E da upravo mi palo na pamet, tu se recimo štene od bebe razlikuje već u startu , bebe treba što više maziti i ljubiti, štence, joj da teško izbjeći, ali onda umjereno, uvijek imati negdje na umu da ga se pogladi i pohvali uvijek kad nešto dobro napravi, makar i sitnicu, jer i glađenje i tapšanje je njima pohvala i odobravanje. Oni nisu dugo bebe, proces sazrijevanja ide kod njih puno brže nego kod ljudi, to čovjek često zaboravii (ja prva!), ali se kasnije time može izbjeći dosta problema.

Recimo isto uzimanje u krilo ili na krevet, ono malecko, čupavo slatko i on to shvati, ok to je moje mjesto, pa onda očekivati da kada bude veliki pas više ne ide na krevet ili krilo.
To možda i nije bed kad psić i kao veliki ima 15 kg, ali malo je kad ti mrcina od 50 kg pokušava skočit u krilo