S ovim si me nasmijala. Da kad gledaš sve u globalu ispada je tako, ali nekak mi je lakše ako živim u nadi da mi je moje malo sunce na nekom mjestu gdi nema mržnje, patnje, boli... Ne znam...
I ta rečenica-a valjda je Bog tak htel ili trebal je još jednog anđela...-hate this!!!! Ja bi najradije da me NE TJEŠE- ak ih zanima kaj i kak se dogodilo nek pitaju, ali pokušati utješiti se na žalost ni nema čime- samo se dolije ulje na vatru jer sve uzimam srcu previše. Sad se diže strka i rasprava oko toga zašto nismo javili cijeloj obitelji o tome kad je bio sprovod da dođu. Ja sam iz bolnice došla sa kanilom u ruci na pogreb svojem djetetu i morala sam se vratit natrag za 3 sata, a ostala bih najradije cijeli dan na groblju i plakala sama sa svojim mužem i djecom. I ovih par koji su bili su mi bili previše. Napadanja da to nije bilo u redu i da smo to glupo napravili kaj pol obitelji ne zna gdi je grob uopće su stvarno već za scenarij pisat... Znam da ne mogu oni shvatit našu bol i tugu i ne daj Bože da budu u situaciji da je osjete, ali mučnut glavom prije nego se usta otvore ne bi trebalo bit takav problem