Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
Mislim da se ne treba bojati dobro odgojenog i poslušnog psa bez obzira na pasminu, ali nije u redu da ga vlasnik ne želi pridržati ako se neko dijete boji. Neka djeca se boje moje pudlice, viču da će ih ugristi i bježe, pa ju ja pridržim i ne dam da ih njuška. Ja mislim da je to glupo, što se djeca boje pudlice, ali nije na meni da rješavam taj strah.
Prije 15 godina složila bih se s ovim, a onda je ispalo da se moje dijete boji svih pasa - velikih, malih, opasnih i bezopasnih - svih. Ne bih rekla da je doživio ikakav šok, jednostavno se bojao pasa (i mačaka) još dok je bio u kolicima.

Dodatno ga je šokirala cucketina nemarne susjede (zaskočio i srušio) i trebalo nam je dugo godina da dijete riješimo straha. Osim toga, kad se dijete boji, pas to osjeti i onda tek napada, čak i najmanji.

Moj stariji ni dan danas baš ne voli pse, ali ih može podnijeti i ne bježi više od njih kao u dobi od 3-4 godine. S druge strane, moj mlađi sin je cijepljen od bilo kakvog straha od pasa, tako da s tim naš odgoj djece nema nikakve veze. Moj sin i prijatelj često vraćaju vlasnicima odbjegle cucke u kvartu, ne boji se ni jednog, a psi to znaju i obično mu prilaze veselo.

Odgovoran vlasnik će psa šetati na uzici osim na prostorima gdje ih se može pustiti, psi će u dvorištu biti ograđeni i sve će biti u redu.