, kad sam npr. kod Searsa pročitala za termin i objašnjenje djece sa visokim potrebama. To je u slovo opisivalo moje dijete, a nisam se do tad srela sa sličnim djetetom. I baš sam osjetila veliko olakšanje što eto takva djeca postoje i netko ih je prepoznao i to se smatra normalnim, kao što se smatra normalnim i poželjnim odgovaranje na te potrebe. Nisam ništa radila drugačije, sve je ostalo isto, ali mi je ipak nekako bilo lakše. Dok sam sigurna, da bi nekom drugom roditelju, kojem možda nedostaje hrabrosti da odgovori na te potrebe, to dalo tu potrebnu dozu hrabrosti.

[šafran]

Već jesam. Našla sam njenu knjigu za skinuti, Pedagooogia 3000.
Hvala ti!

[rehab]

Čitala sam prije više mjeseci o promjenama koje se događaju s mozgom u našoj informacijskoj eri. Mozak se mora prilagođavati. Da nekoga iz 18 stoljeća sad dovedemo u ovo naše doba, poludio bi od podražaja, buke, scenografije...

Nisam prirodnjak pa se možda ne znam izražavati dovoljno precizno.

Da ne duljim sad i ne idem u detalje, upravo si na tragu znanstvenog objašnjenja o djeci koja premalo spavaju i jedu, koja često urlaju i plaču, burno reagiraju, tvrdoglava su i neprilagođena... Zamisli malu, tek rođenu bebu čija je mama tijekom trudnoće bila izložena stresu i medikamentima, koja nije prošla prirodan, fiziološki porođaj, pretrpana šarenim igračkama, zvečkicama (sjetite se starih igračaka, obični smeđi medvjedići i sl., sad je teško naći igračku bez šarenih boja, zvukova i ostalih stimulansa), itd. Mozak koji je još uvijek u nastajanju i razvoju treba se prilagođavati tolikim utjecajima, a to ne ide uvijek lako. Vani postoje i klinike sa stručnjacima koji pomažu roditeljima da pronađu način kako prilagoditi podražaje djetetu. To dovodi do optimalnih reakcija djeteta na okolinu i pomaže roditeljima da uspostave onu prvu, temeljnu vezu s djetetom koja se često teško uspostavlja sa vječito uplakanim djetetom koje odbija hranu i san (roditelji se počinju osjećati neuspješno, ne znaju u čemu "griješe" i umjesto da budu čvrst oslonac svome djetetu padaju u depresiju i začarani krug). Ne događa se to svakom djetetu. Nečiji mozak se uspješnije prilagođava, a nečiji teže. Poanta je da postoji uzrok i rješenje, a to sigurno nisu teorije o indigo i kristalnoj djeci.

[rehab]

S druge strane, roditelj kojem se ne da truditi oko svog zahtjevnog djeteta, ali i onaj koji se ustručava "presjeći" kad se to mora često će izgovor za svoj odgojni neuspjeh potražiti izgovore vrsta raznih... kao da će to nešto promijeniti.

Baš sam ovo htjela napisati, ali nisam htjela da se netko uvrijedi ili krivo shvati. Kad je riječ o postavljanju granica (dakle samo o tome, naravno da svako dijete uz postavljanje granica treba pažnju i ljubav prije svega), volim se oslanjati na bihevioralni pristup - znanstveno dokazan i učinkovit. Dobro ponašanje = pažnja i nagrade u smislu pohvale, poticanja i sl. Loše ponašanje = ignoriranje, posljedice, oduzimanje povlastice ili kazna, ovisi o čemu se radi. Kod takvog doljednog pristupa, mozak shvaća poruku što treba činiti. Treba odrediti što nam je važno, što želimo postići i u tim stvarima biti uporan. Stvarno mislim da to pali kod svakog djeteta.

[šafran]

Da ne duljim sad i ne idem u detalje, upravo si na tragu znanstvenog objašnjenja o djeci koja premalo spavaju i jedu, koja često urlaju i plaču, burno reagiraju, tvrdoglava su i neprilagođena... Zamisli malu, tek rođenu bebu čija je mama tijekom trudnoće bila izložena stresu i medikamentima, koja nije prošla prirodan, fiziološki porođaj, pretrpana šarenim igračkama, zvečkicama (sjetite se starih igračaka, obični smeđi medvjedići i sl., sad je teško naći igračku bez šarenih boja, zvukova i ostalih stimulansa), itd. Mozak koji je još uvijek u nastajanju i razvoju treba se prilagođavati tolikim utjecajima, a to ne ide uvijek lako. Vani postoje i klinike sa stručnjacima koji pomažu roditeljima da pronađu način kako prilagoditi podražaje djetetu. To dovodi do optimalnih reakcija djeteta na okolinu i pomaže roditeljima da uspostave onu prvu, temeljnu vezu s djetetom koja se često teško uspostavlja sa vječito uplakanim djetetom koje odbija hranu i san (roditelji se počinju osjećati neuspješno, ne znaju u čemu "griješe" i umjesto da budu čvrst oslonac svome djetetu padaju u depresiju i začarani krug). Ne događa se to svakom djetetu. Nečiji mozak se uspješnije prilagođava, a nečiji teže. Poanta je da postoji uzrok i rješenje, a to sigurno nisu teorije o indigo i kristalnoj djeci.

Ti si znanstvenik?

Uznemiruje te toliko i teorija o Bogu ili samo indigo? Jer ruku na srce ova prva je učinila puno više ružnoga, nego ova druga, posebno djeci i to ženskoj, a što je najtužnije čini još i danas, diljem svijeta.

S tim više mi nije jasan razlog, čini mi se prilično osobnog primanja srcu spomena indigo teorije, pošto nitko ovdje niti zastupa tu teoriju niti se za nju interesira. Govoro je bilo o sasvim nečem drugom.
I nakon što je Ms. Mar ponovno razjasnila zbog čega je samo spomenula indigo djecu, uhvatila si se toga, kao da je to netko pokušao nametnuti kao temu, a nije.

Inače smtram da se utjecaji i podržaji na tako malu djecu mogu izvrsno kontrolirati. Roditelj sam može lako odlučiti koje, kakve i koliko igračaka će dijete dobiti u ruku. Također i kompjuter, iPad, IPhone i slično.
Dijete do 3 godine, pa čak i kasnije nema potrebe za takvim "igračkama" niti će ih tražiti, ako mu se ne ponude. Kao niti za televizijom. Svakodnevne šetnje, boravci u prirodi i izleti daleko su bolje, jeftinije i zdravije riješenje koje su dostupne svima. Stvar je izbora, kao i uvijek.
No, sasvim je druga stvar kada beba od 3 mjeseca počne zvati mama ili beba od 6 mjeseci počne slagati puzle. Naime, to je bilo ono što je mene zanimalo i zbog čega sam Mr. Mar uputila pitanje.
Jedino ako misliš da šarene igračke i zvečkice imaju utjecaj na bebu već u majčinoj utrobi.

[šafran]

Knjiga Pedagooogia 3000 aka Pedagogy 3000, stvarno je zamiljivo štivo. Daje mi i više odgovora, nego što sam tražila. Sa ezoterijom knjiga nema stvarno nikakve veze. Knjiga se temelji na dugogodišnjim istraživanjima, zapažanjima, bilježenjima.
Radi se o ljudima, pedijatrima, liječnicima, antroplozima.. koji bilježe ono što zapažaju u praksi.
Knjiga je osim toga implementacija i razvoj četiri stupa novog načina edukacije koju je opisao Jacques Delores u izvješću za Međunarodu komisiju za obrazovanje pri UNESCO-u.
Knjiga je korak dalje, korak naprijed, nešto na što naš sustav vrednovanja i obrazovanja djece još nije spreman, ali ne sumnjam da će u budućnosti biti.

Ms. Mar još jednom ti hvala. Mislim da sam imala malo sreće zalutajući ovdje i slučajno nabasajući na tebe, jer baš ovakva jedna knjiga mi je falila da mi pomogne posložiti neka moja zapažanja i razmišljanja.

[rehab]

Ti si znanstvenik?

Uznemiruje te toliko i teorija o Bogu ili samo indigo? Jer ruku na srce ova prva je učinila puno više ružnoga, nego ova druga, posebno djeci i to ženskoj, a što je najtužnije čini još i danas, diljem svijeta.

S tim više mi nije jasan razlog, čini mi se prilično osobnog primanja srcu spomena indigo teorije, pošto nitko ovdje niti zastupa tu teoriju niti se za nju interesira. Govoro je bilo o sasvim nečem drugom.
I nakon što je Ms. Mar ponovno razjasnila zbog čega je samo spomenula indigo djecu, uhvatila si se toga, kao da je to netko pokušao nametnuti kao temu, a nije.

Inače smtram da se utjecaji i podržaji na tako malu djecu mogu izvrsno kontrolirati. Roditelj sam može lako odlučiti koje, kakve i koliko igračaka će dijete dobiti u ruku. Također i kompjuter, iPad, IPhone i slično.
Dijete do 3 godine, pa čak i kasnije nema potrebe za takvim "igračkama" niti će ih tražiti, ako mu se ne ponude. Kao niti za televizijom. Svakodnevne šetnje, boravci u prirodi i izleti daleko su bolje, jeftinije i zdravije riješenje koje su dostupne svima. Stvar je izbora, kao i uvijek.
No, sasvim je druga stvar kada beba od 3 mjeseca počne zvati mama ili beba od 6 mjeseci počne slagati puzle. Naime, to je bilo ono što je mene zanimalo i zbog čega sam Mr. Mar uputila pitanje.
Jedino ako misliš da šarene igračke i zvečkice imaju utjecaj na bebu već u majčinoj utrobi.

Teorija o Bogu me ni najmanje ne uznemiruje. Teorija o indigu još manje, samo što sam ovoj prvoj sklona povjerovati, a drugoj nisam. Svatko ima svoje. Nisam te osobno napala, pa ne razumijem zašto ti meni upućuješ poruke na osobnoj razini, ali dobro. Ako te je beba s 3 mj počela dozivati mama, i ako je počela sa 6 mjeseci slagati puzzle, ja bih rekla da se radi o djetetu genijalcu. Genijalci nisu ništa novo i neuobičajeno u povijesti ljudskog čovječanstva, i radije ću se prikloniti toj pomisli, nego pomisli o indigo, žutoj, šarenoj ili bebi na točkice.

[šafran]

Ok, dobro.
Nisam niti ja tebe napala, već samo porkomentirala tvoj post, a ako kometiram tvoj post kako da ti se obratim nego osobno

[trampolina]

Vas dvije ste bile tvrdi orasi kao djeca

Meni isto teorije o indigodjeci ne drže vodu, a dok ja izmaštam o energiji, svemiru, razlozima, posljedicama... prođe mi vrijeme za odgoj.

Nije bitno kako ćemo nešto nazvati, bitno je da takva djecaa mijenjaju svijet počevši od roditelja.
(jesi ti ono zuska na nekoj temi pričala o tome?)

Zvali se oni indigo ili Fata, bitno je da stvar ide naprijed.

[Storma]

Pa, recimo da sam ja za svog uspjela za sada zaključiti da se jako teško miri s činjenicom postojanja Drugog, u praktičnom i filozofskom smislu. I meni s njim više nije cilj da sluša i bude dobar, već da u svijetu kakav jest i kakvim ga zajedno činimo on bude dobro sam sa sobom.Ne znam razumijete li me.... I moj je takav u svemu otkad se rodio, i imali smo napornije faze po mene ili njega i manje naporne, ali odgovorno tvrdim da se to ponašanje ne može okarakterizirati kao loše ponašanje zbog neodgoja, zapostavljenosti ili neodgovaranja na potrebe. U jednom sam trenutku čak mislila da je možda neki oblik autizma ( iako izvrsno govori, uspostavlja kontakte) jer mi se činilo da je takva usmjerenost samo na sebe i svoje potrebe bolest. Nije, to je karakter.

Tako sam i ja

[Ms. Mar]

Nije bitno kako ćemo nešto nazvati, bitno je da takva djecaa mijenjaju svijet počevši od roditelja.

X. Točno to.
Ja vjerujem da se ovdje nitko nije htio sakriti iza neke teorije i riješiti se svoje roditeljske odgovornosti svrstavajući dijete u neku gotovu kategoriju. Zapravo suprotno, raspravljamo tražeći način za bolje razumijeti svoju djecu.
A na ovoj temi je ideja o indigo nastala ovako - ja spomenem antropologe i te teorije o djeci (ne radi se o indigo), šafran se za to zainteresira, peterlin kaže - vjerojatno te interesira ovo i stavi link na indigo, ja kažem da se slučajno te teorije podudaraju i sa indigo, ali nije to to. I eto kroz dva posta ispadne kako je šafran ovdje došla kvariti temu i pričati o ezoteriji, umjesto da se odgovorno primi roditeljstva.