A ja recimo mislim da ti želiš nemoguće:nadgledati ju u onom najgorem smislu da ti odlučuješ kad se piše zadaća i nemati brige oko njene zadaće. Ključ je taj da ako ti imaš potrebu znati je li ona napisala zadaću, je li točna, je li pročitala prirodu onda lijepo sjedi s njom i radi. Ako pak želiš da ona bude samostalna u ispunjavanju svojih školskih obaveza,onda se i ponašaj kako priliči: to je njena škola, njena zadaća i njena odgovornost i ne vidim zašto bi ti trebala znati ima li ona zadaću uopće, a kamoli je li ju i kad napisala. Ono, nisu tvoja posla. U redu mi je da ju povremeno pitaš što uče u školi, kad te stvarno zanima što uči a ne kad želiš provjeriti koliko ona zna. I vjeruj mi,brzo će u ovom režimu skupiti minuse, vidjet da tako ne ide i počet biti samostalna, pa će te često i pitat za pomoć, da ju ispitaš, da pogledaš matematiku. I na kraju, će imat ocjenu manje na polugodištu iz svih predmeta zbog zadaća koje nije pisala i unutarnje znanje da ona svojim ponašanjem stvara svoj život. Neprocjenjivo!