evo da se i ja priključim u razmjenu iskustava. imam ih dvoje, stariji 3.5 god mlađi malo manje od 2. god.
opominjem/upozoravam par puta, ne brojim, moje reagiranje zavisi o "težini" situacije.
za najteže povrede idu na hlađenje, ako idu obojica, jedan u jednu sobuna krevet , drugi u drugu sobu na krevet. i obično tule, viču neko vrijeme, koliko im treba da ih prođe.
mlađi je malo "mekši" karakter, pa najčešće njega mimoiđe kazna, jer u zadnji tren posluša.

stariji je dijete koje voli rutinu, i dok to nisam skužila, bilo je pakleno.
znači, kod njega je red, rad i disciplina. teško prihvaća nove stvari (npr. nove cipele), čižmice nije htio obuti do 3 godine, ući u more do 2 godine, itd. kada treba brzo reagirati, on se "ukopa" i obično krene scena.
ako je nešto poznato, nema problema. taj "prvi" put je obično veliki problem.
kod starijeg obično imam osjećaj "da ga lomim" kad nešto pokušavam provesti. često razmišljam dal je to dobar način, a s druge strane ne mogu dozvoljavati stalno pomicanje granica.
uz to što je tvrđi karakter, jako je pametan. sa 18 mj je već znao sva slova i brojeve, prije treće godine je napisao prvi put svoje ime. sve zapamti, sve razumije. najviše voli igrati društvene igre, i slagati slagalice.

za sada nemamo problema sa slaganjem igračaka, ne razbacuju toliko. obično mlađi posprema sve, voli ih ubacivati u kutije. kod nas je najveći problem to što je stariji skužio kako gnjaviti mlađeg, pa mu redovito uzima igračke namjerno iz ruke i trči, tako da mlađi urliče i trči za njim, pa čitav dan bude urlikanje jednog ili drugog.