ja isto ne kontam onu rečenicu - iživila sam se i sad mi je dosta.
a naizlazila sam se ohoho. četvrtak, petak, subota. pa tako svaki tjedan.
i ništa mi nije dosta.
volim izlaziti, volim noć, volim sve kombinacije - i s djecom, i bez djece, i sama, i s mm-om, i na koncerte, i u kazalište (to ne računam kao izlazak, u stvari), i u kafić, i u klub, i kućna druženja, do jutra, i ne do jutra...
e sad, to sve zajedno nije tako često. osim po ljeti. kad je svakodnevno. čak sam i zoru dočekala, ovo ljeto, plešući uz more na festivalu. po zimi rjeđe izlazimo. zna proći i mjesec, dva da sam doma.
mm ide tri puta tjedno na nogomet, poslije na pivu, i ne smeta mi to uopće.
ali, kužim ovo što trina priča. previše brakova oko mene se raspalo upravo radi prečestih "spontanih" izlazaka. alkohol, noć, pa tako tri puta tjedno, solo - to ne može valjati i ne može na dobro završiti pa kako god.
sad ovaj ima momačku, ovome se rodio sin, ovaj ima rođendan, uvijek netko nešto ima, druga strana nikako ne može pratiti ritam (kad bi joj se i dalo, a neda ti se - koliko god volim izlaske, ne možeš tako živjeti. nikako. nismo više studenti, bez obaveza. jedna strana mora biti doma. inače ode sve kvragu.
tako da trina, svakako sam na tvojoj strani. nedaj to i bog. oštro. pusti te tolerantne, kako je netko rekao, tko zna što im je doma.
naravno, svi smo mi razumni i imamo povjerenja jedni u druge i sigurno nećemo tlačiti i ne dozvoljavati drugoj strani ispušne ventile.
al začas se to otme, brzo uđeš u šemu i eto muke.
a ljudi naših godina, s familijom, u noći, koji su vani na svakodnevnoj bazi, realno gledajući su svi više-manje - na pol alkoholičari.
 |
|||
Odgovori s citatom
cvijeta73 prvotno napisa
