Vid je bio na prvom satu violončelo, oduševljen je i stalno bi vježbao. Instrument smo posudili u školi. I sad sam ja u paranoji da se nešto ne ošteti. Noćas sam imala noćnu moru da troje klinaca koje vozim u muzičku pokušavaju ugurati violonka (da, dobio je i nadimak) u auto i da se sve lomi, a ja ne mogu to zaustaviti.
Lastane, tj. tanja_b, pomagaj. Aaa, sto ga nisam na gitaru upisala? Kolko uopće košta servis? Pitam se zašto uopće razmišljam tako katastroficno, inače nisam takva...
Poslije toga sam nastavila sanjati nuklearnu katastrofu od koje smo u konačnici svi odapeli ko u onom filmu s Armand Assanteom. Još imam čvor u želucu iako sam bolje reagirala na uništenje svijeta nego na uništenje instrumenta.