Inka, nisam htjela zvučati osobno niti mi je namjera bila da ispadne da tebi ili ikome spočitavam što se nije izborio za sebe, ni najmanje. Potpuno te razumije. Ako nemaš adekvatnih informacija, kao što sama kažeš da nisi imala, pa normalno je i razumljivo da svoje povjerenje polažeš u osoblje, posebno kada se spominje prolaps pupkovine.

Strah je vrlo moćno oruđe u rukama onih koji vode rađaonicu, a toga su vjerujem i sami svjesni.
I sama sam tijekom prvoga poroda, iako načitata i informirana, dobila nalijeganje na stomak koji je i uzrukovao rupturu rodnice, itd., da se ne ponavljam. Jednostavno mi ni na kraj pameti nije bilo da bi mi se to moglo dogoditi i da im uopće spominjem da mi slučajno to ne rade. Da mogu birati vratila bih se i to spriječila, no opet sam svjesna da je to dovelo do toga da sam svoje drugo dijete porodila na stolčiću i imala predivan podupirući porod od strane osoblja koje je tada bilo tamo, posebno od primalje Valerije koja me masirala i bila mi majčinska potpora tijekom cijeloga procesa, a to je ono što svakoj ženi treba tada.
Jedina mana tog drugog poroda je što se odvijao u bolnici, i što sam rađala pred 7 ljudi.


Istina, u trenucima jakih trudova, posebno ženama premorenima nakon sati trudova, teško je ostati sabran, i zato bi rađaonice bi trebale biti mjesta gdje ćemo mi dobiti najbolju, najobazriviju i najnježniju potporu,a ne gdje će nas se zaplašivati kako bi nas se dovelo na onu točku u medicinski vođenom porodu na koju su zamislili da bismo trebale biti. Gdje će se pratiti prirodan tijek poroda jer je to najsigurnija opcija i za majku i za dijete, a intervencije će se događati samo kada su u potpunosti potrebne, a ne po šabloni i medicinskoj proceduri. No to je za sada utopija, itekako sam toga svjesna, no isto tako da nije bilo žena koje su počele nositi plan poroda, koje su počele pitati, tražiti, koje su odbijale nepotrebne intervencije, da nije bilo primalja koje su se zauzimale za takve žene, za takve porode, da nije bilo osoblja koje je inzistiralo na dopuštanju očevog prisustva tijekom poroda, sve te promjene se ne bi dogodile. To je poenta cijelog moga javljanja ovdje, uvijek i iznova s istim pričama. Ako sve pomalo radimo na sebi, i bar jednu prepreku maknemo, kao što si ti izborila da ne dobiješ drip do samoga kraja, onda je to već pomak na bolje i korak k još boljim uvjetima rađanja za sve buduće rodilje.

Jer znanje je moć i ako si informiran, nitko te ne može zaplašiti nikakvim pogrešnim informacijama.

Pogledajte tečaj za porode na kojem dr. govori o porodu. Priča o porođajnim dobima, a onda krene na sve moguće loše scenarije završetka poroda. Koji je smisao govoriti rodiljama takve informacije? Je li moguće da se takvim informacijama nastoji rodilje dodatno zaplašiti kako bi bile pokornije i time podložnije medicinski vođenom porodu? Jer, iako će možda neki postotak rodilja imati, nažalost, probleme na porodu, zašto o tome unaprijed razmišljati? Kada se to dogodi, onda su oni ti koji tu stručni i uskaču i rade na tome da se porod uspješno završi. Do tada, zar ne bi se trebalo žene informirati, reći im da prejako svjetlo može ometati porod, da prevelika buka, promet ljudima, ometanje čestim pregledima ctg-om i tome sl. može dovesti do zastoja poroda. Zašto ne govore da jedno takvo okruženje utječe na to da se žene ne mogu otvoriti upravo jer ih se često ometa, a prema fiziologiji poroda ženama treba mir i neometanje. Je li moguće da i sami nemaju takvo znanje i onda guraju svoje jer su u njega jedino sigurni?

Promislite malo. Nisu naša tijela odjednom u zadnjih 50 g. prestala biti sposobna rađati, niti dojiti, ali se itekako žene u to uvjerilo



S200, ovo što govoriš i stoji i ne stoji. Stoji u smislu da bi svaka žena koja nije informirana pristala na bilo što samo da joj dijete bude sigurno, to je tako logično i razumljivo, no ako dođeš s potrebnim informacijama, čak i djelomičnim, onda ćeš znati postavljati prava pitanja i ako ništa, tražiti odgovore i da te se vodi kroz porod i svaku interveniciju kojoj budeš izložena.
No, to je ono za što se treba boriti, za promjene jer zašto bi žene morale znati svaki detalj poroda, zašto se ne bi mogle pune povjerenja prepustiti primaljama koje će raditi u najboljem interesu za nas i dijete, ali ne na način kako one misle da je ispravno, već kako je doista ispravno i slijedeći fiziologiju poroda, onako kako je to priroda zamislila, a ne medicina zadnjih 50 g. Dok to ne bude tako, moramo se informirati i boriti same za sebe i za promjene.